Savet za ljudska prava Ujedinjenih nacija
Savet za ljudska prava Ujedinjenih nacija | |
---|---|
Skraćenica | UNHCR |
Datum osnivanja | 2006. |
Tip | međuvladino telo Ujedinjenih nacija |
Sedište | Ženeva, Švajcarska |
Predsednik Saveta | Vaclav Balek, Češka |
Matična organizacija | Generalna skupština Ujedinjenih nacija |
Veb-sajt | www |
Savet za ljudska prava Ujedinjenih nacija, UNHRC (engl. United Nations Human Rights Council, UNHRC) je međuvladin organ u okviru sistema Ujedinjenih nacija. UNHRC je naslednik Komisije za ljudska prava Ujedinjenih nacija (UNHCR, ovde CHR), i podorgan Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. Savet blisko sarađuje sa Kancelarijom Visokog komesara za ljudska prava (OHCHR) i izvršava posebne procedure Ujedinjenih nacija.
Generalna skupština je osnovala UNHRC usvajanjem rezolucije (A/RES/60/251) 15. marta 2006, u cilju zamene prethodnog CHR-a, koji je bio veoma kritikovan jer je dozvoljavao članstvo zemljama sa slabom reputacijom u pogledu ljudskih prava.
Prema tvrdnjama organizacija za zaštitu ljudskih prava, Savet je pod kontrolom bloka islamskih i afričkih država, uz podršku Kine, Kube i Rusije, koji štite jedna drugu od kritika Ujedinjenih nacija. Generalni sekretar Ban Ki Mun i bivši visoki komesar za ljudska prava Meri Robinson su kritikovali Savet za delovanje u skladu sa političkim interesima suprotno ljudskim pravima. Tačnije, generalni sekretari Kofi Anan i Ban Ki Mun, predsednica Saveta Doru Kostea, Evropska unija, Kanada i SAD optužile su Savet za nesrazmerno fokusiranja na izraelsko-palestinski sukob. Sjedinjene Države su bojkotovali Savet za vreme Džordža V. Buša, ali su promenile stav tokom Obamine administracije.
Struktura[uredi | uredi izvor]
Članovi Generalne skupštine biraju četrdeset i sedam članova koji zasedaju UNHRC-om. Mandat svakog člana je tri godine, a nijedan član na može da ima više od dva uzastopna mandata. Mandati su raspoređeni po regionalnim grupama UN-a i to: 13 mesta za Afriku, 13 za Aziju, 6 za istočnu Evropu, 8 za Latinsku Ameriku i Karibe i 7 za zapadnu Evrope i ostale grupe. Prethodno je CHR imao članstvo od 53 člana koje je birao Ekonomski i socijalni savet (EKOSOC) većinskim izborom prisutnh i sa pravom glasa. Članovi Saveta prolaze novi univerzalni mehanizam za preispitivanje tokom svog mandata članstva. Generalna skupština može da suspenduje prava i privilegije bilo kog člana Saveta za kojeg je utrvđeno uporno i sistematsko kršenje ljudskih prava u vreme svog mandata. Proces suspenzije zahteva dvotrećinsku većinu glasova od strane Generalne skupštine. Rezolucija o osnivanju UNHRC navodi da će se „članovi izabrani u Savet pridržavati najviših standarda u promociji i zaštiti ljudskih prava.“
Članice[uredi | uredi izvor]
Članovi UNHRC-a su izabrani na period od tri godine. Prvi izbora članova održan je 9. maja 2006. godine. Sadašnji članovi, sa godinom isteka mandata prikazanom u zagradama, su sledeći:
Afrika (13) | Azija (13) | Istočna Evropa (6) | Latinska Amerika i Karibi (8) | Zapadna Evropa i ostale države (7) |
---|---|---|---|---|
Angola (2011) | Bahrein (2011) | Mađarska (2012) | Argentina (2011) | Belgija (2012) |
Burkina Faso (2011) | Bangladeš (2012) | Poljska (2013) | Brazil (2011) | Francuska (2011) |
Kamerun (2012) | Kina (2012) | Moldavija (2013) | Čile (2011) | Norveška (2012) |
Džibuti (2012) | Japan (2011) | Rusija (2012) | Kuba (2012) | Španija (2013) |
Gabon (2011) | Jordan (2012) | Slovačka (2011) | Ekvador (2013) | Švajcarska (2013) |
Gana (2011) | Kirgistan (2012) | Ukrajina (2011) | Gvatemala (2013) | Ujedinjeno Kraljevstvo (2011) |
Libija (2013) (suspendovana) [1] | Malezija (2013) | Meksiko (2012) | ||
Mauritanija (2013) | Maldivi (2013) | Urugvaj (2012) | ||
Mauricijus (2012) | Pakistan (2011) | |||
Nigerija (2012) | Katar (2013) | |||
Senegal (2012) | Južna Koreja (2011) | |||
Uganda (2013) | Saudijska Arabija (2012) | |||
Zambija (2011) | Tajland (2013) |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „General Assembly Suspends Libya from Human Rights Council”. Saopštenje za štampu Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, GA/11050. Ujedinjene nacije. Pristupljeno 1. 3. 2011.