Braćevac

Koordinate: 44° 04′ 01″ S; 22° 30′ 12″ I / 44.067° S; 22.503333° I / 44.067; 22.503333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Braćevac
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBorski
OpštinaNegotin
Stanovništvo
 — 2011.Pad 335
 — gustina19,6/km2
Geografske karakteristike
Koordinate44° 04′ 01″ S; 22° 30′ 12″ I / 44.067° S; 22.503333° I / 44.067; 22.503333
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina78 m
Površina27,7 km2
Braćevac na karti Srbije
Braćevac
Braćevac
Braćevac na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj19315
Pozivni broj019
Registarska oznakaNG

Braćevac je naselje u Srbiji u opštini Negotin u Borskom okrugu. Prema popisu iz 2022. u naselju je bilo 199 stanovnika (prema popisu iz 2011. ima 335 stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 533 stanovnika).

Braćevac je ratarsko-stočarsko naselje zbijenog tipa udaljeno 23 km južno od Negotina. Smešteno je na 78 metara nadmorske visine, na obalama Braćevačke reke, desne pritoke reke Timok. Severna geografska širina naselja je 44° 04’ 02’’, istočna geografska dužina 22° 30’ 20’’, a površina atara 2.770 hektara. Do ovog naselja se može stići asfaltnim putem od Negotina preko Kobišnice, Veljkova, Rogljeva i Rajca.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Na osnovu Popisa stanovništva u Vidinskom sandžaku 1530. godine Braćevac je imao 44 domaćinstva grupisana na pet mesta: Sokolar, Prezorevac, Kevo, Braćevce i Gradište.

Na ataru današnjeg Braćevca spominje se u spisima Vidinskog sandžaka 15. i 16. veka postojanje četiri sela: Brakefče, Kievo, Vetrine i Sokolar. Pretpostavlja se da su se tokom 16. i 17. veka zaseoci u neposrednoj blizini Braćevca grupisali u jedno mesto na kome se selo i danas nalazi.[1]

Naselja Negotinske krajine pripadala su dvema nahijama, FethislamskojFetislam i Krivinskoj koja je bila manja i u kojoj se u Popisu Vidinskog sandžaka 1530. i 1586. godine pominje Braćevac, odnosno Braćevce.[2]

Težak život pod Turcima u Braćevcu je 1849. prouzrokovao bunu protiv nasilnika zvanu „Pujin rat”, kada su pobunjenici pokušali da se pripoje SrbijiSrbija. Buna je ugašena u krvi, a 1850. zahvatila je još veći broj sela i proširila se do Vidina. Ova buna poznata kao „Petkov rat” odnela je više od 500 ljudskih života, među kojima i nekoliko desetina Braćevčana.[3]

Do kraja Prvog svetskog rata ovo selo je pripadalo Bugarskoj. Prema Nejskom mirovnom ugovoru, koji je zaključen 1919. Braćevac i još osam prekotimočkih sela (Kovilovo, Zlokuće, Crnomasnica, Šipikovo, Veliki Jasenovac, Halovo i Gradskovo) pripojeni su Kraljevini Jugoslavija. Braćevac je bio jedino selo sa srpskim maternjim jezikom. [4]

Naselje je podeljeno na Gornji i Donji kraj.

Zavetina u naselju je Sveta Trojica, crkvena slava je Spasovdan, dok je crkva posvećena Svetoj Trojici u naselju podignuta 1872. godine.

Osnovna škola u naselju postoji od 1952. godine, a danas radi kao područno odeljenje Osnovne škole „Momčilo Ranković“ Rajac.

Braćevac ima zadružni dom (od 1949. godine), električnu rasvetu (od 1949. godine), zdravstvenu stanicu (od 1956. godine), prodavnicu mešovite robe, asfaltni put i telefonske veze sa svetom (od 1981. godine).

Demografija[uredi | uredi izvor]

Stanovništvo Braćevca je srpsko (slavi Sv. Nikolu, Sv. Aranđela, Sv. Stevana, Sv. Đorđa, Sv. Petku, Sv. Srđa i Sv. Jovana) i uglavnom se bavi ratarstvom, stočarstvom i vinogradarstvom. Naselje je 1921. godine imalo 345 kuća i 2.500 stanovnika, a 2002. godine 320 kuća i 533 stanovnika.

Prema poslednjem popisu iz 2022. godine u Braćevcu je živelo 199 stanovnika što je za 136 manje u odnosu na 2011. kada je na popisu bilo 335 stanovnika. U naselju živi 187 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 59,93 godina (55,57 kod muškaraca i 63,82 kod žena).[5]

Prema podacima popisa iz 2022. u naselju ima 111 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 1,79 [6] a prema istom popisu u naselju ima 357 stambenih jedinica od kojih je 132 naseljenih.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[7]
Godina Stanovnika
1948. 1.794
1953. 1.764
1961. 1.627
1971. 1.337
1981. 1.037
1991. 744 744
2002. 533 533
2011. 335
2022. 199
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[8]
Srbi
  
515 96,62%
Romi
  
12 2,25%
Bugari
  
2 0,37%
Hrvati
  
1 0,18%
Makedonci
  
1 0,18%
Jugosloveni
  
1 0,18%
nepoznato
  
1 0,18%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Branković, Milanče (2006). Braćevac, istorija i stanovništvo. Negotin: Udruženje nezavisnih izdavača Beograd, Narodna biblioteka Negotin. str. 5, 6. ISBN 86-84387-04. 
  2. ^ Stanojević, Tihomir (1972). Negotin i Krajina od prvih tragova do 1858. godine. Negotin: Zajednica kulture SO Negotin, Novinska ustanova „Timok”. str. 42. 
  3. ^ Branković, Milanče (2006). Braćevac, istorija i stanovništvo. Negotin: Udruženje nezavisnih izdavača Beograd, Narodna biblioteka Negotin. str. 7. ISBN 86-84387-04. 
  4. ^ Branković, Milanče (2006). Braćevac, istorija i stanovništvo. Negotin: Udruženje nezavisnih izdavača Beograd, Narodna biblioteka Negotin. str. 8. ISBN 86-84387-04. 
  5. ^ Starost i pol, podaci po naseljima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine (PDF), Pristupljeno 17.7.2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 460. ISBN 978-86-6161-230-5. 
  6. ^ Domaćinstva prema broju članova - Popis stanovništva, podaci po naseljima, Pristupljeno 5.8.2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 122. ISBN 978-86-6161-232-9. 
  7. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  8. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  9. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]