Cegling

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Cegling (Zögling)
klizač Cegling u letu
Opšte
Dimenzije
ProizvođačKraljevina Jugoslavija Ikarus
Prvi let1926
Početak proizvodnje1928
Dužina5,29
Razmah krila10,04
Visina2,32
Snagapraćka kW

Cegling (nem. Zögling) je jednostavna i laka vazduhoplovna jedrilica (klizač) jednosed za osnovnu obuku letača.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Aleksandar Lipiš konstruktor klizača Cegling
Jedrilica Cegling crtež u tri projekcije
Jedrilice Popenhaus i Cegling ispred Ikarusa 1928. god.
Klizač Cegling u letu
Priprema za start

Konstruisan je za startovanje pomoću gumene praćke (užeta), uobičajenog načina startovanja između Prvog i Drugog svetskog rata. Konstruktor i proizvođač je bio nemac Aleksandar Lipiš (Alexander Lippisch) koji je poznat po konstrukciji raketnog aviona - letećeg krila, Meseršmit Me 163 Komet (Messerschmitt Me 163 Komet). Prva verzija Ceglinga je poletela 1926[1]. godine a poboljšana verzija Cegling Zö-31 je napravljena 1931, Cegling Zö-33, 1933, Cegling Zö-35 je konstruisan 1935. godine, a Cegling Zö-37 1937. godine. Prema izvoru[2] u Kraljevini Jugoslaviji su korišćeni sledeći tipovi ove jedrilice-klizača: Cegling, Cegling Zö-31, Cegling Zö-33 i Cegling Zö-35.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Jednoseda jedrilica - klizač Cegling je bila mešovite konstrukcije. Trup jedrilice je bila rešetkasta čelična (ili drvena) konstrukcija koja je uz pomoć okova bila vezama za ostale delove letilice. Na mestu gde se za trup vezalo krilo, nalazila se centralna piramida koja je služila da se krilo pomoću sajli ukruti i sa gornje i donje strane. Krilo je bilo pravougaonog oblika drvene konstrukcije a presvučena impregniranim platnom. Na isti način su izvedene i repne površine, horizontalni i vertikalni stabilizatori kao i kormila visine i pravca. Upravljanje jedrilicom se obavljalo pomoću pilotske palice i nožnim pedalama koji su čeličnim sajlama bili povezani sa izvršnim organima (krilca i kormila). Pilot je sedeo na stolici koja je bila sastavni deo konstrukcije trupa. Stajni trap ove jedrilice se sastojao iz metalne sanke na kljunu jedrilice i elastične drljače na repu.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Karakteristike navedene ovde se odnose na jedrilicu Cegling a prema izvorima [3]

Finesa 1 : 9 pri brzini 54 km/h
Performanse
  • maksimalna brzina 112 km/h
  • minimalna brzina 42 km/h
  • minimalno propadanje 1,4  m/s pri brzini 54 km/h
Dimenzije
  • razmah krila 10,04 m
  • dužina 5,29 m
  • visina 2,01 m
  • površina krila 15,85 m²
  • aeroprofil krila Göttingen 358
  • maks. opterečenje krila; 9,8 kg/m²
Masa
  • sopstvena 85 kg
  • nosivost 70 kg
  • poletna 155 kg
  • vodeni balans; nema

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Klizač Cegling u austrijskom muzeju
Izrada klizača Cegling u AAK Beograd 1933.

Pošto su jedrilice Cegling bile veoma jednostavne za korišćenje, lake za proizvodnju i održavanje pa kada se na to doda niska cena, nije čudo što je ova jedrilica bila veoma rasprostranjena po celoj Evropi u to doba. Kao pogon za nju je upotrebljavana praćka a korišćena je za početnu obuku jedriličara.

U zemunskom Ikarusu je 1928. godine osnovano Sportsko društvo Ikarus koje je kao prvo u zemlji počelo da se bavi vazdušnim jedrenjem. U pogonima Ikarusa je iste godine napravljeno 4 jedrilice ovog tipa[4]. Probni let je obavio student tehnike Dimitrije Lansberg, koji je školu letenja na jedrilicama završio u Nemačkoj. On je ujedno bio konstruktor, graditelj jedrilica i nastavnik u školi za bezmotorno letenje. Ovo se smatra početkom jedriličarskog sporta u našoj zemlji.

Fabrike Ikarus iz Zemuna i Utva iz Pančeva su od 1932. do 1938. proizvodile savremenije tipove ovih jedrilica (klizača) Zo-33 i Zo-35. Pored toga u mnogim Aero klubovima ovi klizači su se pravili kao samogradnja. Procenjuje se da je u Jugoslaviji između dva svetska rata napravljeno preko 120 primeraka ove jedrilice.[5][6][7] U periodu od 1936. do 1941. godine u registru jedrilica Kraljevine Jugoslavije bilo je registrovano 53 jedrilice-klizača tipa Cegling i bila je najzastupljenija letelica[2].

Sačuvani primerci[uredi | uredi izvor]

Kod nas nije sačuvana ova jedrilica-klizač, ali se mogu videti u Vazduhoplovnim muzejima po Evropi.

Zemlje koje su koristile ovu jedrilicu[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Geschichten über die Schulgleiter und Oldtimer-Flugzeuge
  2. ^ а б Krunić, Čedomir (2013). Civilno vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoslavije -druga knjiga (на језику: (језик: српски)). Београд: Č.Krunić. ISBN 978-86-901623-4-5. 
  3. ^ http://www.williammaloney.com/Aviation/NationalSoaringMuseum/ZoglingPrimaryGlider/index.htm
  4. ^ Žutić. N. i Bošković. L., Ikarus - Ikarbus: 1923 - 1998, Ikarbus, Beograd, 1999.
  5. ^ Janić & Petrović 2011
  6. ^ Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije. 
  7. ^ Janić & Petrović 2017

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije. 
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 
  • Krunić, Čedomir (2013). Civilno vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoslavije -druga knjiga (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Č.Krunić. ISBN 978-86-901623-4-5. 
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2017). Tvorci vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Muzej nauke i tehnike Beograd. ISBN 978-86-82977-60-5. 
  • Mikić, Sava J. (1933). Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva. Beograd: Drag. Gregorića. 
  • Keimel, Reinhard (2003). Luftfahrzeugbau in Österreich-Von den Anfängen bis zur Gegenwart-Enzyklopädie (na jeziku: (jezik: nemački)). Oberhaching: Ayiatik Verlag GmbH. ISBN 3-925505-78-4. 
  • Žutić. N. i Bošković. L., Ikarus - Ikarbus: 1923 - 1998, Ikarbus, Beograd, 1999.
  • Kulundžić, Dragan (2016). Utva Proizvodnja jedrilica 1937 - 1955 (na jeziku: (jezik: srpski)). Pančevo: Utva. ISBN 978-86-908653-9-0. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]