Bogdan Vujošević
bogdan vujošević | ||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
![]() Bogdan Vujošević | ||||||||||
Lični podaci | ||||||||||
Datum rođenja | 20. mart 1912. | |||||||||
Mesto rođenja | Doljani, kod Podgorice, Kraljevina Crna Gora | |||||||||
Datum smrti | 10. jul 1981.69 god.) ( | |||||||||
Mesto smrti | Beograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija | |||||||||
Profesija | vojno lice | |||||||||
Porodica | ||||||||||
Supružnik | Anđelka Vujošević | |||||||||
Delovanje | ||||||||||
Član KPJ od | juna 1936. | |||||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | |||||||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska narodna armija 1941 — 1970. | |||||||||
Čin | general-potpukovnik | |||||||||
Predsednik FK Partizan | ||||||||||
Period | 1952 — 1956. | |||||||||
Prethodnik | Ratko Vujović | |||||||||
Naslednik | Đuro Lončarević | |||||||||
Heroj | ||||||||||
Narodni heroj od | 27. novembra 1953. | |||||||||
Odlikovanja |
|
Bogdan Vujošević (Doljani, kod Podgorice, 20. mart 1912 — Beograd, 10. jul 1981), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-potpukovnik JNA i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 20. marta 1912. godine u selu Doljani, kod Podgorice. Posle završene osnovne škole, u rodnom mestu, upisao je gimnaziju u Podgorici. Posle završene mature, 1931. godine, otišao je u Beograd, gde je na Filozofskom fakultetu studirao matematiku. U toku studija pristupio je revolucionarnom studentskom pokretu i učestvovao je u demonstracijama i studentskim štrajkovima. Posle diplomiranja, radio je kao privatni nastavnik matematike. U članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljen je juna 1936. godine. Zbog svog revolucionarnog i partijskog rada, pre Drugog svetskog rata, više puta je hapšen i proganjan.
Posle Aprilskog rata i okupacije Kraljevine Jugoslavije, aprila 1941. godine, vratio se u Crnu Goru i uključio u rad na pripremanju ustanka. Radio je na formiranju gerilskih grupa, prikupljanju oružja i političkom radu na terenu, posebno sa omladinom. U maju 1941. godine, u njegovoj kući u Doljanima, bila je smeštena štamparija Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru. U toj štampariji je i sam radio do jula 1941. godine.
Učesnik je Trinaestojulskog ustanka i učestvovao je u prvim ustaničkim borbama u podgoričkom srezu. Dobrovoljno se javio za odlazak u Sandžak i 1. decembra 1941. godine, kao komandir čete u Crnogorskom NOP odredu za operacije u Sandžaku, učestvovao je u napadu na Pljevlja. Dvadeset dana kasnije stupio je u Prvu proletersku udarnu brigadu. Prešao je borbeni put Prve proleterske brigade od Rudog, preko Međeđe, Rogatice, Romanije i Igmana, Goražda, Vlasenice, Zelengore i Treskavice do Bosanske krajine.
Avgusta 1942. godine u borbi za Livno, Bogdan je ranjen. Ponovo je ranjen 26. decembra 1942. godine u borbi na Crnom vrhu kod Jošavke. Vreme Četvrte i Pete neprijateljske ofanzive proveo je u bolnici, gde je obavljao razne vojne, političke i partijske zadatke i davao pomoć rukovodstvu Centralne bolnice NOVJ. Istakao se 10. juna 1943. godine, kada je na štakama prešao Sutjesku, i kad je u najtežim trenucima komandantu kolone, Špiru Lagatoru, pomagao u orijentaciji prema Lučkim kolibama. Čim je ozdravio, toliko da se sa štapom mogao kretati, postavljen je za političkog komesara bataljona Druge vojvođanske udarne brigade, a 27. septembra 1943. godine za zamenika političkog komesara Četvrte vojvođanske udarne brigade. U borbama na Zelengori ranjen je po treći put. Septembra 1944. godine imenovan je za političkog komesara 36. vojvođanske udarne divizije.
Posleratni period[uredi | uredi izvor]
Posle oslobođenja Jugoslavije, obavljao je visoke vojne, političke i partijske funkcije u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA). Bio je politički komesar Prve proleterske divizije, načelnik Kadrovske uprave Glavne političke uprave JNA, politički komesar Više vojne akademije JNA, upravnik Više političke škole JNA i član raznih partijskih rukovodstava u JNA. Poseban doprinos je dao u razvoju fizičke kulture i radu Jugoslovenskog sportskog društva „Partizan“, kao predsednik njegove fudbalske sekcije u periodu između 1952. i 1956. godine. Aktivna vojna služba mu je prestala 1970. godine u činu general-potpukovnika JNA.
Umro je 10. jula 1981. godine u Beogradu i sahranjen je u Aleji narodnih heroja na Novom groblju u Beogradu.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih visokih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — dva Ordena za hrabrost, Orden ratne zastave, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem, Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem i Orden narodne armije sa zlatnom zvezdom. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Jugoslovenski savremenci: Ko je ko u Jugoslaviji. „Sedma sila“, Beograd 1957. godina.
- Vojna enciklopedija (knjiga deseta). Beograd 1975. godina.
- Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975.
- Rođeni 1912.
- Umrli 1981.
- Podgoričani
- Komunisti Crne Gore
- Revolucionarni studentski pokret Jugoslavije
- Jugoslovenski partizani
- Borci Prve proleterske brigade
- Borci Druge vojvođanske brigade
- Politički komesari NOVJ
- Nosioci Partizanske spomenice 1941.
- Narodni heroji - V
- General-potpukovnici JNA
- Predsednici FK Partizan
- Sahranjeni u Aleji narodnih heroja na Novom groblju u Beogradu