Radek Štjepanek

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Radek Štjepanek
Radek Štjepanek na OP SAD 2016.
Lični podaci
NadimakŠtepec
Datum rođenja(1978-11-27)27. novembar 1978.(45 god.)
Mesto rođenjaKarvina, ČSR, ČSSR
DržavljanstvoČeška
Visina1,85 m
Masa76 kg
PrebivališteMonte Karlo, Monako
Informacije o karijeri
Pro. karijera1996–2017
IgraDesnom rukom; dvoručni bekhend
TrenerPetr Korda
Zarada11.343.464 $
ATP profilwww.atpworldtour.com/en/players/radek-stepanek/s694/overview
Pojedinačno
Pobede—porazi384—302 (55,98% u glavnim žrebovima Grend slem i ATP turnira, na Letnjim olimpijskim igrama i u Dejvis kupu)
Osvojeni turniri5 (6 čelendžera, 1 fjučers)
Izgubljena finala7
Najbolji plasmanBr. 8 (10. jul 2006)
Trenutni plasmanBr. 354 (25. decembar 2017)
Uspeh na grend slem turnirima
OP Australije3K (2003, 2005, 2007, 2009, 2013)
Rolan Garos4K (2008)
VimbldonČF (2006)
OP SAD4K (2009)
Ostali turniri
Masters kupGF (2008)
Olimpijske igre1K (2008, 2012)
Parovi
Pobede—porazi313—197 (61,37% u glavnim žrebovima Grend slem i ATP turnira, na Letnjim olimpijskim igrama i u Dejvis kupu)
Osvojeni turniri18 (5 čelendžera, 2 fjučersa)
Izgubljena finala15
Najbolji plasmanBr. 4 (12. novembar 2012)
Trenutni plasmanBr. 366 (25. decembar 2017)
Uspeh na grend slem turnirima — parovi
OP AustralijeP (2012)
Rolan GarosPF (2007)
VimbldonPF (2013, 2014)
OP SADP (2013)
Ostali turniri — parovi
Masters kupPF (2012)
Olimpijske igre2K (2012)
Mešoviti parovi
Uspeh na grend slem turnirima — mešoviti parovi
OP Australije1K (2017)
Rolan Garos
Vimbldon3K (2016)
OP SAD
Ostali turniri — mešoviti parovi
Olimpijske igre Bronza (2016)
Timska takmičenja
Svetsko ekipno prvenstvoF (2003, 2012)
Dejvis kupP (2012, 2013)
Hopman kupGF (2014)
Ažurirano: 25. decembar 2017..
Osvojene medalje
Predstavljajući Češka
Tenis
Olimpijske igre
Bronzana medalja — treće mesto Rio 2016. Mešoviti parovi

Radek Štjepanek (češ. Radek Štěpánek) je češki teniski trener i bivši profesionalni teniser. U pojedinačnoj konkurenciji je, pored pet osvojenih ATP titula, dva puta igrao finale na ATP Masters 1000 turnirima. Najbolji plasman na ATP rang listi mu je 8. mesto.

U konkurenciji parova je osvojio dva grend slem trofeja sa indijskim igračem Leanderom Paesom, dok je u mešovitim parovima sa Lucijom Hradeckom osvojio bronzanu medalju na Olimpijskim igrama 2016. u Riu de Žaneiru. Dvaput je u odlučujućim mečevima u finalu doneo reprezentaciji Češke Dejvis kup trofej.

Tokom 2018. godine je bio jedan od trenera Novaka Đokovića, a od 2019. radi sa Grigorom Dimitrovim.

Teniska karijera[uredi | uredi izvor]

Štjepanek je postao profesionalac 1996. Prvo se specijalizovao za parove, osvojio je 12 titula. Štjepanek se od 2002. više usredsredio na pojedinačnu konkurenciju, iako je nastavio na igra na najvećim turnirima u konkurenciji parova. Poznat je po glasnom vikanju nakon poena i po njegovim vezama sa mnogim profesionalnim teniserkama.

