Slavonska vojna krajina

Slavonsko-sremska vojna krajina 1751. godine

Slavonska vojna krajina (lat. confinium militarе sclavonicum, nem. Slawonische Militärgrenze), ili samo Slavonska krajina, bila je vojno-upravna oblast, odnosno deo Vojne krajine u Habzburškoj monarhiji. Prvobitna, odnosno Stara slavonska krajina uspostavljena je tokom 16. veka na područjima tadašnje Gornje Slavonije i bila je organizovana u obliku Varaždinskog generalata. Nakon oslobođenja Donje Slavonije i Srema krajem 17. veka, započeo je proces stvaranja Nove slavonske krajine, odnosno Slavonsko-sremske krajine, koja je tokom 18. veka više puta reorganizovana. Sve do druge polovine 19. veka, kada je ukinuta, obuhvatala je južne delove Slavonije i Srema. Danas je ovo područje podeljeno između Hrvatske i Srbije.

Istorija

Slavonsko-sremska vojna krajina 1780. godine

Pojam "Slavonska krajina" se prvobitno koristio za označavanje Stare slavonske krajine, koja je ustanovljena tokom 16. veka na pograničnim područjima tadašnje Gornje Slavonije, a potom je upotrebljavan i za označavanje Nove slavonske krajine koja je uređena tokom 18. veka na pograničnim područjima Donje Slavonije i Srema.

Stara slavonska krajina

Glavni članak: Varaždinski generalat

Tokom prve polovine 16. veka, nakon osvajanja južnougarskih županija Sremske, Vukovske i Požeške, tursko napredovanje prema zapadu je nastavljeno osvajanjem delova tadašnje Banovine Slavonije. Kako bi zaustavila tursko napredovanje, Habzburška monarhija je u oblastima tadašnje Gornje Slavonije uspostavila vojno-upravnu oblast, koja je organizovana kao Varaždinski generalat. Ustrojstvo ove krajiške oblasti je počivalo na vojnoj službi slobodnih graničara, koji su najvećim delom bili pravoslavni Srbi.

Osnivanje

U odgovor na učestale Osmanlijske pljačkaške pohode, Hrvatski sabor, koji se 15. maja 1574. sastao u Zagrebu, stvorio je zaključak, da se imaju sagraditi 2 nove tvrđave: jedna kod Topuskoga na rijeci Glini, a druga kod Bresta, gde Turci običavaju prelaziti rijeku Kupu. Još će u južnoj Hrvatskoj popraviti tvrđave: Slunj, Turanj, Tounj i Herendić, a u sjevernoj Hrvatskoj tvrđave: Rasinju, Gradec i Vrbovec. Na trošak čitave Hrvatske izdržavaće se odsada nova vojska: 240 haramija. Pod zapovjedništvom podbana branit će 200 hara­mija tvrđe i prijelaze kod rijeke Kupe, gde se tako razvila pokupska ili banska Krajina. Drugih 40 haramija služit će kao prvi oružnici, da Hrvatsku brane od Vlaha, koji su kao turski »martolozi« hvatali djecu u Zagorju. Zato će 20 haramija čuvati prijelaze na Zagrebačkoj gori, a drugih 20 na Očuri. Za izdržavanje haramija plaćat će se u Hrvatskoj daća »dimnica«, i to forint od svakoga dimnjaka.

Zagreb

Trsat

SLUNj(420)

V.Toplice(45)

BIHAĆ(402)

SENj(281)

Ljubljana

KARLOVAC(800)

Modruš

Cetin

Dabar

Jesenica

Đurđevac(169)

Ludbreg(50)

Drnje(40)

Izačić

Ripač

Novigrad(50)

Otočac

ŽUMBERAK

KOPRIVNICA(441)

KRIŽEVCI(297)

IVANIĆ(263)

OGULIN(62)

HRASTOVICA(212)

Karlobag

Brlog

Brinje

Budački(50)

Blagaj(45)

Križ(50)

Cirkvena(141)

Čvrstec(50)

Topolovac(50)

VARAŽDIN(42)

Svetica

Gradec(90)

Remetinec(45)

S.Gradac

P.Gora(45)

Smrčković(45)

D.Kladuša(50)

Hresno(45)

Utvrđenja Hrvatske i Slavonske vojne krajine oko 1579. godine (na mapi moderne Hrvatske i BiH). Sedišta kapetanija obeležena su crno, a broj u zagradi označava broj vojnika u posadama.

