Odnosi Srbije i Ujedinjenog Kraljevstva
Ujedinjeno Kraljevstvo |
Srbija |
---|
Odnosi Srbije i Ujedinjenog Kraljevstva su inostrani odnosi Republike Srbije i Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Severne Irske.
Istorija odnosa[uredi | uredi izvor]
Britanska diplomatija je, kao i ostale evropske velike sile, od 30–ih godina 19. veka, pokušavala da utiče na odnose između Srbije i Porte. Prvi britanski diplomata koji je posetio Srbiju bio je pisac i publicista Dejvid Urkvart, istaknuti turkofil i rusofob. Dejvid Urkvart je posetio Kneževinu Srbiju 1832, 1834. i 1837. godine i upoznao se sa knezom Milošem i njegovom politikom.
Britanski konzuli u Srbiji od 1837. su imali mnogo manje uticaja nego austrijski i ruski konzuli. U Carigradu, međutim, britanski ambasador imao je, posle Krimskog rata (1853 – 1856), presudni uticaj. Zato su glavnu direkciju spoljnoj politici Velike Britanije prema Srbiji davali britanski ambasadori u Carigradu. U vreme druge vladavine kneza Miloša (1858 – 1860) i početkom vladavine kneza Mihaila (1860 – 1868), do 1865. godine, to je bio sir Henri Bulver.[1]
Velika istočna kriza[uredi | uredi izvor]
Na Berlinskom kongresu 1878. Britanija staje na stranu očuvanja Osmanskog carstva gde god je to moguće[2]
Londonska konferencija 1912—1913.[uredi | uredi izvor]
Londonska konferencija (1912—1913) je sazvana u decembru 1912. zbog uspjeha članica Balkanskog saveza u borbama protiv Osmanskog carstva tokom Prvog balkanskog rata, a završava se 30. maja 1913. godine, kad je potpisin Londonski mir (1913).
Prvi svetski rat[uredi | uredi izvor]
Ujedinjeno Kraljevstvo je objavilo rat Austrougarskoj 12. avgusta 1914.
Odnosi Jugoslavije i Ujedinjenog Kraljevstva[uredi | uredi izvor]
Drugi svetski rat i posle[uredi | uredi izvor]
U vreme Drugog svetskog rata u Londonu su se nalazili Kralj Petar II i Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu.
Proglašenje FNRJ, 29. novembra 1945. bilo je diplomatskim putem notifikovano svim državama. FNRJ je britanska vlada priznala 22. decembra 1945.
Tito je posetio London u brodu Galeb 1953.
Britanski prestolonaslednik princ Čarls (koji će kasnije postati kralj Čarls III) je posetio Jugoslaviju 1978.
Premijer Margaret Tačer je posetila Jugoslaviju septembra 1980.
Razbijanje SFRJ i agresija na SRJ[uredi | uredi izvor]
Britanska vlada je najagresivnije podržavala protivpravnu NATO agresiju na SRJ.[3]
Bilateralni odnosi[uredi | uredi izvor]
Srbija i Ujedinjeno Kraljevstvo su uspostavili zvanične diplomatske odnose 1837. godine.[4]
Ujedinjeno Kraljevstvo je glasalo za prijem Kosova u UNESKO prilikom glasanja 2015.
Posete[uredi | uredi izvor]
- Državni sekretar za inostrane poslove Boris Džonson je posetio Srbiju novembra 2016.
- Britanski prestolonaslednik princ Čarls i njegova supruga vojvotkinja od Kornvola su boravili u poseti Srbiji marta 2016.
- Državni sekretar za inostrane poslove Filip Hamond je posetio Srbiju 15. januara i 8. oktobra 2015.
- Državni sekretar za inostrane poslove Vilijam Hejg je bio u radnim posetama Srbiji avgusta 2010, oktobra 2012. i maja 2013.
- Jula 2012, predsednik R. Srbije Tomislav Nikolić je posetio London prilikom otvaranja Olimpijskih igara.
