Karnitin

С Википедије, слободне енциклопедије
Karnitin
IUPAC ime
3-hydroxy-4-(trimethylazaniumyl)butanoate
Klinički podaci
Način primeneoralno i IV
Farmakokinetički podaci
Bioraspoloživost< 10%
Vezivanje proteinane vezuje se
Metabolizamslightly
IzlučivanjeUrin (> 95%)
Identifikatori
CAS broj541-15-1 ДаY
ATC kodA16AA01 (WHO)
PubChemCID 288
DrugBankAPRD01070
ChemSpider282
Hemijski podaci
FormulaC7H15NO3
Molarna masa161.199 g/mol
  • O=C([O-])CC(O)C[N+](C)(C)C

Karnitin, ili vitamin B20, koji je bio pre nego što je njegova hemijska struktura ustanovljena. Iako danas postoje nedoumice u pogledu toga da li se smatra vitaminom ili ne, dugo je svrstavan u tu grupu molekula. Zbog toga je njegov prvobitni naziv bio vitamin Bt (20). Biološki aktivan karnitin je L- oblik karnitina. Karnitin učestvuje u prenosu lanca acil- i acetil- masnih kiselina, kroz lipidnu fazu membrana mitohondrija, a možda i drugih organela. Stoga, karnitin pokazuje izraziti uticaj na proces oksidacije masnih kiselina i dobijanje energije iz njih.[1]

Postoje podaci, da karnitin stimuliše i sekretornu funkciju pankreasa i pokazuje pazitivan uticaj na spermatogenezu i pokretljivost spermatozoida.

Karnitin omogućava normalizaciju proteinskog i lipidnog metabolizma, omogućava redukciju alkalne rezerve krvi, smanjuje građenje ketokiselina. Zatim pozitivno utiče na razvitak ploda, rast i razvitak životinja. Kod dece, ranog i mlađeg uzrasta izaziva poboljšanje apetita, prirast mase tela, stimulaciju rasta.[2]

Karnitin stimuliše regenerativne procese u obolelom miokardu.

U medicinskoj praksi karnitin se primenjuje za stimulaciju mišićnog rada i sekreciju pankreasa i pri distrofičnim procesima u miokardu.

Karnitin je jako rasprostranjena supstanca. Naročito ga ima u proizvodima od mesa i to u najvećoj količini u mišićnom tkivu. U organizam se unosi hranom.

Avitaminoza[уреди | уреди извор]

U slučajevima gde se javlja nedostatak karnitina javlja se bolest skeletnih mišića i tom prilikom dolazi do mišićne slabosti (distrofije).

Uvođenjem karnitina u ishranu čoveka i životinja povećava se građenje enegije u disajnom lancu mitohondrija različitih organa.

Deficit lizina u hrani slabi obezbeđenost organizma karnitinom.

Hipervitaminoza[уреди | уреди извор]

Nema podataka o toksičnosti karnitina.

Izvori[уреди | уреди извор]

  1. ^ Steiber A, Kerner J, Hoppel C (2004). „Carnitine: a nutritional, biosynthetic, and functional perspective”. Mol. Aspects Med. 25 (5-6): 455—73. PMID 15363636. doi:10.1016/j.mam.2004.06.006. 
  2. ^ A. J. Liedtke, S. H. Nellis, L. F. Whitesell and C. Q. Mahar (1. 11. 1982). „Metabolic and mechanical effects using L- and D-carnitine in working swine hearts”. Heart and Circulatory Physiology. 243 (5): H691—H697. PMID 7137362. Архивирано из оригинала 01. 04. 2009. г. Приступљено 18. 07. 2010. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]