Jelena Dokić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jelena Dokić
Jelena Dokić
Lični podaci
Datum rođenja(1983-04-12)12. april 1983.(41 god.)
Mesto rođenjaOsijek, SFRJ
DržavljanstvoAustralija (1998–2001) (2006–)
SRJ / SCG (2001–2005)
Visina1,75 m
Masa60 kg
PrebivališteMonte Karlo, Monako
Informacije o karijeri
Pro. karijera1998 –
IgraDesnom rukom; dvoručni bekhend
Zarada4.270.081 američkih dolara
Pojedinačno
Pobede—porazi337–200
Osvojeni turniri6 VTA, 8 ITF
Najbolji plasman4. (19. avgust 2002)
Uspeh na grend slem turnirima
OP AustralijeČF (2009)
Rolan GarosČF (2002)
VimbldonPF (2000)
OP SAD4K (2000, 2001)
Parovi
Pobede—porazi116–94
Osvojeni turniri4
Najbolji plasman10. (4. februar 2002)
Ažurirano: 7. marta 2011.

Jelena Dokić (engl. Jelena Dokić (често у медијима Dokic); Osijek, 12. april 1983) bivša je australijska teniserka srpskog porekla. Dokićeva je tenisku karijeru počela u Australiji, u jednom periodu je nastupala pod zastavom Srbije i Crne Gore, da bi se ponovo vratila da igra za Australiju.

Njen najveći uspeh je četvrto mesto na VTA listi. Ipak, zbog porodičnih problema, 2006. je potpuno ispala sa liste. 2008. godine, pod zastavom Australije, polako se vraća u svet tenisa.

Dokićeva je više puta ostvarila pobede nad igračicama koje su bile prve na VTA listi. Među njima su Martina Hingis (prvo kolo Vimbldona 1999), Kim Klajsters (u Cirihu 2003) i Vinus Vilijams (u Rimu 2000). Takođe je pobeđivala igračice visokog kalibra kao što su Monika Seleš, Meri Pirs, Žistin Enen, Jelena Janković, Karolina Voznjacki, Ameli Moresmo, Frančeska Skijavone i Dženifer Kaprijati. Njena značajna dostignuća su polufinale Vimbldona 2000. kao i igranje meča za bronzanu medalju na Olimpijskim igrama 2000. u Sidneju, u kom je izgubila od Monike Seleš.

Detinjstvo[uredi | uredi izvor]

Jelena Dokić je rođena u Osijeku, SFRJ (današnja Hrvatska). Za vreme raspada SFRJ sa porodicom se seli u Sombor (Srbija), da bi se nekoliko godina kasnije preselili u Sidnej, u Australiju. Najpre je porodica Dokić živela u gradiću Ferfild, a zatim se preselila u Sidnej.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Juniorka[uredi | uredi izvor]

Jelena Dokić se pokazala kao jedna od najboljih teniserki tog vremena u juniorskoj konkurenciji. 1998. godine, osvojila je Otvoreno prvenstvo Amerike u pojedinačnoj juniorskoj konkurenciji i Otvoreno prvenstvo Francuske u konkurenciji parova juniorki, sa Kim Klajsters. Na kraju sezone 1998, Jelena Dokić bila je prva u pojedinačnoj i sedma juniorka sveta u konkurenciji parova.

1999. Iznenađenja i proboj u prvih 100[uredi | uredi izvor]

Na početku karijere (od 1999. do 2001) Dokićeva nastupa za Australiju. 1999. godinu počela je nastupom na Hopman kupu. Učestvovala je i na prvom grend slem turniru u sezoni, Otvorenom prvenstvu Australije, na kome ju je u trećem kolu porazila prva teniserka sveta Martina Hingis. Napravila je pravo iznenađenje pobedivši Hingisovu u prvom kolu Vimbldona, sa 6-2, 6-0. Tada je bila 129. teniserka sveta, i postala je najniže rangirana igračica koja je pobedila prvog nosioca na jednom grend slem turniru. U meču četvrtog kola porazila je i Meri Pirs, ali ju je u četvrtfinalu pobedila Aleksandra Stivenson. Zajedno sa Amandom Kutser, dostigla je svoje prvo finale u konkurenciji parova, na turniru u Tokiju. Jelena Dokić je godinu počela na 129, a završila na 43. mestu VTA liste.

