Kopitarevo četvorojevanđelje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kopitarevo četvorojevanđelje, 14. vijek

Kopitarevo četvorojevanđelje je srednjovekovno srpsko jevanđelje sa područja Bosne. Jevanđelje je datovano u kraj 14. i početak 15. vijeka. Pisano je na pergamentu dimenzija 13,5x19 centimetara, ustavnim tipom ćirilice. Ima 225 listova kojima je naknadno dodat Mesecoslov ispisan na papiru.

Tekst jevanđelja je podjeljen na Amonijeve i opširne glave koje su u cjelini sačuvane pred Lukinim i Jovanovim jevanđeljem, kod Markovog jevanđelja nedostaju naslovi posljednih šesnaest glava, a nedostaje i početak Matejevog jevanđelja koji je izgubljen. Na horizontalnim marginama pisane su napomene kada se koji djelovi jevanđelja čitaju. Oznake za liturgiju su napisane sa strane mada ih ima i unutar jevanđelja. Liturgijske bilješke i naknadne izmjene teksta nastale su naknadno u nekom od srpskih manastira, jer se u Mesecoslovu spominje „novi arhiepiskop srpski“ na listu 230 i „srpski novi mirotvorci“ na listu 230.

Kopitarevo četvorojevanđelje je ukrašeno minijaturama apostola Luke i Jovana, simbolima jevanđelista, krilatim volom kao simbolom Luke, te orlom kao simbolom Jovana; te zastavicama iznad sadržaja jevanđelja i njihovih početaka, te inicijalima na početku pojedinih poglavlja jevanđelja.

Po stilu ukrasa ovog rukopisa, jevanđelje se povezuje sa grčkim rukopisima nastalim u južnoj Italiji tokom 10. ili 11. vijeka, a posebno sa Athens grec 149 kao i sa ostalim bosanskim jevanđeljima.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]