Car Rudolf je 25. februara 1578. svome stricu Karlu povjerio potpunu upravu vojne Krajine u Hrvatskoj i Sla­voniji. U to ime kralj prepušta njemu sve poreze, što ih je do sada dobijao iz Kranjske, Štajerske i Koruške. Ove prihode neka Karlo upotrijebi za izdržavanje vojske, koja će Krajinu i spomenute zemlje braniti od Tu­raka. Kralj još obećava, da će u tu svrhu doprinositi i Njemačka. Karlo dobija pravo, da u štajerskom Gracu uredi »ratno vijeće«, u koje će Kranjska i Koruška birati po 2, a Štajerska 3 člana. Sve generale, ka­petane i druge oficire na Krajini može Karlo imenovati sam, nakon što je o tomu obavijestio kralja. »U pogledu vojnih poslova ima se nadvojvodi Karlu u naše ime pokoravati također ban Hrvatske i Slavonije sa čita­vom njemu podređenom vojskom, zatim staleži istih zemalja, te pučki ustanak u Hrvatskoj i Slavoniji.«

Ove kraljeve odluke uslijediše prije, negoli je svoje vijećanje za­vršio sabor Karlovih nasljednih zemalja, koji se od 1. januara do 1. marta 1578. sastao u Bruku na Muri. Tamo je 45 zastupnika iz Štajerske, Koruške i Kranj­ske (kojoj se pribrajahu Gorica, Trst, Istra i Rijeka) preko 2 mjeseca raspravljalo o tome, kako da se turska sila zaustavi na Krajini; jer pro­padne li Krajina, Turci će provaljivati u Kranjsku, Štajersku i Korušku. Sabor je odlučio, da će spomenute zemlje doprinositi znatne žrtve za opstanak Krajine. Južno od Kupe i Save (u tzv. hrvatskoj Krajini) uzdržavat će se troškom od 160.848 forinti godišnje 2.435 vojnika, i to: 500 husara, 300 arkebuzira (konjanika s puškom), 320 njemačkih pješaka, te 1315 hara­mija, tj. pješaka obučenih u hrvatsko seljačko odijelo. U sjevernoj ili slavonskoj Krajini trošit će se godišnje 152.496 forinti za izdržavanje 2.700 vojnika, od toga: 400 husara, 200 arkebuzira, 350 njemačkih pješaka i 1750 haramija. Još je spomenuti sabor odredio 420.000 forinti u tu svrhu, da se u hrvatskoj Krajini poprave neke tvrđave i da se sagradi nova jaka tvrđava, koja će moći suzbijati navale turske. Gradnja je započela 13. jula 1579, kada su u temelj stavili 900 turskih glava. (Ovi Turci poginuše početkom aprila g. 1578. prigodom jurišanja na Dubovac.) Hrvatski su kmetovi po odluci hrvatskog Sabora radili besplatno (kulukom), o svojoj hrani, i gradnja je brzo napredovala. Već 2. septembra bijaše veći deo bedema izgrađen, a 4. oktobra uselio se vrhovni kapetan (potpukovnik) Ivan Ferenberger u gotovu tvrđavu, koja je po nadv. Karlu dobila ime Karlovac (njemački »Karlstadt«).

Hrvatska krajina

Zapovjednikom hrvatske Krajine postao je krajem oktobra 1579. ba­ron Vajkard Auersperg, koji bijaše dosada zemaljski kapetan Kranjske. Zapovjednik Krajine morao je stalno bo­raviti u Karlovcu, gde je bila posada od 800 vojnika, od toga 400 hu­sara. Pod komandom pukovnika u Karlovcu bili su krajiški kapetani u Ogulinu, Hrastovici, Slunju, Bihaću i Senju s 2.485 vojnika. Ogulinskoj kapetaniji pripadaju tvrđe: Ogulin, Modruše i Svetica (kod Josipdola) sa 62 haramije; hrastovičkoj kapetaniji tvrđe: Hrastovica i Srednji Gradac (na potoku Bručini) sa 150 haramija i 62 nje­mačke sluge; slunjskoj kapetaniji tvrđe: Slunj, Cetin, Tržac, Dabar i Jesenica sa 420 haramija i Uskoka (žumberačkih); bihaćkoj kapetaniji tvrđe: Bihać, Izačić i Ripač sa 50 husara, 150 haramija i 202 njem. sluge; senjskoj kapetaniji tvrđe: Senj, Karlobag, Ledenice, Trsat, Brlog, Oto­čac i Brinje sa 248 haramija i 33 njem. sluge. Neposredno pod nadzorom za­povjednika hrv. Krajine stoje tvrđe: Budački, Hresno, Petrova gora (bivši samostan pavlinski), Smrčković, Donja Kladuša i Blagajski toranj (na Korani) sa 280 haramija. Povrh toga može on zaposjesti tvrđe: Blinju i Vinodol kod Hrastovice, Bojnu, Vranograč i Gornju Kladušu pod Pe­trovom Gorom, Ključ na Korani, Sokol kod Bihaća, Plaški kod Ogulina, Prozor kod Otočca, te Perušić u Lici.

