Mediteranske igre

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Amblem Mediteranskih igara

Mediteranske igre su međunarodno sportsko takmičenje koje se održava svake četiri godine. Države koje se takmiče moraju imati izlaz na Sredozemno more (izuzetak su Srbija, Severna Makedonija, Portugalija, San Marino i Andora koje nemaju izlaz na Sredozemno more, dok Izrael koji ima izlaz na Sredozemno more, ne učestvuje). Ovo takmičenje je inicirao Muhamed Taher-paša, predsednik Egipatskog olimpijskog komiteta, za vreme Letnjih olimpijskih igara 1948.. Prve igre održane su 1951. godine u Aleksandriji, jednom od najvećih gradova Egipta. Prvih deset Mediteranskih igara (1951—1991.) održavane su godinu pre Letnjih Olimpijskih igara. Od 1991. odlučeno je da se Mediteranske igre održavaju godinu posle Olimpijskih igara. Predlog da se u takmičenje uključe i žene dat je 1959, ali su žene uključene tek 1967. godine.

Iako Srbija nema izlaz na Sredozemno more, član je Međunarodnog komiteta Mediteranskih igara i učesnik Mediteranskih igara. To mesto zauzima na osnovu osnivačkih prava i budući da je Jugoslovenski olimpijski komitet, koji je nastao iz Olimpijskog komiteta Srbije, a koji je nasledio današnji Olimpijski komitet Srbije i bio među osnivačima tog takmičenja.[1]

Države učesnice

Istorija Mediteranskih igara[uredi | uredi izvor]

Idejni tvorac Mediteranskih igara bio je predsednik Egipatskog olimpijskog komiteta, doktor političkih nauka i član MOK Mohamed Taher-paša (1879—1970), koji je na Letnjim olimpijskim igrama u 1948. u Londonu, prvi put svoju ideju izložio Grku Janis Kecasu, takođe članu MOK. Odmah u Londonu je održan prvi sastanak članova MOK iz Egipta, Španije, Grčke, Italije, Francuske i Libana., šefova olimpijskih delegacija Monaka, Sirije i Jugoslavije, dok je Tursku predstavljao generalni sekretar NOK. Na sastanku je zvanično proklamovana namera da Sredozemlje dobije svoje „olimpijske igre“, sa željom da se uz pomoć sporta prevaziđu tenzije između zemalja Mediterana, veoma izražene posle Drugog svetskog rata. Iste godine na sastanku u Egiptu odlučeno je da se Prve Mediteranske igre održe od 9. do 23. septembra 1951. godine u Aleksandriji.

Prve igre[uredi | uredi izvor]

Mediteranske igre su sa malim zakašnjenjem od planiranog održane od 5. do 20. oktobra 1951. u Aleksandriji u čast Muhamedu Taher-paši, čoveku koji je dao ideju o ovom takmičenju. Na prvim igrama 734 sportista iz 10 zemalja takmičila se u 13 različitih sportova. Na drugim Mediteranskim igrama, 1955. u Barseloni, osnovano je vrhovno telo koje u vreme održavanja Igara nadgleda sve događaje, provodi doping - kontrole i dr., a 16. juna 1961. ovo telo je dobilo službeno ime - Međunarodni komitet Mediteranskih igara (engl. International Committee for the Mediterranean Games).

Organizacija[uredi | uredi izvor]

Mediteranske igre, organizovane svake četiri godine, imaju ugled najvažnijeg sportskog događaja na Sredozemlju. Privlače veliko interesovanje država sa tri kontinenta - Evrope, Afrike i Azije. Specifičnost ovih Igara je mogućnost malih država da se dokopaju medalje. Nema države čiji predstavnik nije osvojio barem jednu medalju, pa čak i države poput Libana i San Marina imaju osvojenu medalju. Osim sportske strane, ove Igre pružaju idealnu priliku za mirnu saradnju i poštenu, sportsku borbu sportistima tri kontinenta.

Mediteranske igre se održavaju pod patronatom MOKa (Međunarodni olimpijski komitet), a spadaju u nadležnost Grčkog olimpijskog komiteta u sklopu priprema za Olimpijske igre. Sedište Komiteta Mediteranskih igara je u Atini, a sekretar je obavezno Grk. Odluka da Grčka bude glavna država Mediteranskih igara je čin zahvalnosti zbog izuzetnog truda kojeg je tadašnja grčka vlada uložila u osnivanje Mediteranskih igara.

Karakteristike Mediteranskih igara[uredi | uredi izvor]

Logo[uredi | uredi izvor]

Službeni znak, amblem ili logo Mediteranskih igara, koje se kolokvijalno zovu i Mediteranske Olimpijske igre, sastoji se od tri kruga, koji simbolizuju tri kontinenta čije se države takmiče (Evropa, Azija i Afrika). Krugovi se delom odražavaju ispod morske površine plave boje. Međusobno spajanje krugova simbolično iskazuju tezu o sportu, prijateljstvu i miru. Autor dizajna ovog znaka je Boris Ljubičić. Osmislio ga je za VIII mediteranske igre, održane u Splitu 1979. Zvanično je usvojen nakon tri uzastopna takmičenja.[2]

Tokom ceremonije zatvaranja zastava igara se predaje predstavniku države čiji će grad biti domaćin sledećih Mediteranskih igara.