2000. Nastavak uspeha, polufinale grend slema[uredi | uredi izvor]

Mađarska teniserka Rita Kuti Kiš pobedila je Jelenu Dokić u prvom kolu Otvorenog prvenstva Australije, rezultatom 6-1, 2-6, 6-3. Primila je mnogo kritika za svoju izjavu nakon meča: „Izgubila sam od igračice koja nikada nije ni bila igračica, i verovatno nikada neće ni biti“.

Tokom prolećnog dela sezone, Dokićeva je dostigla polufinala turnira prve kategorije u Hilton Hedu, Čarlstonu i Rimu (usput porazivši i Vinus Vilijams), a u mečevima Fed kupa porazila je uspešne teniserke kao što su Kim Klajsters, Ana Kurnjikova i Sandrin Testi. Ipak, na Otvorenom prvenstvu Francuske je izgubila već u drugom kolu.

Njen uspeh na Vimbldonu se nastavio. Izgubila je u polufinalnom meču protiv Lindsi Davenport, sa 6-4, 6-2 po setovima. Dostigla je i četvrto kolo Otvorenog prvenstva Amerike, u kom ju je porazila Serena Vilijams. Dokićeva je zatim predstavljala Australiju na Letnjim olimpijskim igrama 2000. u dve konkurencije. U konkurenciji parova je igrala sa Rene Stabs, ali su poražene u drugom kolu. U pojedinačnoj konkurenciji, Dokićevu je u meču za bronzanu medalju pobedila Monika Seleš, nastupajući za SAD. Jelena Dokić je godinu završila na 26. mestu VTA liste.

2001. Prvi VTA trofeji, plasman u najboljih 10, igranje za Jugoslaviju[uredi | uredi izvor]

Nakon poraza Dokićeva od Lindsi Davenport u prvom kolu Otvorenog prvenstva Australije njen otac, Damir Dokić, optužio je organizatore prvenstva za nepravilnosti u žrebu što vodi do nesporazuma (a i zbog „nasilnog ponašanja").[1] Potom se porodica Dokić preselila u SAD, a Jelena je počela da nastupa za Jugoslaviju.

U maju 2001. je osvojila svoju prvu titulu, na Italija openu, porazivši u finalu Ameli Moresmo. U paru sa Končitom Martinez je dostigla finale Rolan Garosa u konkurenciji parova, ali su ih porazile Virhinija Ruano Paskual i Paola Suarez.

Tokom godine je dostigla još pet finala, osvojivši od toga dve titule. Prvu je osvojila u Tokiju (pobedivši u finalu bivšu prvu teniserku sveta Aranču Sančez Vikario), a drugu na Kupu Kremlja (pobedivši u finalu Jelenu Dementjevu). Kvalifikovala se za VTA prvenstvo, na kom je dostigla četvrtfinalu. Godinu je završila kao osma teniserka sveta.

Jugoslovenski olimpijski komitet je proglašava za sportistkinju godine.[2]

2002. Među prvih 5[uredi | uredi izvor]

Dokićeva je dostigla finale turnira u Parizu, ali je zbog povrede morala da preda meč Vinus Vilijams. U aprilu je osvojila svoju četvrtu titulu, na turniru u Sarasoti. Na turniru u Hamburgu, pobedila je Žistin Enen u četvrtfinalu, ali je svoj polufinalni meč morala da preda zbog povrede. Takođe, nije joj uspelo da odbrani svoju titulu u Rimu, jer ju je u trećem kolu pobedila Anastasija Miskina. U Strazburu ju je Italijanka Silvija Farina Elija porazila u finalu u tri seta, sa 6-4, 3-6, 6-3.

Na Rolan Garosu, Dokićeva je izgubila u četvrtfinalu od prvog nosioca Dženifer Kaprijati, i to u tri seta (6-4, 4-6, 6-1). Zatim je osvojila svoju petu titulu u Birmingemu. Tako je postala jedna od ne tako čestih teniserki koje su osvojile bar po jednu titulu na sve četiri podloge. Na Vimbldonu, Dokićevu je u četvrtom kolu pobedila Danijela Hantuhova. I pored poraza u drugom kolu Otvorenog prvenstva Amerike, Dokićeva je zauzela četvrto mesto na VTA listi, njen najbolji rezultat na listi u karijeri.