Štjepanek je prvi put dospeo u pažnju javnosti kada je pobedio nekadašnjeg prvog tenisera sveta, Gustava Kirtena u pet setova na putu do trećeg kola Otvorenog prvenstva Australije 2003.

Najbolja Štjepanekova sezona bila je 2006, kada je prvi put u svojoj karijeri stigao do finala turnira masters serije, Hamburg mastersa. Izgubio je finale od Tomija Roberda bez dobijenog seta. Nakon toga je dospeo do 11. mesta na ATP listi, njegovog najboljeg plasmana do tada.

Ranije 2006. je osvojio svoju prvu ATP titulu, pobedivši Kristofa Rokusa u finalu turnira u Roterdamu. Te godine je prvi put u svojoj karijeri stigao do četvrtfinala jednog grend slem turnira. To je bilo na Vimbldonu, gde ga je porazio Jonas Bjerkman, iako je imao meč loptu u taj brejku četvrtog seta.

Ovaj uspeh je pomogao Štjepaneku da dođe do osmog mesta na ATP listi, što je njegov najbolji plasman u karijeri. Vimbldon je bio poslednji turnir na kojem je Štjepanek učestvovao 2006, jer je morao da pauzira do kraja sezone zbog hronične povrede vrata.

2007. je osvojio svoju drugu titulu u pojedinačnoj konkurenciji pobedivši Džejmsa Blejka u finalu turnira u Los Anđelesu u tri seta.

2008.[uredi | uredi izvor]

Štjepanek je 2008. imao dobru sezonu, stigao je do finala turnira u San Hozeu u kome ga je porazio Endi Rodik. Takođe je stigao do polufinala Rim mastersa, gde je izgubio od Novaka Đokovića. Na Letnjim olimpijskim igrama 2008, je izgubio u prvom kolu od Mikaela Ljodre u tri seta, 6–4, 6–7 (5), 9–11. Sezonu je završio na 27. mestu, ali je igrao na Masters kupu kao zamena. Bio je na odmoru na Tajlandu, pa je mogao da dođe na turnir u Šangaju bez odlaganja. Nakon što se Endi Rodik povukao pre svog drugog meča, Štjepaneku je preostalo da igra dva meča, protiv Rodžera Federera i Žila Simona. Izgubio je oba meča, od Federera 7–6(4), 6–4, a od Simona 6–1, 6–4.

2009.[uredi | uredi izvor]

Štjepanek je sezonu počeo osvojivši turnir u Brizbejnu. U finalu je savladao Fernanda Verdaska 3–6, 6–3, 6–4.[1]

Na Otvorenom prvenstvu Australije je stigao do trećeg kola gde ga je porazio Verdasko 4–6, 0–6, 0–6. Na turniru u San Hozeu je došao do svoje četvrte titule u karijeri, savladavši u finalu Mardija Fiša. Na ovom turniru je sa Tomijem Hasom osvojio titulu i u konkurenciji parova. Pomogao je reprezentaciji Češke da dođe do finala Dejvis kupa.

2010.[uredi | uredi izvor]

Branio je titulu na turniru u Brizbejnu, ali ga je u finalu savladao Endi Rodik 6–7(2), 6–7(7). Na Otvorenom prvenstvu Australije je bio postavljen za 13. nosioca, ali ga je već u prvom kolu porazio Ivo Karlović 6–2, 6–7(5), 4–6, 6–3, 4–6. Nije učestvovao na Rolan Garosu i Vimbldonu zbog povrede kolena.[2][3]

Trener[uredi | uredi izvor]

Štjepanek je jedno vreme bio trener u stručnom štabu srpskog tenisera Novaka Đokovića, sa kojim je ostao u prijateljskim odnosima.[4]

Grend slem finala[uredi | uredi izvor]

Parovi: 5 (2–3)[uredi | uredi izvor]

