Hans Fišer
Hans Fišer | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 27. jul 1881. |
Mesto rođenja | Frankfurt, Nemačko carstvo |
Datum smrti | 31. mart 1945.63 god.) ( |
Mesto smrti | Minhen, Treći rajh |
Naučni rad | |
Polje | Hemija |
Institucija | Univerzitet u Beču |
Nagrade | Nobelova nagrada za hemiju |
Hans Fišer (Frankfurt, 27. jul 1881 — Minhen, 31. mart 1945) bio je nemački hemičar u organskoj industriji i dobitnik Nobelove nagrade za hemiju 1930. godine za svoja istraživanja ustava hemina i hlorofila, a posebno za sintezu hemina.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rane godine
[uredi | uredi izvor]Fišer je rođen u Hohstu na Majni, danas gradskoj četvrti Frankfurta . Njegovi roditelji su bili dr Jugen Fišer, direktor firme Kalle & Co. iz Visbadena, i Ana Herdegen. Išao je u osnovnu školu u Štutgartu, a kasnije u Gimnaziju (Humanistisches Gymnasium) u Visbadenu, maturirajući 1899. Čitao je hemiju i medicinu, prvo na Univerzitetu u Lozani, a zatim u Marburgu . Diplomirao je 1904. godine, a 1908. godine stekao je zvanje doktora medicine . [1]
Karijera
[uredi | uredi izvor]Prvo je radio na medicinskoj klinici u Minhenu, a zatim na Prvom berlinskom hemijskom institutu pod vodstvom Emila Fišera . Vratio se u Minhen 1911. godine i godinu dana kasnije kvalifikovao za predavača interne medicine. 1913. postao je predavač fiziologije na Fiziološkom institutu u Minhenu. 1916. godine postao je profesor medicinske hemije na Univerzitetu u Inzbruku, a odatle je otišao na Univerzitet u Beču 1918.
Od 1921. do svoje smrti bio je na mestu profesora organske hemije na Tehničkom univerzitetu u Minhenu .
Fišerov naučni rad se najviše bavio istraživanjem pigmenata u krvi, žuči, a takođe i hlorofila u lišću, kao i hemijom pirola iz kojeg ovi pigmenti potiču. Od posebne važnosti bila je njegova sinteza bilirubina i hemina . Za ovo delo dobio je mnoge počasti, a Nobelovu nagradu dobio je 1930. Mesečev krater Fišer nazvan je po njemu (i Hermanu Fišeru) 1976. godine.
Lični život
[uredi | uredi izvor]Fišer se 1935. oženio Viltrud Haufe. Samoubistvo je izvršio u Minhenu u očaju zbog uništenja svog instituta i svog rada tokom poslednjih dana Drugog svetskog rata.
1945. godine, pred kraj Drugog svetskog rata, njegovo istraživanje u Minhenu uništeno je u bombaškoj raciji. Fišer je potom počinio samoubistvo.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "The Nobel Prize in Chemistry 1930". nobelprize.org.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Hajnrih Oto Viland (1950). „Hans Fischer und Otto Hönigschmid zum Gedächtniss”. Angewandte Chemie. 62 (1): 1—4. doi:10.1002/ange.19500620102.
- Bickel, M H (2001), "[Henry E. Sigerist and Hans Fischer as pioneers of a medical history institute in Zurich]", Gesnerus 58 (3-4)
- Stern, A J (1973), "Hans Fischer (1881-1945)", Ann. N. Y. Acad. Sci. 206, . doi:10.1111/j.1749-6632.1973.tb43252.x. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - Watson, C J (1965), "Reminiscences of Hans Fischer and his laboratory", Perspect. Biol. Med. 8 (4)
- Kämmerer, H (1961), "Hans Fischer (1881-1945). A reminiscence on the 80th anniversary of his birth.", Münchener medizinische Wochenschrift (1950) 103, 1961 Nov 3