Dokićeva je zatim dostigla polufinala turnira u Tokiju i u Baiji, a kvalifikovala se i za VTA prvenstvo. Tu je izgubila u četvrtfinalu od Serene Vilijams. Krajem 2002. godine dolazi do pada u igri Dokićeve, što se odrazilo na njene rezultate. Do tog trenutka osvojila je pet turnira i izgubila sedam finala. Tada počinju da se pojavljuju naslovi u novinama o neslaganju sa ocem.

2003—2006. Pad, ITF turniri, ponovno predstavljanje Australije[uredi | uredi izvor]

Godine 2003. počinje saradnju sa hrvatskim teniskim trenerom Bornom Bikićem. Sa Bikićem Jelena uspeva da ponovo uđe u top 20 i bude 14. igračica sveta nakon što je igrala finale Ciriha krajem 2003. i polufinale Tokija 2004. godine.

Sredinom 2004. godine, Dokićeva se zajedno sa porodicom vratila u Srbiju. Veruje se da je to povezano sa sređivanjem porodičnih odnosa i mirenja sa ocem. Međutim, povratak je bio neuspešan i Dokićeva se povlači sa teniskih turnira na 4-5 meseci. Potom se vraća u Australiju i izjavljuje da bi želela da ponovo igra za Australiju. Za to vreme, njena porodica nije znala ni gde se ona zapravo nalazi.

Igrajući za Australiju po prvi put nakon pet godina, Dokićeva se takmičila na turniru u Oklandu, ali je izgubila već u prvom kolu. Takođe se takmičila na Otvorenom prvenstvu Australije, na kome je ponovila isti rezultat. Dokićeva je zatim neko vreme radila sa trenerom Nikolom Pilićem i igrala nekoliko turnira. U novembru 2006, porekla je glasine koje je raširio njen otac, Damir, da je Jelenu bio kidnapovao njen dečko Tin Bikić.[3] Takođe je potvrdila kako se neće takmičiti na Otvoreno prvenstvu Australije 2007. zato što još uvek nije spremna za grend slem turnire, a naglasila je da joj je plan povratak u top 30 najboljih teniserki sveta.

Krajem 2006. godine, Dokićeva je napustila tenisku akademiju Nikole Pilića. Trebalo je da potpiše jednogodišnji ugovor sa akademijom, ali ga je odbila, rekavši da nije zadovoljna njime. Vratila se svom treneru Borni Bikiću, i neko vreme trenirala u Zagrebu.

2007—2008. Traženje forme[uredi | uredi izvor]

Posle dvogodišnje pauze Jelena Dokić je počela ponovo da igra u kvalifikacijama za manje turnire i polako ulazi u formu. Na kraju 2007. godine nije je bilo na VTA rang listi. Pokušala je da se kvalifikuje na Otvoreno prvenstvo Australije 2008, ali nije uspela

Godine 2008., Dokićeva se takmičila na turniru Murila Hobart internašonal, dostigavši drugo kolo. Predala je svoj meč drugog kola Flaviji Peneti zbog povrede zgloba. Zatim se kvalifikovala na turnir u Fesu, ali ju je Greta Arn porazila već u prvom kolu. 5. maja 2008, Jelena Dokić osvojila je ITF turnir u Firenci. Naredni turnir igrala je u Strazburu, gde ju je u prvom kolu pobedila Timea Bačinski. Zatim je u julu osvojila ITF turnir u Darmštatu.

Nakon perioda nešto lošijih rezultata, Jelena Dokić je otkazala učešće na svim ITF turnirima u septembru i oktobru. Vratila se sredinom oktobra, kvalifikovavši se za turnir u Lincu, gde je izgubila u drugom kolu od Džil Krejbas. Novembar je Dokićeva posvetila pripremama za kvalifikacioni turnir za Otvoreno prvenstvo Australije 2009.

2009. Povratak[uredi | uredi izvor]

U decembru 2008. godine, Jelena Dokić se takmičila na kvalifikacionom turniru za Otvoreno prvenstvo Australije 2009. godine. Nakon dve pobede i jednog poraza, Dokićeva je pobedila Moniku Vejnert i kvalifikovala se za prvi grend slem turnir u sezoni. Na početku 2009. godine, Dokićeva je rekla da je ova godina presudna za njen povratak.