Ishod Br. Godina Turnir Podloga Partner Protivnici Rezultat
Finalista 1. 2002. OP SAD Tvrda Češka Jirži Novak Indija Maheš Bupati
Belorusija Maks Mirni
3–6, 6–3, 4–6
Pobednik 1. 2012. OP Australije Tvrda Indija Leander Paes Sjedinjene Američke Države Bob Brajan
Sjedinjene Američke Države Majk Brajan
7–6(7–1), 6–2
Finalista 2. 2012. OP SAD (2) Tvrda Indija Leander Paes Sjedinjene Američke Države Bob Brajan
Sjedinjene Američke Države Majk Brajan
3–6, 4–6
Pobednik 2. 2013. OP SAD Tvrda Indija Leander Paes Austrija Aleksandar Peja
Brazil Bruno Soares
6–1, 6–3
Finalista 3. 2016. OP Australije Tvrda Kanada Danijel Nestor Ujedinjeno Kraljevstvo Džejmi Mari
Brazil Bruno Soares
6–2, 4–6, 5–7

Finala ATP masters 1000 serije[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno: 2 (0–2)[uredi | uredi izvor]

Ishod Br. Godina Turnir Podloga Protivnik Rezultat
Finalista 1. 2004. Pariz Tepih (d) Rusija Marat Safin 3–6, 6–7(5–7), 3–6
Finalista 2. 2006. Hamburg Šljaka Španija Tomi Robredo 1–6, 3–6, 3–6

Parovi: 2 (2–0)[uredi | uredi izvor]

Ishod Br. Godina Turnir Podloga Partner Protivnici Rezultat
Pobednik 1. 2012. Majami Tvrda Indija Leander Paes Belorusija Maks Mirni
Kanada Danijel Nestor
3–6, 6–1, [10–8]
Pobednik 2. 2012. Šangaj Tvrda Indija Leander Paes Indija Maheš Bupati
Indija Rohan Bopana
6–7(7–9), 6–3, [10–5]

Mečevi za olimpijske medalje[uredi | uredi izvor]

Mešoviti parovi: 1 (1–0)[uredi | uredi izvor]

Ishod Godina Turnir Podloga Partnerka Protivnici Rezultat
Bronza 2016. Olimpijske igre u Riju Tvrda Češka Lucija Hradecka Indija Sanja Mirza
Indija Rohan Bopana
6–1, 7–5

ATP finala[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno: 12 (5–7)[uredi | uredi izvor]

Legenda
Grend slem turniri (0–0)
Završno prvenstvo sezone (0–0)
ATP masters 1000 (0–2)
ATP 500 (2–1)
ATP 250 (3–4)
Finala po podlozi
Tvrda (5–3)
Šljaka (0–1)
Trava (0–0)
Tepih (0–3)
Finala po lokaciji
Otvoreno (3–2)
Dvorana (2–5)
Ishod Br. Datum Turnir Podloga Protivnik Rezultat
Finalista 1. 7. novembar 2004. Pariz, Francuska Tepih (d) Rusija Marat Safin 3–6, 6–7(5–7), 3–6
Finalista 2. 6. februar 2005. Milano, Italija Tepih (d) Švedska Robin Sederling 3–6, 7–6(7–2), 6–7(5–7)
Finalista 3. 2. oktobar 2005. Ho Ši Min, Vijetnam Tepih (d) Švedska Jonas Bjerkman 3–6, 6–7(4–7)
Pobednik 1. 26. februar 2006. Roterdam, Holandija Tvrda (d) Belgija Kristof Rokus 6–0, 6–3
Finalista 4. 21. maj 2006. Hamburg, Nemačka Šljaka Španija Tomi Robredo 1–6, 3–6, 3–6
Pobednik 2. 22. jul 2007. Los Anđeles, SAD Tvrda Sjedinjene Američke Države Džejms Blejk 7–6(9–7), 5–7, 6–2
Finalista 5. 25. februar 2008. San Hoze, SAD Tvrda (d) Sjedinjene Američke Države Endi Rodik 4–6, 5–7
Pobednik 3. 11. januar 2009. Brizbejn, Australija Tvrda Španija Fernando Verdasko 3–6, 6–3, 6–4
Pobednik 4. 16. februar 2009. San Hoze, SAD Tvrda (d) Sjedinjene Američke Države Mardi Fiš 3–6, 6–4, 6–2
Finalista 6. 22. februar 2009. Memfis, SAD Tvrda (d) Sjedinjene Američke Države Endi Rodik 5–7, 5–7
Finalista 7. 10. januar 2010. Brizbejn, Australija Tvrda Sjedinjene Američke Države Endi Rodik 6–7(2–7), 6–7(7–9)
Pobednik 5. 7. avgust 2011. Vašington, SAD Tvrda Francuska Gael Monfis 6–4, 6–4

