Milan Cvetković Leštarić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
milan cvetković leštarić
Milan Cvetković Leštarić
Lični podaci
Datum rođenja1881.
Mesto rođenjaselo Vrelo, opština Ub, Kneževina Srbija
Datum smrti1960.
Mesto smrtiValjevo, FNR Jugoslavija
Profesijakovač
Delovanje
Učešće u ratovimaPrvi balkanski rat
SlužbaVojska Kraljevine Srbije
1912
Činpešadijski poručnik

Odlikovanja
Trakica vojnog ordena
Trakica Zlatne medalje za hrabrost 1912. godine

Milan Cvetković Leštarić, (Vrelo kod Uba, 1881. – Valjevo, 1960) bio je kovač i mašinbravar, kao i učesnik Prvog balkanskog rata. Nosilac je oficirskog ordena Karađorđeve zvezde sa mačevima IV reda[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Milan Cvetković Leštarić, rođen je u selu Vrelo kod Uba, 1881. godine, od oca Blagoja Cvetkovića (1846—1907), rodom iz leskovačkog kraja, i majke Jelene. Milanov otac najpre je bio trgovac u Beogradu, potom trgovac, ekonom i političar u Vrelu, komandant Tamnavskog bataljona Valjevske brigade u ratovima 1876-1878, zadružni poslenik i predsednik vreljanske opštine. Majka Jelena, bila je ćerka Pantelije Leštarića, imućnog domaćina i trgovca iz Vrela. Dolaskom u domaćinstvo Leštarića, Milanov otac Blagoje je svom prezimenu Cvetković dodao je i njihovo – Leštarić.

Ratno iskustvo[uredi | uredi izvor]

Posle osnovne škole u mestu rođenja Milan Cvetković Leštarić završio je i Vojno-zanatlijsku školu u Kragujevcu. Više od deset godina radio je kao kovač i mašinbravar u Vojno-tehničkom zavodu u ovom gradu. Vojni rok odslužio je u Školi rezervnih oficira pešadije, pa je kao rezervni pešadijski poručnik učestvovao u Prvom balkanskim ratu. Bio je izuzetno spretan, hrabar i sposoban starešina, a u jednoj od borbi teško je ranjen nakon čega mu je amputirana leva noga iznad kolena. Za zasluge u tom ratu dobio je više odlikovanja i drugih priznanja, pa i oficirski orden Karađorđeve zvezde sa mačevima IV reda o čemu je i objavljen ukaz FAO 13 959.

Po izbijanju Prvog svetskog rata, poput mnogih svojih meštana, morao je u izbeglištvo. I Milanov brat Milutin Cv. Leštarić (1885—1915) završio je Vojno-zanatlijsku školu u Kragujevcu. Neko vreme radio je kao kolar a potom i kao sreski ekonom. Učestvovao je u oba balkanska i Prvom svetskom ratu. Poginuo je 1915. godine i sahranjen na srpskom vojničkom groblju u Zejtinliku kraj Soluna.

Posleratno vreme[uredi | uredi izvor]

Posle rata Milan se angažovao na razvoju i unapređenju zemljoradničkog zadrugarstva i bivao predsednik Vreljanske zemljoradničko štedno-kreditne zadruge a vršio je i dužnost sekretara (knjigovođa) – blagajnika još nekih zemljoradničkih zadruga u svom selu. Dobrim delom zahvaljujući i njegovom upornom radu Vrelo je između dva svetska rata bilo jedan od značajnijih zadružnih centara. O razvoju zadrugarstva u ovom tamnavskom selu ostavio je detaljnu zabelešku, koja se čuva u Zbirci poklona Arhiva u Valjevu. Bio je jedan od osnivača i rukovodilaca Narodne knjižnice i čitaonice u Vrelu. I sam je dosta čitao a znao je da lepo peva i svira na violini. Voleo je i pčelarstvo i važio za uzornog pčelara. Tokom Drugog svetskog rata uglavnom je radio kao opštinski delovođa.

Ženio se dva puta. Prvi put bio je oženjen Jelicom, zvanom Bela, koja je umrla u 21. godini. Drugi brak sklopio je sa Zorkom Aleksić (1894—1959), domaćicom iz Banjana kod Uba, čija je porodica masovno bila na strani NOP-a tokom Drugog svetskog rata. Imali su sina Čedomir Cvetkovića (1912—1985), poznatog učitelja i prosvetnog radnika u Tamnavi. On je vratio prvobitno porodično prezime Cvetković.

Milan Cvetković Leštarić, umro je u Valjevo, 1960. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tamnavci - Nosioci Karađorđeve zvezde. str. 138. (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 09. 03. 2016. g. Pristupljeno 14. 09. 2015. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Arhiv Vojno-istorijskog instituta, Beograd, Dosije Milan C. Leštarić
  • Arhiv Jugoslavije, Beograd, Fond Kraljevog dvora, Zbirka podataka nosilaca ordena Belog orla i Karađorđeve zvezde sa mačevima;
  • Službeni vojni list, br. 487, 1915;
  • Vlahović, 1990, 432; Leštarić, 1984, 139-144; Andrić, 1994, 121; Radojčić, 1998g, 10; Radojčić, 2001a, 289-290;