- Novembra 2011, predsednik R. Srbije Boris Tadić je bio u poseti Ujedinjenom Kraljevstvu.
- MSP Vuk Jeremić je posetio UK septembra 2007, juna i decembra 2009, juna i novembra 2010, novembra 2011. te jula 2012.
Ekonomski odnosi[uredi | uredi izvor]
- Tokom 2020, ostvaren je izvoz od 333 i uvoz od 271 miliona američkih dolara, ukupno 603. [5] [6]
- U 2019. izvezeno je robe vredne 364 a uvezeno za 260 miliona USD, ukupno 624.
- Tokom 2018, ostvaren je izvoz od 319 i uvoz od 293 miliona američkih dolara, 612.
Diplomatski predstavnici[uredi | uredi izvor]
U Beogradu[uredi | uredi izvor]
- Šan Makleod, ambasador, 2019 –
- Trejsi Galaher, otpravnik poslova, 2019.
- Denis Kif, ambasador, 2014 – 2019. [7][8]
- Dejvid MakFarlajn, otpr. poslova, 2013 – 2014.
- Majkl Devenport, ambasador, 2011 – 2013.
- Bil Longhrst, otpr. poslova, 2010 – 2011.
- Stiven Vordsvort, ambasador, 2007 – 2010.
- Dejvid Meklroj, otpr. poslova, 2006 – 2007.
- Dejvid Govan, ambasador, 2003 – 2006.
- Sara Prajs, otpr. poslova, 2003.
- Čarls Kroford, ambasador, 2001 – 2003.
- Dejvid Landsman, otpr. poslova, 2000 – 2001.
- Brajan Doneli, ambasador, 1997 – 1999.
- Ajvor Roberts, otpr. poslova, 1994 – 1995. a potom i ambasador, 1995 – 1997.
- Piter Hol, ambasador, 1989 – 1992.
- Endru Vud, ambasador, 1985 – 1989.
- Kenet Skot, ambasador, 1982 – 1985.
- Edvin Boland, ambasador, 1980 – 1982.
- Robert Farvhartson, ambasador, 1977 – 1980.
- Dagald Stjuart, ambasador, 1971 – 1977.
- Terens Garvi, ambasador, 1968 – 1971.
- Dankan Vilson, ambasador, 1964 – 1968.
- Majkl Kresvel, ambasador, 1960 – 1964.
- Džon Volter Nikols, ambasador, 1957 – 1960.
- Frenk Roberts, ambasador, 1954 – 1957.
- Ajvo Malet, ambasador, 1951 – 1954.
- Čarls Pik, ambasador, 1946 – 1951.
- Ralf Stivenson, poslanik, 1943 – 1946.
- Džordž Vilijam Rendel, poslanik, 1941 – 1942. a potom i ambasador, 1942 – 1943.
- Ronald I. Kembel, poslanik, 1939 – 1941.
- Ronald H. Kembel, poslnik, 1935 – 1939.
- Nevil Henderson, poslanik, 1929 – 1935.
- Hauard Kenard, poslanik, 1925 – 1929.
- Olban Jang, poslanik, 1919 – 1925.
- Čarls Luis des Grac, poslanik, 1914 – 1919.
- Ralf Pedžet, poslanik, 1910 – 1913.
- Džejms Vajthed, poslanik, 1906 – 1910.
Posle ubistva kralja Aleksandra i kraljice Drage 29. maja 1903, britanska vlada je odlučila da povuče Džordža Bonama, svog poslanika u Beogradu i prekine diplomatske odnose sa Srbijom. Pošto je nova srpska vlada Nikole Pašića penzionisala petoricu oficira zaverenika, diplomatski odnosi su obnovljeni imenovanjem britanskog poslanika u Beogradu na trogodišnjicu njihovog prekida, 29. maja 1906.
- Frensis Bart Džordž Bonham, poslanik, 1900 – 1903.
- Ronald D.G. Makdonald, zamenik konzula, 1892 – 1893. a potom i konzul, 1898 – 1900.
- Edmund Daglas Fejn, poslanik, 1893 – 1898.