Parovi: 33 (18–15)[uredi | uredi izvor]

Legenda
Grend slem turniri (2–3)
Završno prvenstvo sezone (0–0)
ATP masters 1000 (2–0)
ATP 500 (4–5)
ATP 250 (10–7)
Finala po podlozi
Tvrda (12–14)
Šljaka (5–0)
Trava (0–0)
Tepih (1–1)
Finala po lokaciji
Otvoreno (12–12)
Dvorana (6–3)
Ishod Br. Datum Turnir Podloga Partner Protivnici Rezultat
Pobednik 1. 2. maj 1999. Prag, Češka Šljaka Češka Martin Dam Sjedinjene Američke Države Mark Kil
Ekvador Nikolas Lapenti
6–0, 6–2
Pobednik 2. 15. april 2001. Estoril, Portugal Šljaka Češka Mihal Tabara Sjedinjene Američke Države Donald Džonson
Savezna Republika Jugoslavija Nenad Zimonjić
6–4, 6–1
Pobednik 3. 6. maj 2001. Minhen, Nemačka Šljaka Češka Petr Luksa Brazil Haime Oncins
Argentina Danijel Oršanić
5–7, 6–2, 7–6(7–5)
Finalista 1. 26. avgust 2001. Long Ajlend, SAD Tvrda Češka Leoš Fridl Sjedinjene Američke Države Džonatan Stark
Zimbabve Kevin Ulijet
1–6, 4–6
Finalista 2. 30. septembar 2001. Hong Kong, Kina Tvrda Češka Petr Luksa Njemačka Karsten Braš
Brazil Andre Sa
0–6, 5–7
Pobednik 4. 14. oktobar 2001. Beč, Austrija Tvrda (d) Češka Martin Dam Češka Jirži Novak
Češka David Rikl
6–3, 6–2
Finalista 3. 17. februar 2002. Kopenhagen, Danska Tvrda (d) Češka Jirži Novak Austrija Julijan Noul
Njemačka Mihael Kolman
6–7(8–10), 5–7
Pobednik 5. 5. maj 2002. Minhen, Nemačka (2) Šljaka Češka Petr Luksa Češka Petr Pala
Češka Pavel Vizner
6–0, 6–7(4–7), [11–9]
Finalista 4. 7. septembar 2002. Njujork, SAD Tvrda Češka Jirži Novak Indija Maheš Bupati
Belorusija Maks Mirni
3–6, 6–3, 4–6
Finalista 5. 13. oktobar 2002. Beč, Austrija Tvrda (d) Češka Jirži Novak Australija Džošua Igl
Australija Sandon Stol
4–6, 3–6
Pobednik 6. 2. februar 2003. Milano, Italija Tepih (d) Češka Petr Luksa Češka Tomaš Cibulec
Češka Pavel Vizner
6–4, 7–6(7–4)
Finalista 6. 17. januar 2004. Okland, Novi Zeland Tvrda Češka Jirži Novak Indija Maheš Bupati
Francuska Fabris Santoro
6–4, 5–7, 3–6
Pobednik 7. 22. februar 2004. Roterdam, Holandija Tvrda (d) Australija Pol Henli Izrael Jonatan Erlih
Izrael Endi Ram
5–7, 7–6(7–5), 7–5
Pobednik 8. 18. jul 2004. Štutgart, Nemačka Šljaka Češka Jirži Novak Švedska Simon Aspelin
Australija Tod Peri
6–2, 6–4
Pobednik 9. 19. septembar 2004. Delrej Bič, SAD Tvrda Indija Leander Paes Argentina Gaston Etlis
Argentina Martin Rodrigez
6–0, 6–3
Finalista 7. 10. oktobar 2004. Lion, Francuska Tepih (d) Švedska Jonas Bjerkman Izrael Jonatan Erlih
