Tomica Popović
tomica popović | ||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | ||||||||||||
Datum rođenja | 26. novembar 1915. | |||||||||||
Mesto rođenja | Donji Lapac, Austrougarska | |||||||||||
Datum smrti | 23. januar 1966.50 god.) ( | |||||||||||
Mesto smrti | Rijeka, SR Hrvatska, SFR Jugoslavija | |||||||||||
Profesija | vojno lice | |||||||||||
Delovanje | ||||||||||||
Član KPJ od | septembra 1941. | |||||||||||
Učešće u ratovima | Aprilski rat Narodnooslobodilačka borba | |||||||||||
Služba | Jugoslovenska vojska NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska narodna armija 1941 – 1966. | |||||||||||
Čin | general-potpukovnik | |||||||||||
U toku NOB | komandant 46. srpske divizije | |||||||||||
Heroj | ||||||||||||
Narodni heroj od | 27. novembra 1953. | |||||||||||
Odlikovanja |
|
Tomica Popović (Donji Lapac, 26. novembar 1915 — Rijeka, 23. januar 1966), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-potpukovnik JNA i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 26. novembra 1915. godine u Donjem Lapcu, u siromašnoj zemljoradničkoj porodici. U rodnom mestu je završio osnovnu, a u Beogradu podoficirsku školu Jugoslovenske vojske 1935. godine. U Aprilskom ratu je izbegao zarobljavanje i vratio se kući.
Pridružio se ustanicima odmah po izbijanju oružanog ustanka 1941. godine. Od početka avgusta 1941, komandovao je ustaničkom četom s područja Donjeg Lapca u napadu na ustaško uporište u Boričevcu. Ubrzo je bio postavljen za zamenika komandanta ustaničkog bataljona „Sloboda“. U septembru iste godine, primljen je za člana Komunističke partije Jugoslavije. Nakon formiranja Lapačkog partizanskog bataljona, bio je postavljen za zamenika komandanta bataljona. Kada je komandant, Stojan Matić, poginuo u napadu na italijanske snage u Donjem Lapcu 27. februara 1942, Tomica je postao novi komandant bataljona, koji je od tada nosio ime „Stojan Matić“.
U martu 1942, zajedno s drugim partizanskim jedinicama, njegov bataljon je učestvovao u borbama za oslobođenje Srba, u uspešnim borbama protiv četnika na području Gračaca i protiv ustaša u zapadnoj Lici i Podlapači. U sastavu Druge ličke brigade, samo je bataljon „Stojan Matić“ uspeo da prodre u Udbinu i zauzeo Gradinu, u drugoj polovini avgusta 1942. godine. Posle toga je učestvovao u borbama kod Čanka, Ramljana, Kosinja i Pazarišta i na Kordunu kod Poloja, Tušilovića, Rakovice, Ličkog Petrovog Sela i Slunja.
Krajem novembra 1942, pred napad na Dvor na Uni, privremeno je komandovao Drugom ličkom brigadom do 28. decembra. Tada ga je Glavni štab Hrvatske postavio za komandanta Prvog ličkog partizanskog odreda. Lički odred je, zajedno s jedinicama Šeste ličke divizije, vodio odbrambene borbe u toku Četvrte neprijateljske ofanzive u Lici, naročito na pravcu Knin–Strmica–Srb–Donji Lapac. Posle završetka ofanzive, odred je dejstvovao u Dalmaciji. Avgusta 1943. godine, odred je prerastao u Prvu kninsku brigadu.
Tomica je od druge polovine 1943. do aprila 1944. godine bio načelnik Štaba Kninskog operativnog sektora, pa načelnik Štaba 19. severnodalmatinske divizije, zatim komandant Grupe severnodalmatinskih NOP odreda i zamenik komandanta 19. severnodalmatinske divizije. Aprila 1944, postavljen je za komandanta 19. divizije.
Po naređenju Vrhovnog štaba NOVJ, u septembru 1944, prebacio se avionom s Visa u Srbiju. Tamo je, 20. septembra, postao komandant novoformirane 46. srpske divizije NOVJ, kojom je komandovao sve do kraja rata.
U ratu su mu poginuli otac, majka, sestra i četiri brata, od kojih je Ilija proglašen za narodnog heroja.
Posle rata, završio je Višu vojnu akademiju „Mihail Frunze“ u SSSR-u (1947) i Ratnu školu JNA (1957). Među ostalim dužnostima, bio je komandant divizije načelnik štaba armijske oblasti i komandant Područja. Bio je general-potpukovnik JNA.
Umro je 23. januara 1966. godine u Rijeci.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više drugih jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Jugoslavenski savremenici: ko je ko u Jugoslaviji. „Sedma sila“, Beograd 1957. godina.
- Narodni heroji Jugoslavije. Ljubljana - Beograd - Titograd: Partizanska knjiga - Narodna knjiga - Pobjeda. 1982.