Saša Ilić (pisac)
Saša Ilić | |
---|---|
Datum rođenja | 1972. |
Mesto rođenja | Svetozarevo, SFR Jugoslavija |
Saša Ilić (Svetozarevo, 1972) srpski je pisac i urednik. Jedan od urednika izdavačke delatnosti Narodne biblioteke Srbije[1] i jedan od nekadašnjih osnivača i članova redakcije[2] podlistka Beton koji su objavljivale dnevne novine Danas.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Većinu svojih tekstova je objavio u časopisu Reč, u kom je debitovao u januaru 1995. godine. Sa Draganom Boškovićem je 1998. objavio koautorsku knjigu pod nazivom Odisej. Proznu knjigu Predosećanje građanskog rata objavio je 2000. godine kao prvu knjigu u ediciji Reč.[3] Iste godine je priredio zajedničku knjigu mladih pripovedača pod naslovom Pseći vek u kojoj su se, pored njegove, našle pripovetke Mihajla Spasojevića, Borivoja Adaševića, Uglješe Šajtinca, Srđana V. Tešina i Nenada Jovanovića.
Roman Berlinsko okno[4] za koji je dobio stipendiju fonda Borislav Pekić [5] bio je u užem izboru za NIN-ovu nagradu 2005.[6]
Godine 2015. objavio je dve zbirke priča, Dušanovac. Pošta, koja je iste godine na beogradskom sajmu knjiga osvojila specijalno priznanje[7] za grafičku opremu, i Lov na ježeve. Četiri godine kasnije napisao je roman Pas i kontrabas[8] za koji je dobio NIN-ovu nagradu.[9]
Dela[uredi | uredi izvor]
- Odisej (1998)
- Predosećanje građanskog rata (2000)
- Berlinsko okno [10][11](2005)
- Pad Kolumbije[12](2011)
- Dušanovac. Pošta[13](2015)
- Lov na ježeve[14] (2015)
- Pas i kontrabas[15] (2019)
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Ilić 2020. godine u Pirotu
-
Ilić 2020. godine u Pirotu
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Saša Ilić”. www.napolaputa.net.
- ^ „Demilitarizacija nametnutih vrednosti”. Glas javnosti. 5. 8. 2006.
- ^ „Predosećanje građanskog rata”. openlibrary.org.
- ^ „Roman o Berlinu”. www.plastelin.com. Arhivirano iz originala 18. 05. 2008. g. Pristupljeno 04. 06. 2009.
- ^ „Hrabro betoniranje”. www.danas.rs.
- ^ „Ninova nagrada Miru Vuksanoviću”. www.b92.net. Pristupljeno 20. 1. 2020.
- ^ „Svečano uručene nagrade 60. Međunarodnog beogradskog sajma knjiga”. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 14. 11. 2015.
- ^ „SLUŠAONICA 128 - 47. emisija (29. 10. 2019) - Noć Republike”. Pristupljeno 16. 12. 2019.
- ^ „Saša Ilić dobitnik Ninove nagrade za roman „Pas i kontrabas“”. Pristupljeno 20. 1. 2020.
- ^ „Berlinsko okno”. www.booksa.hr. Arhivirano iz originala 24. 6. 2011. g. Pristupljeno 4. 6. 2009.
- ^ „Berlinsko okno”. knjiga.hr. Arhivirano iz originala 3. 5. 2009. g. Pristupljeno 4. 6. 2009.
- ^ Čanak, Tatjana (26. 3. 2011). „Saša Ilić, autor romana o Đinđiću: Lakoća ubijanja rečima”. www.blic.rs. Pristupljeno 26. 3. 2011.
- ^ „Saša Ilić:Dušanovac. Pošta. Kalendarske priče”. Pristupljeno 14. 11. 2015.
- ^ „Saša Ilić:LOV NA JEŽEVE”. Pristupljeno 21. 11. 2015.
- ^ „Saša Ilić:Pas i kontrabas”. Pristupljeno 16. 11. 2019.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Naš „brod ludaka“, Glas javnosti (jezik: srpski)
- Ein Blick durchs Berliner Fenster, Ein Interview mit Saša Ilić (jezik: nemački)
- Dubravka Đurić, Izazovne prakse pisanja posle 2000. godine u Srbiji (jezik: srpski)
- Poezija na bis (jezik: srpski)
- Dobitnik Ninove nagrade Saša Ilić za RTS: "Pas i kontrabas" – metafora u ritmu džeza (jezik: srpski)