Izrael Endi Ram
6–7(2–7), 2–6
Pobednik 10. 13. februar 2005. Marsej, Francuska Tvrda (d) Češka Martin Dam Bahame Mark Nouls
Kanada Danijel Nestor
7–6(7–4), 7–6(7–5)
Pobednik 11. 27. februar 2005. Dubai, UAE Tvrda Češka Martin Dam Švedska Jonas Bjerkman
Francuska Fabris Santoro
6–2, 6–4
Pobednik 12. 19. februar 2006. Marsej, Francuska (2) Tvrda (d) Češka Martin Dam Bahame Mark Nouls
Kanada Danijel Nestor
6–2, 6–7(4–7), [10–3]
Finalista 8. 7. januar 2007. Adelejd, Australija Tvrda Srbija Novak Đoković Južnoafrička Republika Vesli Mudi
Australija Tod Peri
4–6, 6–3, [13–15]
Finalista 9. 3. mart 2007. Dubai, UAE Tvrda Indija Maheš Bupati Francuska Fabris Santoro
Srbija Nenad Zimonjić
5–7, 7–6(7–3), [7–10]
Pobednik 13. 16. februar 2009. San Hoze, SAD Tvrda (d) Njemačka Tomi Has Indija Rohan Bopana
Finska Jarko Nijeminen
6–2, 6–3
Finalista 10. 8. avgust 2010. Vašington, SAD Tvrda Češka Tomaš Berdih Sjedinjene Američke Države Mardi Fiš
Bahame Mark Nouls
6–4, 6–7(7–9), [7–10]
Pobednik 14. 28. januar 2012. Melburn, Australija Tvrda Indija Leander Paes Sjedinjene Američke Države Bob Brajan
Sjedinjene Američke Države Majk Brajan
7–6(7–1), 6–2
Pobednik 15. 31. mart 2012. Majami, SAD Tvrda Indija Leander Paes Belorusija Maks Mirni
Kanada Danijel Nestor
3–6, 6–1, [10–8]
Finalista 11. 7. septembar 2012. Njujork, SAD (2) Tvrda Indija Leander Paes Sjedinjene Američke Države Bob Brajan
Sjedinjene Američke Države Majk Brajan
3–6, 4–6
Finalista 12. 7. oktobar 2012. Tokio, Japan Tvrda Indija Leander Paes Austrija Aleksandar Peja
Brazil Bruno Soares
3–6, 6–7(5–7)
Pobednik 16. 14. oktobar 2012. Šangaj, Kina Tvrda Indija Leander Paes Indija Maheš Bupati
Indija Rohan Bopana
6–7(7–9), 6–3, [10–5]
Finalista 13. 4. avgust 2013. Vašington, SAD (2) Tvrda Sjedinjene Američke Države Mardi Fiš Francuska Žilijen Beneto
Srbija Nenad Zimonjić
6–7(5–7), 5–7
Pobednik 17. 8. septembar 2013. Njujork, SAD Tvrda Indija Leander Paes Austrija Aleksandar Peja
Brazil Bruno Soares
6–1, 6–3
Pobednik 18. 26. jul 2015. Bogota, Kolumbija Tvrda Francuska Eduar Rože-Vaselen Hrvatska Mate Pavić
Novi Zeland Majkl Vinus
7–5, 6–3
Finalista 14. 30. januar 2016. Melburn, Australija Tvrda Kanada Danijel Nestor Ujedinjeno Kraljevstvo Džejmi Mari
Brazil Bruno Soares
6–2, 4–6, 5–7
Finalista 15. 6. januar 2017. Doha, Katar Tvrda Kanada Vašek Pospišil Francuska Žeremi Šardi
Francuska Fabris Martin
4–6, 6–7(3–7)

