Veljkovo

Koordinate: 44° 07′ 14″ S; 22° 35′ 33″ I / 44.120666° S; 22.5925° I / 44.120666; 22.5925
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Veljkovo
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBorski
OpštinaNegotin
Stanovništvo
 — 2011.Pad 121
Geografske karakteristike
Koordinate44° 07′ 14″ S; 22° 35′ 33″ I / 44.120666° S; 22.5925° I / 44.120666; 22.5925
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina74 m
Veljkovo na karti Srbije
Veljkovo
Veljkovo
Veljkovo na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj019
Registarska oznakaNG

Veljkovo je naselje u Srbiji u opštini Negotin u Borskom okrugu. Prema popisu iz 2022. u naselju je bilo 92 stanovnika (prema popisu iz 2011. ima 121 stanovnika, prema popisu iz 2002. bilo je 206 stanovnika).

Položaj sela u okruženju[uredi | uredi izvor]

Veljkovo je ratarsko-stočarsko seosko naselje zbijenog tipa udaljeno 16 km jugoistočno od Negotina. Smešteno je na 74 metara nadmorske visine, na levoj dolinskoj strani reke Timok, desne pritoke Dunava. Severna geografska širina naselja je 44° 07’ 24”, istočna geografska dužina 22° 35’ 55”, a površina atara 734 hektara. Do ovog naselja se može stići asfaltnim putem od Negotina preko naselja Kobišnice.

Atar Veljkova je između Rogljeva, Mokranja, Kobišnice,Kovilova i Timoka kao državne granice, od koje je udaljen samo 500 metara vazdušnom linijom.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Naselje se prvi put spominje u turskim popisima 1530. godine kao naselje sa 28 kuća, odnosno 1586. godine kao naselje sa 10 kuća. Na austrijskoj karti iz 1718. godine zabeleženo je pod nazivom Blagovanovac.

Najstariji ostaci iz prošlosti su zidovi od tesanog krečnjaka i opeka a i rbine od velikih zemljanih sudova, pod vrhom brda Čuke, koji su po predanju iz vremena „Laćina“. Pod Čukom je i „Neznano Groblje“ (Morminc Batrnj) je iz prošlosti današnjeg sela i na njemu je do pre 50-60 godina bila kapela. Prvi pomen o Bljuvanovcu je na Langerovoj karti, gde je na desnoj strani Timoka zabeležen Plivanaz a tek 1811. godine zapisano je selo Blagovanovac. Godine 1846. Bljuvanovac je imao 58, 1866. 68 a 1924. godine 105 kuća.[2]

Preteču današnjeg naselja čine pet pastirskih naseobina koje su se, krajem 17. i početkom 18. veka, nalazile na mestu zvanom Kusjača. Do kraja 19. veka, kada dobija današnji naziv, ovo naselje se nazivalo Bljuvanovac. Današnje naselje se deli na Gornji i Donji kraj, dok je antropogeografskim i etnološkim izučavanjima svrstano je u vlaška naselja.

Nakon Prvog svetskog rata imalo je sledeće familije: Milješti (slava Petkovica), Madonji (slava Petkovica), Andriješta (slava Sveti Stevan), Čorokanešti (slava Petkovica), Jerčonji (slava Petkovica), Agugurešti (slava Petkovica), Pašonji (slava Sveti Nikola), Njegojevići (slava Sveti Nikola), Šurkonji (slava Petkovica), Brnduši (slava sv. Nikola), Vančin (slava Petkovica), Cicirešti (slava sv. Nikola), Ljebkojići (slava Petkovica), Paunešti (slava Petkovica), Predići (slava Sveti Nikola), Filidžani (slava Sveti Arhanđeo), Nedeljkonji (slava Petkovica), Tufedžići (slava Petkovica), Vrfani (slava Sveti Nikola), Nikulešti (slava Mitrovdan), Miloševići (slava Sveti Jovan), Vasilješti (slava Petkovica), Balćan (slava Petkovica) i Barbulešti (slava Petkovica).[3] Zavetina naselja je Spasovdan.

Stanovništvo Veljkova je pravoslavno, prilikom popisa nacionalno se izjašnjava kao srpsko i uglavnom se bavi ratarstvom, stočarstvom i vinogradarstvom.

Godine 1921. Veljkovo je imalo 105 kuća i 526 stanovnika, godine 1948 – 134 kuća i 547 stanovnika, a 2002. godine 111 kuća i 190 stanovnika.

Četvororazredna osnovna škola, koja u naselju postoji od 1899. godine, školske 2006/2007. godine imala je 2 učenika.

Zemljoradnička zadruga u Veljkovu je osnovana 1929. godine (danas radi u sastavu zadruge u Rogljevu), električnu rasvetu naselje dobija 1957. godine, asfaltni put 1970, a telefonske veze sa svetom 1980. godine.

Selo se do kraja 19. veka zvalo Bljuvanovac, kada mu je ime promenjeno u Veljkovo, u čast Hajduk Veljka Petrovića.[4]

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema poslednjem popisu iz 2022. godine u Veljkovu je živelo 92 stanovnika što je za 29 manje u odnosu na 2011. kada je na popisu bilo 121 stanovnika. U naselju živi 85 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 59,43 godina (56,64 kod muškaraca i 62,62 kod žena).[5]

Prema podacima popisa iz 2022. u naselju ima 47 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 1,96 a prema istom popisu u naselju ima 115 stambenih jedinica od kojih je 58 naseljenih.[6]

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[7]
Godina Stanovnika
1948. 547
1953. 560
1961. 483
1971. 443
1981. 371
1991. 316 275
2002. 206 257
2011. 121
2022. 92
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[8]
Srbi
  
203 98,54%
Hrvati
  
1 0,48%
Rumuni
  
1 0,48%
nepoznato
  
1 0,48%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Žikić D., Aleksandar (1997). Krajinska naselja donjeg Timoka, Rogljevo, Smedovac i Veljkovo. Beograd: Odbor SANU za proučavanje sela, Kulturno prosvetna zajednica Srbije Beograf. str. 12. 
  2. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 168. 
  3. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 169. 
  4. ^ Grupa autora (1968—1969). Negotinska Krajina - glasnik Etnografskog muzeja; Dr Miroslav Draškić "Poreklo stanovništa i etnički procesi u selima negotinske opštine". Beograd: Etnografski muzej. str. 62. 
  5. ^ Starost i pol, podaci po naseljima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine (PDF), Pristupljeno 23.7.2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 462. ISBN 978-86-6161-230-5. 
  6. ^ Domaćinstva prema broju članova - Popis stanovništva, podaci po naseljima, avgust 2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 122. ISBN 978-86-6161-232-9. 
  7. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  8. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  9. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]