Prvi turnir Jelene Dokić bio je turnir u Sidneju. Nakon vrlo teškog meča prvog kola, porazila ju je bivša prva teniserka sveta Ameli Moresmo. Dokićeva je rekla kako je vrlo zadovoljna svojim nastupom, iako je ispala već u prvom kolu. Zatim je nagrađena „vajld“ kartom za Murila Hobart internašonal turnir, ali je morala da otkaže učešće usled povrede ahilove tetive.

Meč prvog kola na Otvorenom prvenstvu Australije Dokićeva je igrala protiv Tamire Pašek. Pobedila je austrijsku teniserku u tri seta, rezultatom 6-2, 3-6, 6-4. U drugom kolu, napravila je veliko iznenađenje pobedivši 17. nosioca, rusku teniserku Anu Čakvetadze, sa 6-4, 6-7, 6-3. Dokićeva je u meču trećeg kola savladala 11. nosioca Karolin Voznjacki u tri seta.[4] U meču četvrtog kola pobedila je rusku teniserku Alisu Klejbanovu i plasirala se u četvrtfinale. Zahvaljujući ovoj pobedi, Dokićeva će se nakon Otvorenog prvenstva Australije naći među 100 najboljih teniserki planete. U četvrtfinalu ju je u tri seta (6:4, 4:6, 6:4) savladala Dinara Safina, treći nosilac.

U intervjuu koji je dala nakon pobede u prvom kolu Otvorenog prvenstva Australije, Dokićeva je rekla kako su ona i njen dečko Tin Bikić u vezi već pet godina. Takođe je rekla kako nema nikakvog kontakta sa svojim ocem, ali da ponovo redovno kontaktira majku i brata.-->

Potvrđeno je da će Jelena Dokić, zajedno sa Kejsi Delaskva, Samantom Stoser i Rene Stabs, nastupati za Fed kup reprezentaciju Australije.

Plasman na VTA listi na kraju sezone[uredi | uredi izvor]

Godina 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010
Plasman 341 43 26 8 9 15 125 351 621 178 56 137

Grend slem turniri[uredi | uredi izvor]

Grend slem 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011
Otvoreno prvenstvo Australije 3. 1. 1. - - - - 1. - KV ¼ 1. 2.
Otvoreno prvenstvo Francuske 1. 2. 3. ¼ 2. 1. - - - - 2. 1.
Vimbldon ¼ ½ 4. 4. 3. 1. - KV - - 1. KV
Otvoreno prvenstvo Amerike 1. 4. 4. 2. 2. 1. - - - - 1. KV

VTA finala[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno (13)[uredi | uredi izvor]

Pobede (6)[uredi | uredi izvor]

Legenda: Do 2009. Legenda: Od 2009.
Grend slem turniri (0)
Završna prvenstva sezone (0)
Prva kategorija (2) Obavezni Premijer (0)
Druga kategorija (1) Premijer 5 (0)
Treća kategorija (1) Premijer (0)
Četvrta i peta kategorija (1) Međunarodni (1)
Br. Datum Turnir Podloga Protivnica u finalu Rezultat
1. 20. maj 2001. Rim, Italija Šljaka Francuska Ameli Moresmo 7–6(3), 6–1
2. 23. septembar 2001. Tokio, Japan Tvrda Španija Aranča Sančez Vikario 6–4, 6–2
3. 7. oktobar 2001. Moskva, Rusija Tepih Rusija Jelena Dementjeva 6–3, 6–3
4. 7. april 2002. Sarasota, Florida, SAD Šljaka Rusija Tatjana Panova 6–2, 6–2
5. 16. jun 2002. Birmingem, UK Trava Rusija Anastasija Miskina 6–2, 6–3
6. 6. mart 2011. Kuala Lumpur, Malezija Tvrda Češka Lucie Šafaržova 2–6, 7–6(9), 6–4

Porazi (7)[uredi | uredi izvor]

