Deveti Maj

Koordinate: 43° 19′ 06″ S; 21° 48′ 53″ I / 43.3182254° S; 21.8146835° I / 43.3182254; 21.8146835
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Deveti Maj
Ulaz u naselje
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugNišavski
GradNiš
Gradska opštinaPalilula (Niš)
Stanovništvo
 — 2011.Rast 4.795
Geografske karakteristike
Koordinate43° 19′ 06″ S; 21° 48′ 53″ I / 43.3182254° S; 21.8146835° I / 43.3182254; 21.8146835
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Deveti Maj na karti Srbije
Deveti Maj
Deveti Maj
Deveti Maj na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj18250
Pozivni broj018
Registarska oznakaNI

Deveti Maj (do početka 1990-ih godina Novo Selo) je naseljeno mesto u gradskoj opštini Palilula na području grada Niša, u Nišavskom okrugu. Nalazi se na aluvijalnoj terasi Južne Morave i Nišave, udaljeno oko 6 km zapadno od centra Niša. Prema popisu iz 2002. bilo je 4.305 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 3.689 stanovnika). Prema popisu iz 2011. u Devetom Maju ima 4.795 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Preistorijski nalazi (neolit) na lokalitetu zvanom Bubanj ukazuju na veoma staru naseljenost. U turskim izvorima starijeg perioda ne nailazi se na pomen Novog Sela, zbog čega se može pretpostaviti da je mlađeg postanka, na šta upućuje i njegov naziv. U turskom popisu iz 1498. godine, međutim, pominje se selo Donji Bubanj sa 41 domom i 5 vodenica, koje je zatim tajanstveno iščezlo (verovatno krajem 17. ili u prvoj polovini 18. veka). Prema turskom popisu nahije Niš iz 1516. godine, mesto je bilo jedno od 111 sela nahije i nosilo je naziv Donji Bubanj, a imalo je 40 kuća, 4 udovička domaćinstva, 6 samačka domaćinstva.[1] Istraživanja na lokalitetima Bubanj i KP Dom (grobovi, građevinski materijal) pokazala su da je ovde verovatno bila pozicija Donjeg Bubnja. Današnje naselje Deveti Maj (Novo Selo) je posebno, mlađe selo, izvan kontinuiteta sa Donjim Bubnjem i možda je postalo od izdvojenog, prekorečnog zaselka Popovca, a možda i nekim posebnim došljačkim zaseljavanjem. Oslobođenje 1878. godine ga je zateklo kao seoce u krčevinama na levoj obali Nišave sa 11 domova i 85 stanovnika, kojim gospodari Mustafa beg iz Niša.

Zahvaljujući dobroj zemlji i još više blizini prokupačkog puta i Niša, Novo Selo je već u međuratnom periodu počelo da privlači doseljenike. Naseljavanje je orijentisano kako prema seoskom naselju, tako i uz drum. Prvi se uz prokupački put, sa njegove severne strane, naselio 1921. godine Cvetan Stefanović, kovač, poreklom iz Aleksandrova. Njegovu prizemnu kuću i radnju otkupio je 1927. godine Jovan Jović, seoski stolar, poreklom iz Vranjske Banje. Dve godine kasnije (1929) na raskrsnici, na mestu današnje samoposluge počela je sa radom ciglana-crepana Milana Jovića i ortaka. Rušenjem njenog poslednjeg ostatka (dimnjaka) i primitivne mehane do nje 1946/47. godine nastala je „širina“, na kojoj će se potkraj osme decenije 20. veka smestiti samousluga, skver i pijaca. Godine 1930. selo je imalo 41 domaćinstvo i 344 stanovnika. Od 1930. do 1934. godine uz drum su se zaselila i dva mlina (oba su prestala s radom posle 1945. godine). Zahvaljujući njima prostor oko druma dobio je 1935/36. godine električnu struju, dok je seosko naselje ovu dobilo 1942/43. godine. Uspešan start prvih doseljenika i dobra poslovna pozicija na drumu i uz raskrsnicu privukla je i druge pridošlice zanatlije, pa su se do 1940. godine zaselili: 1 kovač (A. Mitrović iz Bubnja), 1 kolar (B. Stošić) i 1 potkivač (D. Stošić), čiju je potkivačnicu Sv. Kostić iz Lalinca 1937. godine prepravio u kafanu.

