Ozrem
Ozrem | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Moravički |
Opština | Gornji Milanovac |
Stanovništvo | |
— 2011. | 250 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 44° 05′ 10″ S; 20° 19′ 08″ I / 44.086166° S; 20.318833° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 466 m |
Ostali podaci | |
Pozivni broj | 032 |
Registarska oznaka | GM |
Ozrem je naselje u Srbiji u opštini Gornji Milanovac u Moravičkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 250 stanovnika. Udaljeno je 19 km od Gornjeg Milanovca, u pravcu planinskog vrha Rajac i planine Suvobor, na nadmorskoj visni od 400 do 522 m i od površini od 1.161 ha.[1]
Ovo selo je prvobitno pripadalo opštini Gornji Branetići i imalo je zajedničku osnovnu školu sa selom Donji Branetići. Godine 1924. selo je u saradnji sa Donjim Branetićima podiglo zajedničku crkvu na lokalitetu Jovanje – Crkva Rođenja Svetog Jovana Krstitelja u Ozremu.[1]
Seoska preslava je na Mali Spasovdan.
Ovde se nalaze Crkva Rođenja Svetog Jovana Krstitelja u Ozremu, Krajputaš Nikoli Čoliću u Ozremu i Krajputaši kraj groblja u Ozremu.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Ozrem se prvi put pominje u turskom popisu 1525. godine i to pod imenom Ozrim. Tada je imao 16 hrišćanskih i 2 muslimanska doma. Nema pouzdanih podataka o nastanku imena sela.[1]
Ozrem je postojao još u srednjovekovnoj Srbiji. Pred dolaskom Turaka bio je raseljen sve do druge polovine 18. veka kada su ga naselili doseljenici iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Sjeničke visoravni.[1]
U ratovima u periodu od 1912. do 1918. godine selo je dalo 107 ratnika. Poginulo ih je 90 a 17 je preživelo.[1]
Selo je teško stradalo u toku Drugog svetskog rata, kada su pobijeni mnogi ljudi u selu.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Selo se nalazi na mnogobrojnim kosama oko rečice Ozremice i njene desne pritoke Brusnice. Razbijenog je tipa, pa su mu kuće raštrkane i u porodičnim grupama. U selu ima svega 182 domaćinstva.
Demografija[uredi | uredi izvor]
U popisima selo je 1910. godine imalo 868 stanovnika, 1921. godine 737, a 2002. godine taj broj je spao na 346.[1]
U naselju Ozrem živi 310 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 51,4 godina (48,6 kod muškaraca i 53,8 kod žena). U naselju ima 134 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,56.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
|
|
m | ž |
|||
? | 1 | 1 | ||
80+ | 2 | 5 | ||
75—79 | 11 | 19 | ||
70—74 | 20 | 25 | ||
65—69 | 18 | 23 | ||
60—64 | 15 | 21 | ||
55—59 | 5 | 10 | ||
50—54 | 13 | 12 | ||
45—49 | 10 | 15 | ||
40—44 | 6 | 2 | ||
35—39 | 12 | 6 | ||
30—34 | 6 | 8 | ||
25—29 | 13 | 10 | ||
20—24 | 12 | 6 | ||
15—19 | 7 | 6 | ||
10—14 | 5 | 7 | ||
5—9 | 5 | 4 | ||
0—4 | 1 | 1 | ||
Prosek : | 48,6 | 53,8 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 151 | 40 | 100 | 8 | 2 | 1 |
Ženski | 169 | 21 | 93 | 52 | 1 | 2 |
UKUPNO | 320 | 61 | 193 | 60 | 3 | 3 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 83 | 41 | 0 | 0 | 15 |
Ženski | 55 | 30 | 0 | 0 | 12 |
UKUPNO | 138 | 71 | 0 | 0 | 27 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 5 | 4 | 9 | 1 | 4 |
Ženski | 1 | 0 | 5 | 1 | 1 |
UKUPNO | 6 | 4 | 14 | 2 | 5 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 0 | 0 | 1 | 1 | 1 |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 1 | 2 |
UKUPNO | 0 | 0 | 1 | 2 | 3 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 0 | 0 | 0 | 1 | |
Ženski | 1 | 0 | 0 | 1 | |
UKUPNO | 1 | 0 | 0 | 2 |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d đ Đuković, Isidor (2005). Rudničani i Takovci u oslobodilačkim ratovima Srbije 1912-1918. godine. Gornji Milanovac: Muzej Rudničko-takovskog kraja. str. 318.
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Milenko S. Filipović: Takovo, Srpski etnografski zbornik, 1960.