Širokolisne i mešovite šume umerenih predela
Širokolisne i mešovite šume umerenih predela, ili često samo umerene širokolisne šume, predstavljaju biom rasprostranjen u uslovima umerene i vlažne klime, prisutan na obe hemisfere.[1] U širokolisnim listopadnim šumama prisutne su listopadne vrste drveća i pokoja vrsta zimzelenog žbuna, u širokolisnim zimzelenim šumama prisutno je zimzeleno visoko drveće, dok se u mešanim šumama najčešće nalaze listopadne vrste drveća iz grupe skrivenosemenica i zimzelene vrste četinara. Najzastupljenije širokolisne vrste drveća su hrastovi, bukve, javori i breze, a od četinara prisutni su kontinentalni borovi, smrče, ariševi i jele[2].
Ove šume su najbogatije i najizrazitije u centralnoj Kini i istoku Severne Amerike, sa nekim drugim globalno prepoznatljivim ekoregijama na Kavkazu, Himalajima, Južnoj Evropi, Australaziji, južnoj Južnoj Americi i Ruskom dalekom istoku.[1][3][4]
Rasprostranjenost bioma[uredi | uredi izvor]
Biom listopadnih i mešovitih šuma umerenog predela prisutan je u predelima sa umerenom klimom na svim kontinentima, izuzev Afrike. Ne predstavlja kontinuirani geografski pojas, usled različitih promena klime. Sa povećanjem nadmorske visine, ovaj biom prelazi u biom četinarskih šuma umerenog predela (npr. šume jele), a sa povećanjem kontinentalnosti u biom travnih i žbunastih vegetacija (npr. šumo-stepe u Panonskoj niziji). Sa povećanjem maritimnosti, dolazi do prelaza u biome tropskih i suptropskih šuma.
Klima[uredi | uredi izvor]
Listopadne i mešovite šume se u umerenim klimatskim pojasevima javljaju na prostorima sa jasno odvojenim toplim i hladnim periodom godine, što uslovljava srednju godišnju temperaturu između 5,5 °C i 15,6 °C. Godišnja količina padavina je uopšteno govoreći veća od 600 mm, a obično i iznad 1500 mm. U nekim oblastima, postoji i jasno izražen sušni period godine — zimi u istočnoj Aziji, ili leti na planinama Mediterana (oromediteran).
Širokolisne i mešovite šume umerenih predela postoje u područjims sa hladnom i toplom sezonom, zbog kojih je prosečna godišnja temperatura ugodna (3 do 15,6 °C). Ove šume postoje u relativno toplim i kišovitim klimama, ponekad i sa suvom sezonom pored već navedenih. Suva sezona se pojavljuje zimi u istočnoj Aziji i u leto u Sredozemlju. Druga područja imaju česte kiše; godišnja količina kiše je obično preko 600 milimetara, a često i preko 1500 milimetara. Temperatura je obično umerena, osim u nekim delovima Azije poput Primorskog kraja gde ove šume opstaju uprkos surovih uslova i vrlo hladnih zima.[5][6]
Ove šume su najbogatije i najkarakterističnije u središnjoj Kini i istočnoj Severnoj Americi, s nekim drugim globalno prepoznatljivim ekoregijama na Kavkazu, Himalajim, južnoj Evropi i ruskom Dalekom istoku.[1][3][4]
Ekologija[uredi | uredi izvor]
Tipska struktura ovih šuma se obično sastoji od četiri dela, tj. sprata. Najviši sprat su krošnje i on se sastoji od odraslog visokog drveća koje može biti visoko između 33 i 66 м. Ispod krošnji se nalaze ostala tri sprata, koja su otprilike 9 do 15 metara niža od sprata krošnji; tu opstaju vrste biljaka koje su otporne na manju količinu svetlosti. Gornji sprat se nalazi ispod sprata krošnji i čini ga manje odraslo drveće ili mlado drveće koje čeka priliku da izraste uz više svetlosti, nakon što se sruši neko veće drvo. Ispod ovog sprata je sprat grmlja, koji se sastoji od drvenastih biljaka koje ne rastu mnogo uvis. Najniži (i biološki najraznolikiji) sprat je sprat zeljastih biljaka.[1]
Tipski opisane, šume ovog bioma su strukturirane u četiri sprata:
- sprat visokog drveća;
- sprat niskog drveća;
- sprat žbunja i visokih zeljastih biljaka;
- sprat prizemnih zeljastih biljaka.