Posle 1945. godine duž trase puta za Prokuplje i u seoskom naselju počelo je zaseljavanje i drugih zanatlija (zidara, farbara, strugara, mehandžija, pekara, trgovaca, staklara), kao i domaćinstva stražara u KP Domu i radnika pridošlica. U jednom od predratnih mlinova (Nikodija Ignjatovića) uselio se manji fabrički pogon za preradu koža i krzna (posle integracije sa fabrikom „Đuka Dinić1980. godine prestao je sa radom). Počev od 1946/50. godine počela su se, pored drugih, doseljavati i domaćinstva sa Kosova kojih je 1983. godine bilo oko 80. Iza 1960. godine prema podvožnjaku i u starom selu počeli su se naseljavati penzionisani stražari KP Doma. Pored ovih, veliki broj doseljenika je došao iz Toplice, Dobriča, Crne Trave i leskovačkog kraja. Mnogi od njih su radili u inostranstvu, a zarađeni novac su plasirali u izgradnju velikih kuća.

Sledeći gornji proces i kao njegova posledica, došlo je potkraj osme decenije 20. veka do fizičkog spajanja Donjeg Međurova, Čokota i Novog Sela. Tako je krajem osme decenije nastala ovde prigradska konurbacija u kojoj je 1981. godine pulsiralo 1507 domaćinstava i 5805 stanovnika. U ovom procesu izmenila se i ekonomsko-socijalna struktura domaćinstava Novog Sela: godine 1971. bilo je 31 poljoprivredno, 38 mešovitih i 305 nepoljoprivrednih domaćinstava. Nije se, međutim, izmenio spontani (stihijni) i ruralni izgled naselja. Godine 1979. urađen je detaljan urbanistički plan naselja. Zanimljivo je da je nakon ovog čina naseljavanje zastalo, a novi došljaci se radije orijentišu na sela i terene izvan domašaja urbanističkog plana.

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Do Devetog Maja se može doći gradskim linijama

  • 10 Ćele Kula - Jura - Naselje 9. Maj (prevoznik - "Niš Ekspres") i
  • 36 Trg Kralja Aleksandra - Naselje 9. Maj - Mramor (prevoznik - "Niš Ekspres"), kao i prigradskim linijama
  • 25 PAS Niš - Donje Međurovo - Čokot - Naselje 9.Maj (prevoznik - "Niš Ekspres"),
  • 26 PAS Niš - Naselje 9. Maj (do ambulante u naselju 9. Maj) - Lalinac (prevoznik - "Niš Ekspres"),
  • 33 PAS Niš - Naselje 9. Maj - Mramor - Krušce - Lalinske Pojate - Sečanica (prevoznik - "Niš Ekspres"),
  • 36L PAS Niš - Naselje 9. Maj - Mramor - Mramorsko Brdo - Mramorski Potok (prevoznik - "Niš Ekspres"),
  • 39 PAS Niš - Naselje 9. Maj - Mramor - Supovac - Sečanica (prevoznik - "Niš Ekspres", od 01.02.2020 "Lasta" , Beograd)

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Deveti Maj živi 3878 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,6 godina (38,9 kod muškaraca i 40,3 kod žena). U naselju ima 1423 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,36.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 607
1953. 630
1961. 746
1971. 1.412
1981. 2.976
1991. 3.689 3.619
2002. 4.305 4.520
2011. 4.795
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
4.160 96,63%
Romi
  
24 0,55%
Crnogorci
  
18 0,41%
Makedonci
  
11 0,25%
Bugari
  
10 0,23%
Jugosloveni
  
6 0,13%
Hrvati
  
5 0,11%
Ukrajinci
  
1 0,02%
Mađari
  
1 0,02%
nepoznato
  
55 1,27%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Istorijski arhiv Niš: „DETALjNI POPIS NAHIJE NIŠ IZ 1516. GODINE. Arhivirano iz originala 15. 03. 2012. g. Pristupljeno 15. 07. 2010. 
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Enciklopedija Niša: Priroda, prostor, stanovništvo; izdanje Gradina - Niš, 1995.g. pp. 155-156.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]