- Frederik Robert Sent Džon, poslanik, 1888 – 1890. a zatim samo generalni konzul, 1890 – 1892.
- Džordž Vindhem, ministar rezident, 1885 – 1886. a potom i poslanik, 1886 – 1888.
- Sidni Lokok, min. rezident, 1881 – 1885.
- Džerald Frensis Guld, min. rezident, 1879 – 1881.
- Viljem Artur Vajt, agent i gen. konzul, 1875 – 1879.
- Džon Avgust Longvort, gen. konzul, 1860 – 1875. i agent, 1869 – 1875.
- Robert Bulver Liton, gen. konzul, 1860.
- Tomas de Grenije de Fonblank, gen. konzul, 1842 – 1859. (Početkom 1860. godine britanski konzul Fonblank se razboleo i iznenada umro.)
Britanija posle povlačenja konzula Hodžiza nije imala predstavnika u Srbiji sve do 1842. godine.
- Džordž Lojd Hodžiz, konzul, 1837 – 1839.
U Londonu[uredi | uredi izvor]
Ambasada Republike Srbije u Londonu (Velika Britanija) radno pokriva Irsku.[9]
- Aleksandra Joksimović, ambasador, 2019 –
- Nataša Marić, otpravnik poslova, 2017 – 2018.
- Ognjen Pribićević, ambasador, 2013 – 2017.
- Dejan Popović, ambasador, 2009 – 2013.
- Dragan Županjevac, otpr. poslova, 2007 – 2009.
- Đoko Tripković, otpr. poslova, 2006. -
- Dragiša Burzan, ambasador, 2004 – 2006.
- / Vladeta Janković, ambasador, 2001 – 2004.
- Miloš Radulović, 1996 – 1999.
- Radojko Bogojević, otpr. poslova, 1993 – 1996.
- / Svetozar Rikanović, 1989 – 1993.
- Mitko Čalovski, 1985 – 1989.
- Dragi Stamenković, 1981 – 1985.
- Živan Berisavljević, 1976 – 1981.
- Bogdan Oreščanin, 1973 – 1976.
- Dobrivoje Vidić, 1970 – 1973.
- Ivo Sarajčić, 1966 – 1970.
- Aleksandar Demajo, otpr. poslova, 1965 – 1966.
- Srđa Prica, 1960 – 1965.
- Ivo Vejvoda, 1956 – 1960.
- Vladimir Velebit, 1952 – 1956.
- Jože Brilej, 1950 – 1952.
- Obrad Cicmil, 1948 – 1950.
- / Ljubo Leontić, 1945 – 1948.
- Vladimir Ribarž, otpr. poslova, 1944 – 1945.
- Bogoljub Jevtić, 1943 – 1944. (prvi u rangu ambasadora)
- Vladimir Milanović, otpr. poslova, 1941 – 1943.
- Ivan Subotić, 1939 – 1941.
- Dragomir Kasidolac, 1937 – 1939.
- Slavko J. Grujić, 1935 – 1937.
- Đorđe Đurić, 1931 – 1935.
- Božidar Purić, otpr. poslova, 1931.
- Đorđe Đurić, 1925 – 1931.
- Đorđe Todorović, otpravnik poslova, 1924 – 1925.
- Mihailo Gavrilović, 1919 – 1924.
- Jovan M. Jovanović Pižon, 1916 – 1918.
- Mateja Bošković, 1914 – 1916.
- Slavko Grujić, otpr. poslova, 1908 – 1914.
- Mihailo Milićević, 1906 – 1908.
Na dužnosti nezvaničnog otpravnika poslova u Londonu A. Jovičić je bio do jula 1906.
- Čedomilj Mijatović, 1902 – 1903.
- Mihailo Milićević, 1902.
- Sima Lozanić, 1900 – 1902.
- Čedomilj Mijatović, 1895 – 1900.
Početkom 1889. Namesništvo je donelo odluku da, iz finansijskih razloga, zatvori Poslanstvo i premesti ga u Pariz. Aleksandar Jovičić na mestu otpravnika poslova u Londonu ostao je sa prekidima do 1906.
