Od Hasel
Od Hasel | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 17. maj 1897. |
Mesto rođenja | Kristijanija, Norveška |
Datum smrti | 11. maj 1981.83 god.) ( |
Mesto smrti | Oslo, Norveška |
Naučni rad | |
Polje | fizička hemija |
Institucija | Univerzitet u Oslu, Univerzitet u Berlinu |
Nagrade | Nobelova nagrada za hemiju 1969. |
Od Hasel (17. maj 1897 – 11. maj 1981) je bio norveški hemičar u oblasti fizičke hemije i dobitnik Nobelove nagrade 1969. godine.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Hasel je rođen u Kristijaniji (sada Oslo), Norveška. Njegovi roditelji su bili Ernst Hasel (1848–1905), ginekolog, i Matilda Klavenes (1860–1955). Godine 1915. upisao je Univerzitet u Oslu gde je studirao matematiku, fiziku i hemiju, a diplomirao 1920. godine. Viktor Goldšmit je bio Haselov tutor kada je započeo studije u Oslu, dok je Hajnrih Jakob Goldšmit, Viktorov otac, bio Haselov savetnik za tezu. Otac i sin su bili važne ličnosti u Haselovom životu i njegovi prijatelji.[2][3] Nakon što je uzeo godinu dana pauze od studija odlazi u Minhen u Nemačku da radi u laboratoriji profesora Kazimira Fajansa.[4]
Njegov rad tamo doveo je do otkrivanja indikatora apsorpcije. Nakon preseljenja u Berlin, radio je na Institutu Kajzer Vilhelm, gde je počeo da se bavi istraživanjem rendgenske kristalografije.[5] On je unapredio svoja istraživanja sa Rokfelerovom stipendijom, dobijenom uz pomoć Frica Habera. Godine 1924. doktorirao je na Humboltovom univerzitetu u Berlinu, pre nego što je prešao na svoju alma mater, Univerzitet u Oslu, gde je radio od 1925. do 1964. godine. Profesor je postao 1934.[6]
Njegov rad je prekinut u oktobru 1943. godine kada su njega i drugo univerzitetsko osoblje uhapsili članovi Nasjonal Samling (desničarska politička partija) i predali okupacionim vlastima. Bio je u nekoliko logora, dok nije pušten u novembru 1944.[7]
Rad[uredi | uredi izvor]
Hasel se prvobitno fokusirao na neorgansku hemiju, ali počev od 1930. godine, njegov rad se koncentrisao na probleme povezane sa molekularnom strukturom, posebno strukturom cikloheksana i njegovih derivata. Upoznao je norvešku naučnu zajednicu sa konceptima električnih dipolnih momenata i difrakcije elektrona. Rad po kome je najpoznatiji je utvrđivanje trodimenzionalnosti molekularne geometrije. Fokusirao je svoje istraživanje na molekule ugljenika u obliku prstena, za koje je sumnjao da ispunjavaju tri dimenzije umesto dve, što je uobičajeno verovanje tog vremena. Koristeći broj veza između atoma ugljenika i vodonika, Hasel je pokazao nemogućnost postojanja molekula samo u jednoj ravni. Ovo otkriće je dovelo do toga da mu je dodeljena Nobelova nagrada za hemiju za 1969.
Počasti[uredi | uredi izvor]
Hasel je dobio Nobelovu nagradu za hemiju 1969. godine, koju je podelio sa engleskim hemičarem Derekom Bartonom.
Dobio je Guldberg - Vage medalju (Guldberg-Waage Medal) Norveškog hemijskog društva i Gunerus medalju Kraljevskog norveškog društva za nauku i književnost, obe 1964.[8]
Hasel je imao počasne diplome Univerziteta u Kopenhagenu (1950) i Univerziteta u Stokholmu (1960). Godišnje predavanje nazvano u njegovu čast održava se na Univerzitetu u Oslu.[9]
Bio je počasni član Norveškog hemijskog društva, Hemijskog društva u Londonu, Norveške akademije nauka i književnosti, Kraljevske danske akademije nauka i književnosti i Kraljevske švedske akademije nauka.[10]
Proglašen je vitezom Ordena Svetog Olava 1960. godine.[11]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Tor Dahl. „Odd Hassel”. Norsk biografisk leksikon. Pristupljeno 1. 2. 2018.
- ^ Pedersen, Bjørn (2019-09-24), „Odd Hassel”, Store Norske Leksikon (na jeziku: norveški), Pristupljeno 2019-10-23
- ^ Kramish, Arnold (1986). The Griffin: The Greatest Untold Espionage Story of World War II.. Kramish, Arnold (1986). The Griffin. Boston: Houghton Mifflin Company. ISBN 0-395-36318-7..
- ^ Candid Science III: More Conversations with Famous Chemists, Istvan Hargittai, Magdolna Hargittai, Imperial College Press, 2003.
- ^ „Odd Hassel biography”. bookrags.com.
- ^ Odd Hassel - The Nobel Prize in Chemistry 1969, nobelprize.org
- ^ Ottosen, Kristian, ur. (2004). Nordmenn i fangenskap 1940–1945 (na jeziku: norveški) (2nd izd.). Oslo: Universitetsforlaget. str. 289. ISBN 978-82-15-00288-0.
- ^ „Professor Odd Hassel, 11. mars 1964”. Guldberg og Waage-medaljen. Pristupljeno 1. 2. 2018.
- ^ Bjørn Pedersen. „Odd Hassel”. Store norske leksikon. Pristupljeno 1. 2. 2018.
- ^ Ralph E. Oesper (januar 1952). „Odd Hassel”. Journal of Chemical Education. 29 (1): 25. Bibcode:1952JChEd..29...25O. doi:10.1021/ed029p25.
- ^ Tor Dahl. „Odd Hassel”. Norsk biografisk leksikon. Pristupljeno 1. 2. 2018.
Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]
- Oakes, E (2002). A to Z of Chemists. Facts on File Science library: Notable scientists. New York: VB Hermitage. ISBN 978-0-8160-4579-2.
- Laylin, James K. (30. 10. 1993). Nobel Laureates in Chemistry, 1901-1992. Chemical Heritage Foundation. ISBN 9780841226906.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Od Hasel na sajtu Nobelprize.org including his Nobel Lecture June 9, 1970 Structural Aspects of Interatomic Charge-Transfer Bonding