Zemlje učesnice[uredi | uredi izvor]

Na Mediteranskim igrama učestvuju 25 država:

Jedina država kojoj je dozvoljeno učešće, a ne učestvuje je Izrael. Grčki olimpijski komitet predlaže, da iako nemaju geografske uslove (kao Andora, Severna Makedonija i San Marino, koje učestvuju), takođe učestvuju neke arapske države i Portugal.

Iako Srbija nema izlaz na Sredozemno more, član je Međunarodnog komiteta Mediteranskih igara (ICMG) i učesnik sportskih igara mediteranskih zemalja. To mesto zauzima na osnovu osnivačkih prava, budući da je Jugoslovenski olimpijski komitet (JOK), koji je nastao iz Olimpijskog komiteta Srbije (OKS), a koga je nasledio današnji Olimpijski komitet Srbije (OKS), i bio među osnivačima tog takmičenja.

Pregled Mediteranskih igara[uredi | uredi izvor]

Godina Takmičenje Domaćin Br. učesnica Muškarci Žene Ukupno Br. spot.
1951 I 10 734 -- 734 13
Aleksandrija Egipat
1955 II Španija 10 1135 -- 1135 20
Barselona Španija
1959 III Liban 12 792 -- 792 17
Bejrut Liban
1963 IV Italija 13 1057 -- 1057 17
Napulj Italija
1967 V Tunis 12 1211 38 1249 14
Tunis Tunis
1971 VI Turska 14 1235 127 1362 18
Izmir Turska
1975 VII Alžir 15 2095 349 2444 19
Alžir Alžir
1979 VIII Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija 14 2009 399 2408 26
Split SFR Jugoslavija
1983 IX Maroko 16 1845 335 2180 20
Kazablanka Maroko
1987 X Sirija 18 1529 467 1996 19
Latakija Sirija
1991 XI Grčka 18 2176 586 2762 24
Atina Grčka
1993 XII Francuska 19 1994 604 2598 24
Langdok-Rusijon Francuska
1997 XIII Italija 21 2195 804 2999 27
Bari Italija
2001 XIV Tunis 23 2002 1039 3041 23
Tunis Tunis
2005 XV Španija 21 2134 1080 3214 25
Almerija Španija
2009 XVI Italija 23 2183 1185 3368 28
Peskara Italija
2013 XVII* Turska 24 1994 1070 3064 27
Mersin Turska
2018 XVIII Španija 25 2656 1885 4541 28
Taragona Španija
2022 XVIV Alžir 26 ? ? ? ?
Oran Alžir
  • Međunarodni komitet Mediteranskih igara (ICMG) 28. januara 2011. povukao je organizaciju MI 2013 u Volosu (Grčka), zbog neodgovarajućih priprema, a 25. februara 2011, odlučio da ga zameni turski grad Mersin.

Spisak sportova[uredi | uredi izvor]

Na igrama 2009. sportisti su se takmičili u 28 sportova:

Vodeni sportovi[uredi | uredi izvor]

Sportovi u dvorani[uredi | uredi izvor]

Sportovi na otvorenom[uredi | uredi izvor]

Bilans medalja od 1951 do 2018[uredi | uredi izvor]

plasman Država Ukupno
1  Italija 820 686 647 2153
2  Francuska 632 557 532 1737
3  Turska 341 239 278 858
4  Španija 333 453 544 1330
5  Jugoslavija¹ 199 177 182 558
6  Grčka 192 247 339 778
7  Egipat 142 194 231 567
8  Tunis 83 93 147 323
9  Maroko 69 81 101 251
10  Alžir 67 59 115 251
11  Hrvatska 50 63 69 182
12  Slovenija 44 48 80 172
13  Srbija² 41 44 47 132
14  Sirija 28 39 76 143
15 Ujedinjena Arapska Republika UAR 23 21 30 74
16  Kipar 14 16 14 44
17  Liban 13 23 44 80
18  Albanija 9 18 18 45
19  Bosna i Hercegovina 4 7 19 30
20  San Marino 3 9 5 17
21  Portugalija 3 8 13 24
22  Crna Gora 3 5 8 14
24  Malta 2 4 4 10
25  Severna Makedonija 2 2 7 11
26  Libija 2 1 12 15
27  Monako 0 3 1 4
Ukupno 2686 2686 3023 8395

Andora i Jordan³ nisu osvajali medalje.

¹ kao SFRJ i SRJ

² kao SCG i Srbija

³ učestvovao 2001. kao gost

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Olimpijski vekovnik 100 godina Olimpijskog komiteta Srbije tom 1 pp. 198.
  2. ^ Slobodna Dalmacija & 5. 2. 2013.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]