Avdo Humo
avdo humo | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||
Datum rođenja | 1. februar 1914. | ||||||
Mesto rođenja | Mostar, Austrougarska | ||||||
Datum smrti | 23. januar 1983.68 god.) ( | ||||||
Mesto smrti | Opatija, SR Hrvatska, SFR Jugoslavija | ||||||
Profesija | društveno-politički radnik | ||||||
Porodica | |||||||
Supružnik | Olga Humo | ||||||
Delovanje | |||||||
Član KPJ od | 1935. | ||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | ||||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska narodna armija | ||||||
Čin | general-major u rezervi | ||||||
Predsednik Izvršnog veća SR Bosne i Hercegovine | |||||||
Period | decembar 1953—1956. | ||||||
Prethodnik | Đuro Pucar | ||||||
Naslednik | Osman Karabegović | ||||||
Heroj | |||||||
Narodni heroj od | 27. novembra 1953. | ||||||
Odlikovanja |
|
Avdo Humo (Mostar, 1. februar 1914 — Opatija, 23. januar 1983) je bio društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Bosne i Hercegovine i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 1. februara 1914. godine u Mostaru. Osnovnu školu završio je u rodnom mestu. Revolucionarnom pokretu pristupio je već u gimnaziji u Mostaru. Školovanje je, zbog isključenja, nastavio u Bihaću. Filološki fakultet, studije svetske i jugoslovenske književnosti, završio je u Beogradu, gde je bio jedan od organizatora i učesnika u akcijama socijalistički orijentisanih progresivnih studenata. Član SKOJ-a je bio od 1934, a Komunističke partije Jugoslavije od 1935. godine.
Organizovao je studente iz Bosne i Hercegovine u omladinsko društvo „Petar Kočić“ i u sekciju „Neretva“ u kojima su politički delovali članovi KPJ.
Humo je jedan od istaknutijih aktivista KPJ pred Drugi svetski rat. Godine 1940, izabran je u Pokrajinski komitet KPJ za BiH.
Kao član PK KPJ i GŠ NOP-a za BiH deluje 1941. godine u Hercegovini na organizovanju oružane borbe i učvršćenju partijske organizacije. Po zadatku prelazi u Sarajevo i organizuje ilegalni rad. Bio je jedan od organizatora održavanja, većnik i član ZAVNOBiH-a od Prvog zasedanja, član Predsedništva i potpredsednik ZAVNOBiH-a i član Oblasne narodnooslobodilačke skupštine za Hercegovinu. Biran je za većnika AVNOJ-a.
Godine 1943, bio je jedan od pokretača lista „Oslobođenje“.
Bio je član jugoslovenske delegacije na mirovnoj konferenciji u Parizu 1946. godine.
Humo je obavljao najodgovornije partijske i državne funkcije:
- organizacioni sekretar Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH od 1946. do 1948. godine
- član Politbiroa i Izvršnog komiteta CK Saveza komunista BiH
- član Centralnog komiteta SKJ od Petog do Osmog kongresa SKJ
- član Stalnog dela Konferencije SKJ od Devetog kongresa SKJ
- ministar i potpredsednik Vlade NR BiH od 1945. do 1948. godine
- predsednik Izvršnog veća Narodne skupštine NR BiH od 1953. do 1956. godine
- državni sekretar za finansije FNRJ od 1956. do 1958. godine
- potpredsednik Saveznog veća Savezne skupštine SFRJ
- predsednik Savezne komisije za nuklearnu energiju
- predsednik Saveznog saveta za koordinaciju naučnih delatnosti
- predsednik Komisije Predsedništva SKJ za kulturu
- član Glavnog odbora SUBNOR Jugoslavije
- član Predsedništva Glavnog odbora SSRN BiH
- član Centralnog odbora SSRN Jugoslavije
- član Saveta federacije
Od 1945. do 1963. godine, neprekidno je bio biran za republičkog i saveznog poslanika.
Bio je general-major JNA u rezervi.
Godine 1972, zajedno s Osmanom Karabegovićem, isključen je iz SKJ zbog „suprotstavljanja politici SKJ“.[1][2]
Umro je 23. januara 1983. godine u 22:00 časova u hotelu "Admiral" u Opatiji. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
Njegova supruga Olga, bila je ćerka ministra inostranih poslova Kraljevine Jugoslavije Momčila Ninčića, a tokom NOB-a jedna od sekretarica Josipa Broza Tita. Njegov stric Hamza bio je poznati bosansko-hercegovački pisac.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i ostalih jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja Jugoslavije odlikovan je 27. novembra 1953. godine.
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
- Svetozar Marković, Beograd 1975;
- Godine iskušenja i podviga, Beograd 1977;
- Moja generacija, Beograd i Sarajevo 1984 (posle smrti)
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Ramet 2006, str. 291
- ^ Velikonja 2003, str. 226
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975.
- Tekst Muhameda Grebe, člana Saveta republike BiH, Enciklopedija Jugoslavije, „JLZ“ Zagreb 1988. godina.
- Velikonja, Mitja (2003). Religious Separation and Political Intolerance in Bosnia-Herzegovina. College Station: Texas A&M University Press.
- Ramet, Sabrina P. (2006). The Three Yugoslavias: State-building and Legitimation, 1918-2005. Indiana University Press. ISBN 978-0-253-34656-8.
- Rođeni 1914.
- Umrli 1983.
- Mostarci
- Muslimani (narod)
- Komunisti Bosne i Hercegovine
- Komunisti Jugoslavije
- Jugoslovenski partizani
- Nosioci Partizanske spomenice 1941.
- Nosioci Ordena narodnog oslobođenja
- Narodni heroji - H
- Ličnosti radničkog pokreta Jugoslavije
- Članovi CK KPJ/SKJ
- Društveno-politički radnici SFRJ
- Društveno-politički radnici SR BiH
- Članovi Saveta federacije SFRJ
- Poslanici Narodne skupštine FNRJ (prvi saziv)
- Poslanici Skupštine SR BiH
- Većnici AVNOJ-a
- Predsednici Vlade SR Bosne i Hercegovine
- Generali JNA u rezervi
- Sahranjeni u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu