Bogdanica

Koordinate: 44° 00′ 33″ S; 20° 06′ 11″ I / 44.009166° S; 20.103° I / 44.009166; 20.103
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bogdanica
Ulaz u selo
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugMoravički
OpštinaGornji Milanovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 249
Geografske karakteristike
Koordinate44° 00′ 33″ S; 20° 06′ 11″ I / 44.009166° S; 20.103° I / 44.009166; 20.103
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina485 m
Bogdanica na karti Srbije
Bogdanica
Bogdanica
Bogdanica na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj032
Registarska oznakaGM

Bogdanica je naselje u Srbiji u opštini Gornji Milanovac u Moravičkom okrugu, na reci Kamenici i padinama planine Maljen. Prema popisu iz 2011. bilo je 249 stanovnika.

Udaljeno je 47 km od Gornjeg Milanovca. Nalazi se na starom putu za Požegu, na nadmorskoj visini od 270 do 780 m i na površini od 2.755 ha.[1]

Ovde se nalaze Stari nadgrobni spomenici u Bogdanici (opština Gornji Milanovac), Krajputaš Vojinu Petkoviću u Bogdanici, Nadgrobni spomenik Alempiju Kneževiću (†1855) u Bogdanici, Krajputaš Janku Pavloviću iz Bogdanice i Krajputaši Milinkovićima na Tometinom polju.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Selo Bogdanica prvi put se pominje u turskom popisu 1525. godine i tada je imalo 8 domova. Po predanju, ime je dobilo po ženi koja se zvala Bogdanka.[1]

Stanovništvo se pred najezdom Turaka masovno iselilo. Atar sela naselili su novi stanovnici u 18. veku. Oni su došli iz Starog Vlaha i Drobnjaka u Crnoj Gori.[1]

U popisima selo je 1910. godine imalo 641 stanovnika, 1921. godine 780, a 2002. godine taj broj je spao na 322.[1]

Bogdanica je imala opštinu i školu u selu Kamenici. Pripadalo je crkvenoj parohiji crkve Svetog Ilije, takođe u selu Kamenici. Seoska slava je Mali Spasovdan.[1]

U ratovima u periodu od 1912. do 1918. godine selo je dalo 48 ratnika. Poginulo ih je 35 a 13 je preživelo.[1]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Bogdanica živi 258 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 43,4 godina (42,6 kod muškaraca i 44,5 kod žena). U naselju ima 104 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,00.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 775
1953. 675
1961. 627
1971. 546
1981. 459
1991. 372 369
2002. 312 321
2011. 249
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
311 99,67%
Crnogorci
  
1 0,32%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ Đuković, Isidor (2005). Rudničani i Takovci u oslobodilačkim ratovima Srbije 1912-1918. godine. Gornji Milanovac: Muzej Rudničko-takovskog kraja. str. 83. 
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]