Slavonska krajina

Sjevernom ili »slavonskom« Krajinom zapovijedao je pukovnik Vid Halek. Njemu bijahu 20. jula 1580. podređena 3 kapetana: koprivnički, ivanićki i križevački. Koprivnički je kapetan pod svojom vlašću imao 761 vojnika, i to 435 haramija, 126 njemačkih pješaka, 100 husara i 100 njemačkih konjanika. Od toga se u samoj Koprivnici nalazio 441 vojnik, i to: 160 haramija, 100 husara, 100 njem. konjanika i 81 njem. pješaka. Drugi vojnici bijahu u Đurđevcu (169), Ludbregu (50), Drnju (40) i u Novigradu (50). Posada iz Ludbrega dala je 10 vojnika za Rasinju. Zimi, kada se Drava smrzne, dolazilo bi iz raznih tvrđava 50 haramija u Đelekovec. Ivanićki kapetan imao je 150 haramija, 50 husara i 63 njem. sluge u Ivanićgradu, a 50 haramija u Križu. Križevački je kapetan imao 718 voj­nika, i to: 460 haramija, 108 njem. pješaka, 100 husara i 50 arkebuzira. Od toga se u samim Križevcima nalazilo 297 vojnika (100 haramija, 97 njem. pješaka, 50 husara i 50 arkebuzira), a drugi bijahu u područnim tvrđavama, poimence u Cirkveni (141), u Sv. Petru-Cvrstecu (50), u Topolovcu (50), u Gracu (90), Remetincu (45) i u Varažd. Toplicama (45). Tvrđicu Sv. Ivan-Žabno imala je na brizi posada iz Cirkvene. Pukovnik Halek stanovao je redovno u Koprivnici, a gdjekad i u Varaždinu, gde se nalazila i mala posada (27 njem. pješaka i 15 haramija) te 1 »burggraf«, koji bijaše zapovjednik »staroga grada«, premda je taj pripadao Krsti Ungnadu.

Nova slavonska krajina

Slavonsko-sremska vojna krajina 1849. godine

Glavni članci: Kraljevina Slavonija i Petrovaradinska regimenta

Nakon Karlovačkog mira iz 1699. godine, Habzburška monarhija je proširila svoju teritoriju na područje Donje Slavonije (današnja Slavonija) i Srema, nakon čega se pristupilo stvaranju novih vojno-krajiških oblasti duž rečnih tokova Save, Dunava, Tise i Moriša. Nove oblasti vojne krajine bile su podeljene u dva generalata; prvi je uključivao područje od Gradiške do reke Tise, a drugi područja duž Tise i Moriša. Do sredine 18. veka, cela Donja Slavonija se zajedno sa Sremom nalazila pod vojnom i komorskom upravom. Nakon 1745. godine, severni delovi Donje Slavonije i Srema dolaze pod civilnu upravu i u njima se organizuje županijska vlast. Južni delovi, uz reku Savu, ostaju pod vojnom upravom i reorganizuju se kao Slavonska krajina, dok se područje stare Slavonske krajine reorganizuje kao Varaždinska sekcija Hrvatske krajine.

Slavonska krajina je postojala do 1882. godine, kada, nakon njenog ukidanja, ovo područje dolazi pod civilnu (županijsku) vlast.

Geografija

Petrovaradinska tvrđava oko 1830. godine

Slavonska krajina je bila podeljena na tri regimente: petrovaradinsku, brodsku i gradišku. 1849. godine, ovaj deo Vojne krajine na jugu se graničio sa Bosanskim pašalukom i Kneževinom Srbijom, na severu sa Kraljevinom Slavonijom i Vojvodstvom Srbijom i Tamiškim Banatom, na istoku sa Banatskom krajinom, i na zapadu sa Kraljevinom Hrvatskom i Hrvatskom krajinom. U 18. i 19. veku, Slavonska krajina je uključivala i jugoistočni deo Bačke, poznat kao Šajkaška (videti članak: Šajkaški bataljon).

