Avdo Humo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
avdo humo
Avdo Humo
Lični podaci
Datum rođenja(1914-02-01)1. februar 1914.
Mesto rođenjaMostar, Austrougarska
Datum smrti23. januar 1983.(1983-01-23) (68 god.)
Mesto smrtiOpatija, SR Hrvatska, SFR Jugoslavija
Profesijadruštveno-politički radnik
Porodica
SupružnikOlga Humo
Delovanje
Član KPJ od1935.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
Čingeneral-major u rezervi
Predsednik Izvršnog veća
SR Bosne i Hercegovine
Perioddecembar 1953—1956.
PrethodnikĐuro Pucar
NaslednikOsman Karabegović
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Orden narodnog oslobođenja Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.

Avdo Humo (Mostar, 1. februar 1914Opatija, 23. januar 1983) je bio društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Bosne i Hercegovine i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1. februara 1914. godine u Mostaru. Osnovnu školu završio je u rodnom mestu. Revolucionarnom pokretu pristupio je već u gimnaziji u Mostaru. Školovanje je, zbog isključenja, nastavio u Bihaću. Filološki fakultet, studije svetske i jugoslovenske književnosti, završio je u Beogradu, gde je bio jedan od organizatora i učesnika u akcijama socijalistički orijentisanih progresivnih studenata. Član SKOJ-a je bio od 1934, a Komunističke partije Jugoslavije od 1935. godine.

Organizovao je studente iz Bosne i Hercegovine u omladinsko društvo „Petar Kočić“ i u sekciju „Neretva“ u kojima su politički delovali članovi KPJ.

Humo je jedan od istaknutijih aktivista KPJ pred Drugi svetski rat. Godine 1940, izabran je u Pokrajinski komitet KPJ za BiH.

Kao član PK KPJ i GŠ NOP-a za BiH deluje 1941. godine u Hercegovini na organizovanju oružane borbe i učvršćenju partijske organizacije. Po zadatku prelazi u Sarajevo i organizuje ilegalni rad. Bio je jedan od organizatora održavanja, većnik i član ZAVNOBiH-a od Prvog zasedanja, član Predsedništva i potpredsednik ZAVNOBiH-a i član Oblasne narodnooslobodilačke skupštine za Hercegovinu. Biran je za većnika AVNOJ-a.

Godine 1943, bio je jedan od pokretača lista „Oslobođenje“.

Bio je član jugoslovenske delegacije na mirovnoj konferenciji u Parizu 1946. godine.

Humo je obavljao najodgovornije partijske i državne funkcije:

Od 1945. do 1963. godine, neprekidno je bio biran za republičkog i saveznog poslanika.

Bio je general-major JNA u rezervi.

Godine 1972, zajedno s Osmanom Karabegovićem, isključen je iz SKJ zbog „suprotstavljanja politici SKJ“.[1][2]

Umro je 23. januara 1983. godine u 22:00 časova u hotelu "Admiral" u Opatiji. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Njegova supruga Olga, bila je ćerka ministra inostranih poslova Kraljevine Jugoslavije Momčila Ninčića, a tokom NOB-a jedna od sekretarica Josipa Broza Tita. Njegov stric Hamza bio je poznati bosansko-hercegovački pisac.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i ostalih jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja Jugoslavije odlikovan je 27. novembra 1953. godine.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Svetozar Marković, Beograd 1975;
  • Godine iskušenja i podviga, Beograd 1977;
  • Moja generacija, Beograd i Sarajevo 1984 (posle smrti)

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ramet 2006, str. 291
  2. ^ Velikonja 2003, str. 226

Literatura[uredi | uredi izvor]