Najveći biodiverzitet vrsta ima sprat prizemnih zeljastih biljaka. Imena šumama (ekosistemima u okviru ovog bioma) daju se na osnovu sprata visokog drveća, iako je on sačinjen od najmanjeg broja vrsta. Tako, primera radi, postoje šume bukve (bukove šume), mešovite šume bukve i smrče, šume oraha…
Karakteristično i dominantno širokolisno drveće ovog bioma su hrastovi (vrste roda Quercus), bukve (vrste roda Fagus), javori (vrste roda Acer) i breze (vrste roda Betula).[7] Izraz „mešovite šume” se odnosi na šume u kojima ima i listopadnog i zimzelenog drveća. Tipično zimzeleno drveće su: borovi (vrste roda Pinus), jele (vrste roda Abies) i smrče (vrste roda Picea). Na nekim područjima sa ovim biomom zimzeleno drveće može biti karakterističnije od listopadnog.
Ekoregioni[uredi | uredi izvor]
Ekoregioni u jugoistočnoj Evropi[uredi | uredi izvor]
U okviru bioma širokolisnih i mešovitih šuma umerenog predela, u jugoistočnoj Evropi javljaju se sledeći ekoregioni:
- balkanske mešovite šume
- dinarske mešovite šume
- euksinsko-kolhijske širokolisne šume
- istočnoevropske šumo-stepe
- panonske mešovite šume
- rodopske planinske mešovite šume
Australazija[uredi | uredi izvor]
Čatamskoostrvske umerene šume | Novi Zeland |
Istočnoaustralijske umerene šume | Australija |
Fiordlandske umerene šume | Novi Zeland |
Nelsonobalske umerene šume | Novi Zeland |
Nortladske umerene šume | Novi Zeland |
Nortlandske umerene šume smreke | Novi Zeland |
Stjuardske umerene šume | Novi Zeland |
Ričmondske umerene šume | Novi Zeland |
Južnoaustralijske umerene šume | Australija |
Južnoostrvske umerene šume | Novi Zeland |
Tasmanijske umerene šume centralne visoravni | Australija |
Tasmanijske umerene šume | Australija |
Tasmanijske umerene kišne šume | Australija |
Zapadne umerene šume | Novi Zeland |
Evroazija[uredi | uredi izvor]
Amerike[uredi | uredi izvor]
Umerene šume ostrva Huan Fernandez | Čile |
Magelanske subpolarne šume | Argentina, Čile |
Umerene pume San Feliks-San Ambrozio ostrva (Desventuradas ostrva) | Čile |
Valdivijska umerena kišna šuma | Argentina, Čile |
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Svetlosni prodor u tamnoj bukovoj šumi, NP Biogradska gora
-
Listopadne šume na Fruškoj gori
-
panonske šumo-stepe u Deliblatskoj peščari
-
Mešovita šuma u jesen (pretežno stabla duglazije, jele i javora, s podlogom grožđa iz Oregona), južna Britanska Kolumbija – šuma sa podrastanjem
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g World Wide Fund for Nature. „Temperate Broadleaf and Mixed Forest Ecoregions”. Arhivirano iz originala 1. 4. 2011. g. Pristupljeno 29. 5. 2019.
- ^ World Wildlife Fund: Temperate Broadleaf and Mixed Forest Ecoregions, Pristupljeno 30. april 2013.
- ^ a b Zhao, Ji; Zheng, Guangmei; Wang, Huadong; Xu, Jialin, ur. (1990). The natural history of China. New York: McGraw-Hill Publishing Company.
- ^ a b Martin, WH; Boyce, SG; Echternacht, AC, ur. (1993). Biodiversity of the southeastern United States: Lowland terrestrial communities. New York: John Wiley and Sons.
- ^ F, Beck, H. E., Zimmermann, N. E., McVicar, T. R., Vergopolan, N., Berg, A., & Wood, E. (6. 11. 2018), English: Köppen–Geiger climate classification map.Français: Carte de classification climatique de Köppen–Geiger., Pristupljeno 6. 8. 2019
- ^ Terpsichores (28. 10. 2012), English: Temperate broadleaf and mixed forests, Pristupljeno 6. 8. 2019
- ^ World Wildlife Fund: Temperate Broadleaf and Mixed Forest Ecoregions