Južnoafrički granični rat
Južnoafrički granični rat | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Hladnog rata i dekolonizacije Afrike | |||||||||
| |||||||||
Sukobljene strane | |||||||||
Komandanti i vođe | |||||||||
Gerit Filjun Vili van Nikerk Luj Pijenar B.J. Vorster Piter Vilem Bota Konstand Filjun Johanes Geldenhujs Magnus Malan Andreas Libenberg Georg Meiring Korenlijus Njoba † Žonas Savimbi |
Sem Nujoma Tobijas Hainjeko † Piter Manjemba Dimo Hamambo Piter Mvešihange Solomon Huvala Agostinjo Neto Žoze Eduardo dos Santos Antonio Franka Iko Kareira | ||||||||
Jačina | |||||||||
Južna Afrika: 30.743 JAOS trupe u Angoli i Namibija Jugozapadna Afrika: 22.000 JZATS snage 8.300 JZAPOL policija |
SVAPO: 32.000 gerilaca NOVN Kuba: 12.000 pripadnika ROS u južnoj Angoli Angola: 50.000 pripadnika NOSOA | ||||||||
Žrtve i gubici | |||||||||
2.038[28] – 2,500[29] |
11.335[30] 2.016—5.000 (uključujući žrtve Angolskog građanskog rata)[31] | ||||||||
Namibijske civilne žrtve: 947—1.087[32] |
Južnoafrički granični rat, poznat i kao Namibijski rat za nezavisnost, bio je u velikoj mjeri asimetrični sukob koji se odvijao u Namibiji (tada Jugozapadna Afrika), Zambiji i Angoli od 26. avgusta 1966. do 21. marta 1990. godine. Bila je to borba između Južnoafričkih odbrambenih snaga i Narodnooslobodilačke vojske Namibije, oružanog krila Jugozapadnoafričke narodne organizacije. Borbe tokom Južnoafričkog graničnog rata bile su neke od najvećih borbi na afričkom kontinentu od završetka Drugog svjetskog rata i usko su bile povezane sa Angolskim građanskim ratom.
Južnoafrička Republika je upravljala teritorijom poznatom pod imenom Jugozapadna Afrika koja je osvojena od Nemačke nakon Prvog svetskog rata. Godine 1966. Generalna skupština Organizacije ujedinjenih nacija opozvala je pravo JAR-u da vlada teritorijom Jugozapadne Afrike i da upravu prepusti UN-u. Južnoafrička Republika odbila je da prizna ovu rezoluciju, te je de fakto i dalje upravljala teritorijom.[33]
Dana 26. avgusta 1966. godine, gerilske snage SVAPO-a krenule su u napad protiv Južnoafričkih odbrambenih snaga kod sela Omugulugvombaše. Bio je to prvi oružani sukob u Namibijskom ratu za nezavisnost.[34] Taj dan u Namibiji se slavi kao državni praznik.
Rat je završio potpisivanjem sporazuma u Njujorku 22. decembra 1988. godine, kojim je vlada JAR-a pristala na davanje nezavisnosti Namibiji. Nezavisna Namibija proglašena je 21. marta 1990. godine, a na izborima je SVAPO osvojio 55 od 72 poslanička mesta u Nacionalnoj skupštini Namibije, omogućujući im da formiraju nacionalnu vladu.[35]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Kubanska intervencija u Angoli
- Portugalski kolonijalni rat
- Rat u Rodeziji
- Rat za nezavisnost Angole
- Angolski građanski rat
- Rat za nezavisnost Mozambika
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Beckett, Ian; Pimlott, John (2011). Counter-insurgency: Lessons from History. Yorkshire: Pen & Sword Books. str. 204–219. ISBN 978-1848843967.
- ^ Cann, John (2015). Flight Plan Africa: Portuguese Airpower in Counterinsurgency, 1961–1974. Solihull: Helion & Company. str. 362—363. ISBN 978-1909982062.
- ^ a b Fryxell, Cole. To Be Born a Nation. str. 13.
- ^ a b Lulat, Y.G.M. (1992). United States Relations with South Africa: A Critical Overview from the Colonial Period to the Present. New York: Peter Lang Publishing, Incorporated. str. 143—146,210. ISBN 978-0820479071.
- ^ Dale, Richard (2014). The Namibian War of Independence, 1966-1989: Diplomatic, Economic and Military Campaigns. Jefferson: McFarland & Company, Incorporated Publishers. str. 74—77,93—95. ISBN 978-0786496594.
- ^ Thomas, Scott (1995). The Diplomacy of Liberation: The Foreign Relations of the ANC Since 1960. London: Tauris Academic Studies. str. 202—210. ISBN 978-1850439936.
- ^ Larmer, Miles (2011). Rethinking African Politics: A History of Opposition in Zambia. Surrey: Ashgate Publishing Ltd. str. 209—217. ISBN 978-1409482499.