Značajniji gradovi i naselja Slavonske krajine bili su: Brod, Gradiška, Petrovaradin, Vinkovci, Sremski Karlovci, Stara Pazova, Zemun i Sremska Mitrovica.

Demografija

• 1776. godine, katolici su bili brojniji od pravoslavnih u brodskoj i gradiškoj regimenti, dok su u petrovaradinskoj regimenti brojniji bili pravoslavni.
• 1820. godine, u Slavonskoj krajini je bilo 117.933 katolika i 117.274 pravoslavnih.
• 1870. godine, u Slavonskoj krajini je bilo 246.901 stanovnika, od čega 143.873 katolika i 92.991 pravoslavnih. U brodskoj i gradiškoj regimenti je bilo više katolika nego pravoslavnih, dok je u petrovaradinskoj regimenti bilo 102.765 stanovnika, od čega 70.172 pravoslavnih i 24.380 katolika.

Kultura

Na području Slavonske krajine nalazili su se Sremski Karlovci, značajno kulturno i političko središte Srba u Habzburškoj monarhiji. U ovom gradu je bilo sedište srpske Karlovačke mitropolije (od 1848. patrijaršije), a tu je proglašena i autonomna Srpska Vojvodina 1848. godine.

Vidi još

• Vojna krajina
• Slavonija
• Kraljevina Slavonija

Literatura

• Berić, Dušan M. (1984). Slavonska vojna granica u revoluciji 1848-1849. Zagreb: Prosvjeta. 
• Gavrilović, Slavko (1986a). „Srbi u Ugarskoj i Slavoniji od Karlovačkog mira do austro-turskog rata 1716-1718”. Istorija srpskog naroda. knj. 4, sv. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 55—61. 
• Gavrilović, Slavko (1986b). „Srbi u Ugarskoj i Slavoniji od Požarevačkog mira do austro-turskog rata 1737-1739”. Istorija srpskog naroda. knj. 4, sv. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 163—175. 
• Gavrilović, Slavko (1986c). „Srbi u Ugarskoj i Slavoniji od austro-turskog rata 1737-1739. do kraja XVIII veka”. Istorija srpskog naroda. knj. 4, sv. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 195—216. 
• Gavrilović, Slavko (1995). „O unijaćenju i pokatoličavanju Srba u Hrvatskoj, Slavoniji i Ugarskoj (XIII-XIX vek)”. Zbornik o Srbima u Hrvatskoj. 3: 7—44. 
• Gavrilović, Slavko (1996a). „Unijaćenje Srba u Hrvatskoj, Slavoniji i Baranji (XVI-XVIII vek)”. Srpski narod van granica današnje SR Jugoslavije od kraja XV veka do 1914. godine. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. str. 37—47. 
• Grujić, Radoslav (1909). Apologija srpskoga naroda u Hrvatskoj i Slavoniji i njegovih glavnih obeležja. Novi Sad. 
• Dabić, Vojin S. (1975). „Prilog proučavanju ratne privrede u Hrvatskoj, Slavoniji i Banskoj krajini od polovine XVI do kraja XVII veka”. Istorijski časopis. 22: 91—102. 
• Dabić, Vojin S. (1992). „Wanderungen der Serben nach Kroatien und Slawonien vom Anfang des XVI bis Ende des XVII Jahrhunderts”. Istorijski časopis. 38 (1991): 43—76. 
• Dabić, Vojin S. (1992). „Seoba Srba u Hrvatsku i Slavoniju od početka XVI do kraja XVII veka”. Catena mundi. 1. Beograd: Matica Srba i iseljenika Srbije. str. 265—281. 
• Dabić, Vojin S. (1994). „Srbi u Zapadnoj Slavoniji”. Činjenice o Zapadnoj Slavoniji. Pakrac: Regionalno udruženje Srba Zapadne Slavonije. str. 12—17. 
• Dabić, Vojin S. (2007). „Knezovi u Vojnoj krajini u Hrvatskoj i Slavoniji do polovine XVIII veka”. Zbornik o Srbima u Hrvatskoj. 6: 7—123. 
• Dabić, Vojin S. (2010). „Mala Vlaška u Slavoniji: Naselja i stanovništvo od kraja XVII do polovine XVIII veka” (PDF). Srpske studije. 1: 11—38. Arhivirano iz originala 25. 05. 2019. g. Pristupljeno 05. 04. 2020. CS1 održavanje: Nepodoban URL (veza)