- Jevrem Grujić, 1886 – 1891. (od 1889. u Parizu)
- Čedomilj Mijatović, 1884 – 1886.
- Filip Hristić, 1883 – 1884.
Jovan Marinović poslanik u Parizu, bio je akreditovan kod „Kraljice Sjedinjene kraljevine Velike Britanije i Irske“ od 1880. do 1882.
Filip Hristić je zajedno sa knjeginjom Julijom učestvovao u misiji u Velikoj Britaniji 1863. godine, posle bombardovanja Beograda 1862. godine.
Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]
- Dositej Obradović je boravio u Velikoj Britaniji 1784/85. godine, i tom prilikom je naučio engleski jezik.
- Srpski jezik se izučava na pojedinim univerzitetima u Ujedinjenom Kraljevstvu, tako ga na Univerzitetu u Notingemu od 1981. predaje Dejvid Noris.[10]
Poređenje[uredi | uredi izvor]
Ujedinjeno Kraljevstvo | Srbija | |
---|---|---|
Stanovništvo | 63.705.000 | 9.024.734 (sa KiM) |
Površina | 243.610 km² | 88.361 km² |
Prestonica | London - 8.278.251 (13.709.000 šire područje) | Beograd - 1.233.796 (1.659.440 šire područje) |
Oblik vladavine | Ustavna monarhija | Parlamentarna republika |
Zvanični jezik | Engleski | Srpski |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Eparhija britansko-skandinavska
- Srbi u Ujedinjenom Kraljevstvu
- Fransis Makenzi
- Rivalstvo Đokovića i Marija
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Arhivirana kopija” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 24. 03. 2018. g. Pristupljeno 04. 08. 2016.
- ^ Nadmeni saveznik i zanemareno srpstvo. Britansko-srpski odnosi Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. januar 2017), stranica 153.
- ^ Avramović, Zoran (2013). Rodoljupci i rodomrsci: Savremeni srpski patriotizam i nacionalno dezintegrativna misao i praksa. Beograd: Službeni Glasnik. str. 264.
- ^ „Bilateralni odnosi sa Velikom Britanijom”. Arhivirano iz originala 10. 01. 2015. g. Pristupljeno 10. 01. 2015.
- ^ „Serbia Exports to United Kingdom”. TRADING ECONOMICS. Pristupljeno 23. 12. 2021.
- ^ „Serbia Imports from United Kingdom”. TRADING ECONOMICS. Pristupljeno 23. 12. 2021.
- ^ Denis Kif preuzeo dužnosti ambasadora Velike Britanije u Srbiji
- ^ Uticajni poliglota („Politika“, 27. april 2015)
- ^ Države pokrivene na nerezidencijalnoj osnovi Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. jul 2015), Irska
- ^ NATO fantomi u srpskoj prozi („Politika”, 4. januar 2017)
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Ambasada Republike Srbije London - Velika Britanija
- Ambasada Velike Britanije Beograd - Srbija
- BRITANSKO–SRPSKI ODNOSI 1837–1914. GODINE
- Kneginja Olga Jugoslavije lansira Dubrovnik, Glazgov 1931.
- Kralj Petar Jugoslavije u Britaniji, 1941.
- Kralj Petar Oženjen, Jugoslovenska Ambasada London 1944.
- Tito stiže u London, 1953.
- Titova armija manevriše, Zagreb 1953. (u prisustvu britanska vojna delegacija)
- Velika Britanija i Srbija 1903-1914: Great Britain and Serbia 1903-1914, Autor: Aleksandar Rastović, 2005.
- Britanske putnice protiv predrasuda o Srbiji („Politika“, 28. jul 2014)
- Srbija u čeljustima britanske imperije („Večernje novosti“, 3. maj 2015)
- Aleksandar Rastović: Velika Britanija i Srbija 1903-1914
- Dejan Ristić: Oči u oči sa velikom kraljicom, pristupljeno 11. septembra 2016.