Ostala finala[uredi | uredi izvor]

Timska takmičenja: 5 (2–3)[uredi | uredi izvor]

Ishod Br. Datum Turnir Podloga Partneri Protivnici Rezultat
Finalista 1. 24. maj 2003. Ekipno prvenstvo, Diseldorf, Nemačka Šljaka Češka Jirži Novak Čile Fernando Gonzalez
Čile Marselo Rios
Čile Nikolas Masu
1–2[5]
Finalista 2. 4–6. decembar 2009. Dejvis kup, Barselona, Španija Šljaka (d) Češka Tomaš Berdih
Češka Jan Hajek
Češka Lukaš Dluhi
Španija Rafael Nadal
Španija Fernando Verdasko
Španija David Ferer
Španija Felisijano Lopez
0–5
Finalista 3. 26. maj 2012. Ekipno prvenstvo, Diseldorf, Nemačka Šljaka Češka Tomaš Berdih
Češka František Čermak
Srbija Janko Tipsarević
Srbija Viktor Troicki
Srbija Nenad Zimonjić
Srbija Miki Janković
0–3[6]
Pobednik 1. 16–18. novembar 2012. Dejvis kup, Prag, Češka Tvrda (d) Češka Tomaš Berdih
Češka Lukaš Rosol
Češka Ivo Minar
Španija David Ferer
Španija Nikolas Almagro
Španija Marsel Granoljers
Španija Mark Lopez
3–2
Pobednik 2. 15–17. novembar 2013. Dejvis kup, Beograd, Srbija Tvrda (d) Češka Tomaš Berdih
Češka Lukaš Rosol
Češka Jan Hajek
Srbija Novak Đoković
Srbija Dušan Lajović
Srbija Ilija Bozoljac
Srbija Nenad Zimonjić
3–2

Učinak na turnirima u pojedinačnoj konkurenciji[uredi | uredi izvor]