• Dabić, Vojin S. (2010). „Sumarni popis naselja, imovine i stanovništva Pakračkog, Subockog, Zabrdskog i Podborskog vojvodstva u Maloj Vlaškoj iz 1721. godine” (PDF). Mešovita građa (Miscellanea). 31: 149—159. 
• Dabić, Vojin S. (2011). „The Habsburg-Ottoman War of 1716-1718 and Demographic Changes in the War-Afflicted Territories”. The Peace of Passarowitz, 1718. West Lafayette: Purdue University Press. str. 191—208. 
• Dabić, Vojin S. (2012). „Srpska naselja u Slavoniji (16-18. vek)”. Glas SANU. 420 (16): 173—196. 
• Dabić, Vojin S. (2013). „Vojvodstvo (vlastelinstvo) Podborje: Privredne prilike (1702–1750)” (PDF). Zbornik Matice srpske za istoriju. 87: 7—34. 
• Dabić, Vojin S. (2014). „Mortalitet i starosna struktura srpskog stanovništva u Habzburškoj monarhiji u XVIII veku: Primer pravoslavnih parohija Vukovar, Itebej i Deronje” (PDF). Srpske studije. 5: 13—33. Arhivirano iz originala 25. 05. 2019. g. Pristupljeno 05. 04. 2020. CS1 održavanje: Nepodoban URL (veza)
• Dabić, Vojin S. (2015). „Vojvodstvo, vlastelinstvo i trgovište Pakrac od kraja XVII do polovine XVIII veka”. Zbornik o Srbima u Hrvatskoj. 9: 31—56. 
• Dabić, Vojin S. (2016). „Vlastelinstvo Sirač (1695–1763)”. Zbornik o Srbima u Hrvatskoj. 10: 7—29. 
• Dabić, Vojin S. (2020). Mala Vlaška (Parva Walachia): Prilog istoriji srpskog naroda u Slavoniji od XVI do XVIII veka. Novi Sad: Matica srpska. 
• Ivić, Aleksa (1926). „Migracije Srba u Slavoniju tokom 16., 17. i 18. stoleća”. Srpski etnografski zbornik. 36: 1—228. 
• Kašić, Dušan Lj. (1971). Srpski manastiri u Hrvatskoj i Slavoniji. Beograd: Srpska Patrijaršija. 
• Kašić, Dušan Lj. (1988). Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji. Zagreb: Savez udruženja pravoslavnih sveštenika Hrvatske. 
• Krestić, Vasilije (1991). Istorija Srba u Hrvatskoj i Slavoniji 1848-1914. Beograd: Politika. 
• Petrić, Hrvoje (2007). „Tko su "Slovenci" ili Slavonci u Hrvatsko-slavonskoj Vojnoj krajini tijekom 17. stoljeća”. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest. 39: 23—38. 
• Petrić, Hrvoje (2009). „O Kranjcima i "Slovencima" ili Slavoncima (Slovincima) u Križevačkoj županiji te Varaždinskom generalatu od kraja 16. do početka 18. stoljeća”. Cris: Časopis Povijesnog društva Križevci. 11: 30—47. 
• Petrić, Hrvoje (2012). Pogranična društva i okoliš: Varaždinski generalat i Križevačka županija u 17. stoljeću. Zagreb: Meridijani. 
• Petrić, Hrvoje (2014). „Predavci - prilog poznavanju podrijetla stanovništva u Varaždinskom generalatu”. Cris: Časopis Povijesnog društva Križevci. 16: 43—55. 
• Taube, Friedrich Wilhelm von (1777). Historische und geographische Beschreibung des Königreiches Slavonien und des Herzogthumes Syrmien. 1. Leipzig. 
• Taube, Friedrich Wilhelm von (1777). Historische und geographische Beschreibung des Königreiches Slavonien und des Herzogthumes Syrmien. 2. Leipzig. 
• Taube, Friedrich Wilhelm von (1778). Historische und geographische Beschreibung des Königreiches Slavonien und des Herzogthumes Syrmien. 3. Leipzig. 
• Taube, Fridrih Vilhelm fon (1998). Istorijski i geografski opis Kraljevine Slavonije i Vojvodstva Srema. Novi Sad: Matica srpska.