Loza Nemanjića (freska u Visokim Dečanima)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/09/Loza_nemanjica.jpg/220px-Loza_nemanjica.jpg)
Loza Nemanjića, u manastirskoj crkvi Hrista Pantokratora u Visokim Dečanima, nalazi se na istočnom zidu narteksa, desno od vrata. Smatra se da je nastala 1346/1347. godine[1], ali je, najverovatnije u 15. veku, doživela značajnu restauraciju.
Freska obuhvata devet stojećih figura (raspoređenih u tri reda):
- Uroš, Dušan i Stefan
- Dragutin, Milutin i Uroš
- Sava, Nemanja i Stefan
i još trinaest malih poprsja, raspoređenih u lozi oko njih:
- Dušman, Simeon, Teodora i Jelena
- Urošic, Vladislav (II), Jelisaveta, Radoslav, Brnjača i Vladislav (I)
- Stefan, Vukan i Sava II
Likovi figura u donjem delu su oštećeni, dok je, generalno gledano, njihova autentičnost vrlo skromna[1], osim Dušana i Dečanskog koji imaju prepoznatljive crte lica, a smatra se da su delovi figura bili pozlaćeni[a].
Šematski prikaz stabla
[uredi | uredi izvor]![]() Hristos Emanuil | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
![]() Anđeo | ![]() Anđeo | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
![]() Uroš | ![]() ![]() ![]() Dušman | ![]() Dušan | ![]() ![]() Simeon ![]() Teodora | ![]() Stefan | ![]() ![]() ![]() Jelena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
![]() Urošic ![]() ![]() | ![]() Dragutin | ![]() Jelisaveta ![]() Vladislav ![]() | ![]() Milutin | ![]() Brnča ![]() Radoslav ![]() | ![]() Uroš | ![]() ![]() ![]() Vladislav | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
![]() Stefan | ![]() Vukan | ![]() Sava | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
![]() Sava | ![]() Nemanja | ![]() Stefan | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Tragovi kasnije rekonstrukcije
[uredi | uredi izvor]Istoričar umetnosti i akademik Svetozar Radojčić ukazao je na nekoliko tragova na osnovu kojih je zaključio da je dečanska loza sigurno-i to veoma radikalno-rekonstrusana[1]. On na prvom mestu pominje intenzivno plavu pozadinu koja je jako sumnjiva i teško da je originalna[1]. Pored toga on skreće pažnju i na razlike u pisanjima iste reči (ime Stefan) na fresci:
- Стѣфань (kod kneza Stefana i Dragutina)
- Стефань (kod Prvovenčanog)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/fe/Loza_Nemanjica_Decani_e_3.jpg/250px-Loza_Nemanjica_Decani_e_3.jpg)
Sama loza akanta na fresci se razlikuje od one koja je korišćena za dečansku fresku Loze Jesejeve, koja nije doživela rekonstrukciju[1]. Razlika je primetna i na odelima prikazanih Nemanjića. Umesto širokog lorosa, karakterističnog za 14. vek, koji se gotovo vertikalno spušta pored figure, naslikan je pojas, čiji je uži kraj prebačen preko leve ruke i lebdi u vazduhu. Sami krajevi odela su u 14. veku prikazivani kako se ravno spuštaju uz telo, dok se na dečanskoj Lozi Nemanjića, šire pri dnu, kao kod despotske odeće, kakva se može vidi u Manasiji. Milutinov lik u sklopu loze nema svoje karakteristične crte[1], iako je na južnom zidu naosa očuvan njegov dobar portret, iz pete decenije 14. veka. Najbolji dokaz kasnije prerade, po Radojčiću, su beli krstovi koje drže pojedine figure u donjim redovima, a odlika su svetaca. On navodi primer Vukana, koji, iako je predstavljen u odelu vladara i bez nimba, u rukama drži beli krst i dodaje da na originalnim freskama 14. veka ne bi slikar pravio take pogreške protiv ceremonijalnih propisa[1].
Krajem 14. veka (1397), manastir Dečane je obnavljala kneginja Milica (Vukanova direktna čukununuka) sa sinovima Stefanom i Vukom. Tom prilikom, manastirska crkva je dobila novi polijelej na kome se nalaze stilizovani dvoglavi orlovi, kao i stilizovana pojava ocila oko krsta, što se smatra najstarijom pojavom tog simbola u srednjovekovnoj Srbiji.
-
Loza Nemanjića
-
Loza Jesejeva
-
Milutin, iz Loze Nemanjića, sa odelom koje se širi pri dnu i trakom preko leve ruke koja lebdi
-
Milutin, iz naosa crkve, sa odelom koje ravno pada niz telo i trakom preko leve ruke koja pada horizontalno pored tela
Napomene
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]Literatura
[uredi | uredi izvor]- Radojčić, Svetozar (1996). Portreti srpskih vladara u srednjem veku (fototipsko izdanje originala iz 1934. godine sa dopunama). Beograd. ISBN 86-80879-07-X.