Zapadna Evropa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zapadna Evropa
Površina936.889 km²
Reljefuglavnom nizija
Klimaatlantska

Zapadna Evropa je geografska regija koja obuhvata površinu od 936.889 km², odnosno 8,9% površine Evrope. Na ovom prostoru živi oko 146.600.000 stanovnika, što čini 21,2% ukupne evropske populacije. Gustina naseljenosti iznosi 157 stanovnika/km², što je čini najgušće naseljenom regijom Evrope.

Fizičko-geografske odlike[uredi | uredi izvor]

Analizirajući položaj zapadne Evrope vidi se da je ona smeštena oko Severnog mora i kanala Lamanš.

Sve države osim Luksemburga i Monaka izlaze na Atlantski okean. Luksemburg je jedini potpuno kontinentalan, a Francuska izlazi i na Sredozemno more.

Reljef[uredi | uredi izvor]

  Zapadna Evropa

U reljefu dominiraju nizije sa kojih se mestimično uzdižu gromadne planine, kao što su Centralni masiv, Ardeni, Vogezi i planine u Velikoj Britaniji i Irskoj.

Obale[uredi | uredi izvor]

Obale su jako razuđene i sastavljene od stena razne starosti što između drugih faktora utiče na raznolike reljefne oblike. Na kontinentalnom i ostrvskom delu zapadne Evrope uz morske površine nalaze se nizije. Nizije se na ostrvskom delu regije pružaju do Peninskih i Kambrijskih planina. Na kontinentalnom delu nizije se prostiru do Ardena i Porajnskih planina, a u jugozapadnoj i zapadnoj Francuskoj do podnožja Pirineja i centralnog masiva. Mlađe venačne planine Alpi i Jura, poput Pirineja na jugu, čine granicu ove regije na istoku.

Klima[uredi | uredi izvor]

Klima regije je pod uticajem Atlantika, a od klime je zavisan veći deo života u ovom prostoru.

Količina padavina se smanjuje prema unutrašnjosti i klima prelazi u umereno kontinentalnu, a na Alpima i Pirinejima u planinsku. Južni deo Francuske ima Sredozemnu klimu, s obzirom na to da taj deo izlazi na Sredozemno more.

Ogranci tople Golfske struje zagrevaju obale zapadne Evrope. Zapadni vetrovi joj donose dovoljnu količinu padavina. Mala temperaturna kolebanja, a padavine su raspoređene podjednako tokom godine, pretežno u obliku kiše. S tim osobinama, klima ima karakter blagosti i ujednačenosti.

Vode[uredi | uredi izvor]

Rečna mreža je dobro razvijena, reke su bogate vodom i ujednačenog vodostaja tokom godine.

Na području gromadnih planina, posebno Centralnog masiva u Francuskoj, pojavljuju se brojni termomineralni izvori i čine hidrografsku specifičnost regije.

Orijentacija rečnih tokova je takva da su oni putevi sa kontinenata na okean, ali i obrnuto sa okeana na kontinent. Prema Severnom moru i kanalu od većih reka koje teku s kontinenta su: Rajna, Šelda, Meza i Sena, prema Atlantiku su Loara i Garona, a sa britanskog ostrva Temza i Severn. Ove reke teku preko velikih nizijskih područja i zavala kao što su: Nizozemlje, Anglo-flamanska zavala, Pariski, Londonski i Akvitanski basen.

Društveno-geografske odlike[uredi | uredi izvor]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

U ovoj regiji živi oko 146.600.000 stanovnika, što čini 21,2% ukupnog evropskog stanovništva.

Najveći broj stanovnika je germanskog ili romanskog porekla.

Narodi[uredi | uredi izvor]

Zapadnu Evropu nastanjuju sledeći narodi.

Prirodni priraštaj je nizak, ali dobar životni standard doprinosi dužem životnom veku stanovništva.

Najviši je nivo gradskog stanovništva, u poređenju sa ostalim regijama Evrope.

Religija[uredi | uredi izvor]

Ekonomsko-geografske odlike[uredi | uredi izvor]

Zapadna Evropa je dugo vekova bila regija na „kraj sveta“. Tu je prestajao poznati svet i počinjalo je nepoznato vodeno prostranstvo. Otkriće puta za Ameriku povuklo je za sobom razvoj pomorstva i trgovine, u narednim vekovima i sve do danas. Ona je postala kolevka progresa, a akvatorija uz njene obale postala je najprometnija saobraćajnica.

Sve je to doprinelo da se u Zapadnoj Evropi rodila i rasla industrijska revolucija na čijim su tehničkim dostignućima učili, jedno duže vreme, svi narodi sveta.

Poljoprivreda[uredi | uredi izvor]

Poljoprivreda je veoma razvijena, moderna i mehanizovana.

Veliki prostori su pretvoreni u obradive površine, a klimatski uslovi su povoljni za uzgoj različitih biljaka.

Najniži severni deo zapadnoevropske nizije, na području Holandije i Belgije, bio je velikim delom pod morem. Tamo se vršilo takozvano oduzimanje kopna od mora. Ograđivanjem nasipima i isušivanjem plitkog mora stvoreni su tzv. polderi, plodna i obradiva zemljišta.

Industrija[uredi | uredi izvor]

Zapadnoevropske zemlje su među prvima u svetu po industrijskoj razvijenosti. Zapadna Evropa je i sada najrazvijenija regija u Evropi sa privrednog stanovišta, a države ove regije su među privredno najrazvijenijim u svetu.

Iako je rudno bogatstvo veliko (nafta, gas, ugalj, rude gvožđa, olova, cinka, uranijuma, boksita), nedovoljno je za stepen razvijenosti industrije, koja iz tog razloga zavisi od uvoza sirovina.

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Ova regija ima izrazito razvijen saobraćaj.

Veliki aerodromi i luke, moderni putevi i pruge, razvijena industrija prevoznih sredstava obeležavaju sve države regije.

Najveći poduhvat je izgradnja tunela ispod Lamanša. Tunel ispod Lamanša povezuje Kale u Francuskoj i Dover u Velikoj Britaniji.

Tunel ispod Lamanša[uredi | uredi izvor]

Vlade Francuske i Velike Britanije, 1986. godine, dogovorili su se da počnu sa prokopavanjem tunela. On je završen 1994. godine. Na njemu je radilo 15000 radnika i koštao je dvanaest milijardi dolara. Dugačak je 51 km, pruža se 50 m ispod morskog dna i ima tri trake. Vozovi idu u dva pravca - jedan za Englesku, drugi za Francusku. Lamanš se pređe za 35 minuta. Tunelom je prvi put, posle ledenog doba, britansko kopno spojeno s matičnim, evropskim kopnom.

Države[uredi | uredi izvor]

U ovoj regiji se nalaze sledeće države: Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Francuska, Belgija, Holandija i Luksemburg. Holandija, Belgija i Luksemburg poznate su kao zemlje Beneluksa. To su najrazvijenije evropske zemlje a mnoge od njih već postoje i vekovima.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]