Legenda
O/I odnos osvajanja turnira
i igranja na turniru
Pob–por odnos pobjeda i poraza
NO turnir nije održan te godine N nije učestvovao na turniru
KV izgubio u kvalifikacijama 1K izgubio u prvom kolu
2K izgubio u drugom kolu 3K izgubio u trećem kolu
4K izgubio u četvrtom kolu GF izgubio u grupnoj fazi takmičenja
ČF izgubio u četvrtfinalu PF izgubio u polufinalu
F izgubio u finalu P osvojio turnir
Godina 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015 2016 2017 O/I Pob–por %
Grend slem turniri
Australija OP Australije N N N KV2 N N 3K 2K 3K 2K 3K 1K 3K 1K 2K 1K 3K 1K N 2K 2K 0 / 14 15–14 52%
Francuska Rolan Garos N KV3 N N N KV1 2K 1K 3K 3K 2K 4K 3K N 1K 1K 1K 3K 2K 1K N 0 / 13 14–13 52%
Ujedinjeno Kraljevstvo Vimbldon N N KV2 KV2 KV1 3K 3K 2K 2K ČF 1K 3K 4K N 1K 3K 2K 2K 1K 1K N 0 / 14 19–14 58%
Sjedinjene Američke Države OP SAD N N N KV1 N 1K 3K 1K 2K N 2K 3K 4K 1K 2K 1K 1K 1K 1K 1K N 0 / 14 10–14 42%
Pob–por na g. s. 0–0 0–0 0–0 0–0 0–0 2–2 7–4 2–4 6–4 7–3 4–4 7–4 10–4 0–2 2–4 2–4 3–4 3–4 1–3 1–4 1–1 0 / 55 58–55 51%
Završno prvenstvo sezone
Masters kup Nije se kvalifikovao GF Nije se kvalifikovao 0 / 1 0–2 0%
Reprezentacija
Olimpijske igre NO N NO N NO 1K NO 1K NO N NO 0 / 2 0–2 0%
Ekipno prvenstvo Nije učestvovao F GF Nije učestvovao F NO 0 / 3 5–6 45%
Hopman kup Nije učestvovao GF Nije učestvovao 0 / 1 2–1 67%
Dejvis kup N N N N N N 1K 1K N N 1K ČF F PF 1K P P PF 1K ČF N 2 / 12 15–13 54%
Pob–por 0–0 0–0 0–0 0–0 0–0 0–0 3–3 2–4 0–0 0–0 1–1 2–1 3–2 2–1 1–0 3–7 2–1 3–2 0–0 0–0 0–0 2 / 18 22–22 50%
ATP Masters 1000 serija
Sjedinjene Američke Države Indijan Vels N N N N N N 1K 1K 2K 2K 2K 3K 2K 2K 1K 3K N 2K N KV2 N 0 / 11 3–11 21%
Sjedinjene Američke Države Majami N N KV2 N N N 4K 3K 4K 4K 4K 4K 4K N 2K 3K N 2K N KV1 N 0 / 10 18–10 64%
Monako Monte Karlo N N N N N N 1K 1K 2K 2K 2K 1K 1K N 2K 1K 1K 2K N N N 0 / 11 5–11 31%
Španija Madrid N N N N N N N N ČF N 1K 2K 1K N N 2K 2K 1K N 2K N 0 / 8 6–8 43%
Italija Rim N N N N N N 3K 2K ČF 3K 2K PF 3K N N 2K 1K 2K N KV2 N 0 / 10 17–10 63%
Kanada Kanada N N N N N 3K 1K N 1K N PF 1K 1K 1K 1K 3K 2K 1K N 3K N 0 / 12 11–12 48%
Sjedinjene Američke Države Sinsinati N N N N N KV1 1K KV1 1K N 2K 1K 3K 1K 3K 3K 2K 1K N N N 0 / 10 8–10 44%
Kina Šangaj NMS ČF 1K 2K ČF N N N N N 0 / 4 7–4 64%
Francuska Pariz N N N N N 2K 1K F PF N N 2K PF 3K 1K N N N N N N 0 / 8 15–8 65%
Njemačka Hamburg N N N N N N 1K N 2K F 1K N NMS 0 / 4 6–4 60%
Pob–por na m. t. 0–0 0–0 0–0 0–0 0–0 3–2 5–8 8–5 12–9 10–5 9–8 9–8 12–9 2–5 5–7 11–8 3–5 4–7 0–0 3–2 0–0 0 / 88 96–88 52%
Plasman 401 165 169 277 542 63 46 33 20 19 30 27 12 62 28 31 44 68 197 107 354 11.343.464 $

Odnos pobeda i poraza protiv top 20 tenisera[uredi | uredi izvor]

Imena tenisera koji su bili na prvom mestu ATP liste su podebljana.

* Statistika od 24. aprila 2017.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Pobeda Štepaneka na turniru u Brizbejnu”. RTS. 11. 1. 2009. Pristupljeno 28. 6. 2010. 
  2. ^ „Štepanek ne igra na Vimbldonu zbog povrede”. RTV. 17. 6. 2010. Pristupljeno 28. 6. 2010. 
  3. ^ „Ni Štepanek ne igra na Vimbldonu”. B92. 17. 6. 2010. Pristupljeno 28. 6. 2010. 
  4. ^ „OVO JE PRIJATELJSTVO DO KRAJA ŽIVOTA: Đoković emotivan na oproštaju Radeka Štepaneka”. hotsport.rs. 19. 10. 2018. Pristupljeno 9. 6. 2019. 
  5. ^ „ARAG World Team Cup 2003” (PDF). Pro Tennis Live. Pristupljeno 26. 12. 2017. 
  6. ^ „Power Horse World Team Cup 2012” (PDF). Pro Tennis Live. Pristupljeno 26. 12. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]