Legenda: Do 2009. Legenda: Od 2009.
Grend slem turniri (0)
Završna prvenstva sezone (0)
Prva kategorija (2) Obavezni Premijer (0)
Druga kategorija (4) Premijer 5 (0)
Treća kategorija (1) Premijer (0)
Četvrta i peta kategorija (0) Međunarodni (0)
Br. Datum Turnir Podloga Protivnica u finalu Rezultat
1. 16. septembar 2001. Baija, Brazil Tvrda Sjedinjene Američke Države Monika Seleš 3–6, 3–6
2. 15. oktobar 2001. Cirih, Švajcarska Tepih Sjedinjene Američke Države Lindsi Davenport 3–6, 1–6
3. 22. oktobar 2001. Linc, Austrija Tvrda Sjedinjene Američke Države Lindsi Davenport 4-6, 1-6
4. 4. februar 2002. Pariz, Francuska Tepih Sjedinjene Američke Države Vinus Vilijams predat meč
5. 25. maj 2002. Strazbur, Francuska Šljaka Italija Silvija Farina Elija 4-6, 6-3, 3-6
6. 29. jul 2002. San Dijego, Kalifornija, SAD Tvrda Sjedinjene Američke Države Venus Vilijams 6–2, 6–2
7. 13. oktobar 2003. Cirih, Švajcarska Tepih Belgija Žistin Enen 6–0, 6–4

Parovi (10)[uredi | uredi izvor]

Pobede (4)[uredi | uredi izvor]

Br. Datum Turnir Podloga Partnerka Protivnice u finalu Rezultat
1. 28. oktobar 2001. Linc, Austrija Tvrda Rusija Nađa Petrova Belgija Els Kalens
Sjedinjene Američke Države Čanda Rubin
6–1, 6–4
2. 7. april 2002. Sarasota, Florida, SAD Šljaka Rusija Jelena Lihovceva Belgija Els Kalens
Španija Končita Martinez
6–7(5), 6–3, 6–3
3. 11. avgust 2002. Los Anđeles, Kalifornija, SAD Tvrda Belgija Kim Klajsters Slovačka Danijela Hantuhova
Japan Aj Sugijama
6–3, 6–3
4. 27. 10. 2002. Linc, Austrija Tvrda Rusija Nađa Petrova Japan Rika Fudživara
Japan Aj Sugijama
6–3, 6–2

Porazi (6)[uredi | uredi izvor]

Br. Datum Turnir Podloga Partnerka Protivnice u finalu Rezultat
1. 26. septembar 1999. Tokio, Japan Tvrda Južnoafrička Republika Amanda Kucer Španija Končita Martinez
Argentina Patrisija Tarabini
7-6, 4-6, 2-6
2. 28. maj 2001. Otvoreno prvenstvo Francuske Šljaka Španija Končita Martinez Španija Virhinija Ruano Paskual
Argentina Paola Suarez
2-6, 1-6
3. 20. avgust 2001. Nju Hejven, Konektikat, SAD Tvrda Rusija Nađa Petrova Zimbabve Kara Blek
Rusija Jelena Lihovceva
0-6, 6-2, 2-6
4. 30. septembar 2002. Moskva, Rusija Tepih Rusija Nađa Petrova Rusija Jelena Dementjeva
Slovačka Jeneta Husarova
2–6, 6–3, 7–6(7)
5. 14. oktobar 2002. Cirih, Švajcarska Tvrda Rusija Nađa Petrova Rusija Jelena Bovina
Belgija Žistin Enen
2-6, 6(2)-7
6. 12. maj 2003. Rim, Italija Šljaka Rusija Nađa Petrova Rusija Svetlana Kuznjecova
Sjedinjene Američke Države Martina Navratilova
6–4, 5–7, 6–2

Ekipna takmičenja (1)[uredi | uredi izvor]

Pobede (1)[uredi | uredi izvor]

Broj Datum Turnir Podloga Partneri Protivnici u finalu Rezultat
1. 2. januar 1999. Hopman kup, Pert, Australija Tvrda Australija Mark Filipusis Švedska Osa Svenson
Švedska Jonas Bjerkman
2-1

Juniorski grend slem[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno (1)[uredi | uredi izvor]

Parovi (1)[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Dokic to be recognized as Yugoslav at Open”. Pristupljeno 4. 5. 2013. 
  2. ^ „Trofej OKS — Najuspešniji sportisti”. www.oks.org.rs. Arhivirano iz originala 20. 08. 2010. g. Pristupljeno 14. 9. 2011. 
  3. ^ „Dokic slams father's kidnap claim”. Pristupljeno 4. 5. 2013. 
  4. ^ B92: „AO: Dokić u osmini finala”. Pristupljeno 4. 5. 2013. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]