- ^ The Soviet Union and Revolutionary Warfare: Principles, Practices, and Regional Comparisons, 1988. Page 140-147
- ^ a b Taylor, Ian (2006). China and Africa: Engagement and Compromise. Abingdon-on-Thames: Routledge Books. str. 153–158. ISBN 978-0415545525.
- ^ Hughes, Geraint (2014). My Enemy's Enemy: Proxy Warfare in International Politics. Brighton: Sussex Academic Press. str. 73—86. ISBN 978-1845196271.
- ^ The Foreign Policy of Yugoslavia, 1973–1980, 1980. Page 125
- ^ Yugoslavia in the 1980s, 1985. Page 265.
- ^ Interparliamentary Union Conference, Sofia, Bulgaria: Report of the United States Delegation to the 64th Conference of the Interparliamentary Union, Held at Sofia, Bulgaria, 21–30 September 1977. Page 42
- ^ Record of Proceedings -International Labour Conference 6, 1982. Page 4.
- ^ Bermudez, Joseph (1997). Terrorism, the North Korean connection. New York: Crane, Russak & Company. str. 124. ISBN 978-0844816104.
- ^ Domínguez, Jorge (1989). To Make a World Safe for Revolution: Cuba's Foreign Policy. Cambridge: Harvard University Press. str. 114–120,168–169. ISBN 978-0674893252.
- ^ Abegunrin, Olayiwola (1997). Nigerian Foreign Policy Under Military Rule, 1966-1999. Westport, Connecticut: Praeger Publishers. str. 93. ISBN 978-0275978815.
- ^ Tanzania: A Political Economy, 2013. Page 355.
- ^ SWAPO and the Struggle for National Self-determination in Namibia, 1980. Page 33.
- ^ Imagery and Ideology in U.S. Policy Toward Libya 1969–1982, 1988. Page 70.
- ^ SWAPO Information Bulletin," 1983. Page 37.
- ^ AAPSO Presidium Committee on Africa held in Algeria, 17–18 February 1985, 1985. Page 26.
- ^ Granger, David A. „Forbes Burnham and the Liberation of Southern Africa” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 08. 12. 2015. g. Pristupljeno 1. 8. 2015.
- ^ Tsokodayi, Cleophas Johannes. Namibia's Independence Struggle: The Role of the United Nations. str. 1—305.
- ^ McMullin, Jaremey (2013). Ex-Combatants and the Post-Conflict State: Challenges of Reintegration. Basingstoke: Palgrave-Macmillan. str. 81—88. ISBN 978-1-349-33179-6.
- ^ George, Edward (2005). The Cuban intervention in Angola. New York: Frank Cass Publishers. str. 236–246. ISBN 978-0415647106.
- ^ Williams, Gwyneth & Hackland, Brian. The Dictionary of Contemporary Politics of Southern Africa (2016 izd.). Routledge Books. str. 88—89. ISBN 978-1-138-19517-2.
- ^ „SA Roll of Honour: List of Wars”. Justdone.co.za. Arhivirano iz originala 26. 07. 2017. g. Pristupljeno 15. 1. 2013.
- ^ Green, Reginald Herbold. „Namibia : The road to Namibia – Britannica Online Encyclopedia”. Britannica.com. Pristupljeno 31. 1. 2018.
- ^ Corum, James; Johnson, Wray (2003). Airpower in small wars: fighting insurgents and terrorists. Lawrence: University Press of Kansas. str. 315. ISBN 978-0700612406.
- ^ Polack, Peter (2013). The Last Hot Battle of the Cold War: South Africa vs. Cuba in the Angolan Civil War (illustrated izd.). Oxford: Casemate Publishers. str. 92—108,164—171. ISBN 978-1612001951.
- ^ Akawa, Martha; Silvester, Jeremy (2012). „Waking the dead: civilian casualties in the Namibian liberation struggle” (PDF). Windhoek,Namibia: University of Namibia. Arhivirano iz originala (PDF) 10. 11. 2016. g. Pristupljeno 4. 1. 2015.
- ^ „Namibian War of Independence 1966-1988”. Armed Conflict Events Database. Pristupljeno 11. 2. 2013.
- ^ Petronella Sibeene (17. 4. 2009). „Swapo Party Turns 49”. New Era. Arhivirano iz originala 7. 9. 2012. g. Pristupljeno 11. 2. 2013.
- ^ "Namibian Voters Deny Total Power to SWAPO," by Michael Johns, The Wall Street Journal, November 19, 1989. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. avgust 2014).
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Beckett, Ian; Pimlott, John (2011). Counter-insurgency: Lessons from History. Yorkshire: Pen & Sword Books. str. 204–219. ISBN 978-1848843967.
- Fryxell, Cole. To Be Born a Nation. str. 13.
- Tsokodayi, Cleophas Johannes. Namibia's Independence Struggle: The Role of the United Nations. str. 1—305.