Pređi na sadržaj

Anton Tone Tomšič

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
anton tone tomšič
Tone Tomšič
Lični podaci
Datum rođenja(1910-06-09)9. jun 1910.
Mesto rođenjaTrst, Austrougarska
Datum smrti21. maj 1942.(1942-05-21) (31 god.)
Mesto smrtiLjubljana, Kraljevina Italija
Profesijastudent prava
Porodica
SupružnikVida Tomšič
Delovanje
Član KPJ od1929.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od25. oktobra 1943.

Anton Tone Tomšič (Trst, 9. jun 1910Ljubljana, 21. maj 1942) bio je organizacioni sekretar Centralnog komiteta KP Slovenije, učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 9. juna 1910. godine u predgrađu Trsta, gde je i odrastao u radničkoj porodici. Još u ranom detinjstvu upoznao je težak život radničke klase, njegov otac Miahel je bio železnički radnik. Posle Prvog svetskog rata roditelji su mu se preselili u Ljubljanu. Tu je prišao radničkom pokretu, 1928. godine je postao član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), a 1929. član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).

Iako je u školi bio odličan učenik, zbog svojih komunističkih shvatanja, morao je da menja mesto boravka i škole. Školovao se u Ljubljani, Ptuju, Beogradu i Zagrebu. Prvi put je uhapšen u osmom razredu gimnazije i od Suda za zaštitu države, 1929. godine, osuđen na godinu i po dana zatvora, koje je izdržao u zatvoru u Sremskoj Mitrovici.

Posle izlaska iz zatvora, još energičnije nastavlja revolucionarni rad, naročito na Ljubljanskom univerzitetu. U jednom članku, koji je napisao za list „Crvena zastava“ nazvao je kralja Aleksandra „krvavim“, zbog čega je isključen s univerziteta i osuđen na dve i po godine zatvora. Kaznu je ponovo služio u Sremskoj Mitrovici, gde je, iako narušenog zdravlja, bio jedan od glavnih organizatora štrajkova glađu i borbe za bolje uslove života političkih zatvorenika.

Po povratku s robije, 1937. godine, prelazi na Zagrebački univerzitet, gde takođe nastavlja da se bavi revolucionarnim radom. Juna 1940. godine, izabran je za člana Centralnog komiteta Komunističke partije Slovenije, a na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ u Zagrebu, oktobra iste godine, postao je kandidat za članaCentralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije.

Kao jedan od vodećih komunista u Sloveniji, stalno je bio pod prismotrom policije, zbog čega je morao da pređe u ilegalu. Kao partijski instruktor CK KP Slovenije, putovao je po Sloveniji i radio na osnivanju i jačanju partijskih organizacija. Policija ga je uhapslila 23. marta 1941. godine kod Dravograda. Prilikom transporta u Ljubljanu. Pokušao je da pobegne, skokom iz voza, ali je bio ranjen i uhvaćen. Iz zatvora u Ljubljani uspeo je da pobegne prilikom nemačkog bombardovanja, aprila 1941. godine.

Kao organizacioni sekretar Centralnog komiteta Komunističke partije Slovenije bio je jedan od glavnih organizatora ustanka naroda Slovenije. Radio je na organizovanju Osvobodilne fronte, na stvaranju prvih oružanih odreda i na širenju Narodnooslobodilačkkog pokreta u Ljubljani i celoj Sloveniji.

Italijanski fašisti brzo su doznali za Tonetovu revolucionarnu aktinost i činili su sve da ga uhapse. Njegovu glavu su ucenili na 50.000 lira. Njihova nastojanja da ga uhapse dugo su bila uzaludna, ali 10. decembra 1941. godine, usled izdaje, uhapšen je zajedno sa suprugom Vidom. Bio je u zatvorima u Ljubljani, Štrajerskoj, Gorenjskoj i Gracu.

Maja 1942. godine, zajedno sa suprugom Vidom, Mihom Marinkom i Pepcom Kardelj, izveden je pred sud, koji ga je osudio na smrtnu kaznu. Streljan je 21. maja 1942. godine u Ljubljani. Godine 1949. njegovi posmrtni ostaci preneseni su u Grobnici narodnih heroja u Ljubljani.

Za narodnog heroja proglašen je, odlukom Vrhovnog štaba NOV i POJ, a na predlog Glavnog štaba NOV i PO Slovenije, među prvim borcima Narodnooslobodilačkog rata25. oktobra 1943. godine, zajedno sa drugim istaknutim borcima i SlovenijeIvanom Kavčičem, Ljubom Šercerom i Slavkom Šlanderom. Prva slovenačka proleterska udarna brigada, formirana 16. jula 1942. godine, nosila je njegovo ime do kraja rata. Tonetova supruga Vida Tomšič, takođe je proglašena za narodnog heroja, a posle oslobođenja bila je visoki državni i partijski funkcioner Socijalističke Republike Slovenije.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]