Jun Fose

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jun Fose
Fotografija Fosea
Lični podaci
Datum rođenja(1959-09-29)29. septembar 1959.(64 god.)
Mesto rođenjaHaugesund, Norveška
NagradeNobelove nagrade za književnost za 2023. godinu

Jun Fose (Haugesund, 29. septembra 1959)[1] norveški je pesnik, prozni pisac i dramaturg. Njegovo književno delo prevedeno je na više jezika.[2] Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost za 2023. godinu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Jun Fose je rođen u oblasti Haugesund na zapadu Norveške ima jedinstvenu životnu priču i umetničku karijeru. Iako se rodio tamo i povremeno živi u toj oblasti, takođe ima veze sa Austrijom i posebnom rezidencijom u Oslu koju je dobio od strane kralja Norveške. Jedna od ključnih tačaka u njegovoj biografiji je teška nesreća koju je pretrpeo kao dete, a koja ga je gotovo odvela sa ovog sveta. Ova traumatična iskustva iz detinjstva imala su dubok uticaj na njegovo umetničko stvaralaštvo, oblikujući njegovu percepciju sveta i inspirišući njegove radove. Što se tiče njegovog stvaralaštva, eksperimentisao je sa raznim formatima pisanja, ali smatra da se najviše izražava u žanru poznatom kao "spora proza". Ovaj žanr za njega predstavlja suprotnost brzini i intenzitetu koje zahteva drama. Njegovo najnovije delo, "Novo ime: Septologija VI-VII", najbolji je primer ovog pristupa. Ovaj roman sastoji se od sedam knjiga i za njegovo pisanje je potrošio pet godina. U većini zemalja, roman je objavljen u tri toma. Što se tiče umetnika koji su uticali na njegovo stvaralaštvo, ističe norveškog pisca Tarjeija Vesasa, austrijskog pesnika Georga Trakla, Semjuela Beketa, Franca Kafku i, naravno, Knuta Hamsuna. Svi ovi pisci doprineli su formiranju njegovog stila i tematskih opredeljenja. U njegovoj bogatoj karijeri, ovaj umetnik je ostavio dubok trag u svetu književnosti, istražujući duboke ljudske emocije i dileme kroz svoje dela, a njegova umetnost nastavlja da bude cenjena širom sveta.[3]

Dela[uredi | uredi izvor]

Među njegovim najpoznatijim romanima spadaju Melanholija, koji je čak postavljen kao opera u Parizu 2008. godine, zatim "Jutro i veče" iz 2000. godine, "To je Ales" iz 2004. godine i "Trilogija" iz 2014. godine. Osim romana, pisao je i poeziju, a njegova zbirka poezije "Pas i anđeo" iz 1992. godine takođe je privukla pažnju čitalaca i kritičara. Njegovo dramsko stvaralaštvo takođe ima značajno mesto u njegovoj karijeri. Nekoliko njegovih drama postiglo je veliki uspeh i ostavilo dubok utisak na publiku i kritičare. Među ovim dramama su "Ime" iz 1995. godine, "Dete" iz 1997. godine, "Letnji dan" iz 1998. godine i "Varijacije smrti" iz 2002. godine. Posebno važno mesto u njegovom dramskom opusu zauzimaju dela kao što su "Toplo" i "San" iz 2005. godine, "Ove oči" iz 2009. godine i "Tamo" iz 2011. godine.

Ova dela su dodatno obogatila njegovu pozorišnu karijeru i doprinela raznolikosti njegovog umetničkog izraza.

Sve ove knjige, romani, pesničke zbirke i drame čine bogat opus ovog umetnika, čiji je rad prepoznat i cenjen kako u Norveškoj, tako i širom sveta.[3]

Dela[uredi | uredi izvor]

Proza[uredi | uredi izvor]

  • Raudt, svart (1983). Red, Black[4]
  • Stengd gitar (1985). Closed Guitar[4]
  • Blod. Steinen er (1987). Blood. The Stone Is[4]
  • Uendelig Seint (1989).[4]
  • Naustet (1989). Boathouse, trans. May-Brit Akerholt (Dalkey Archive, 2017).[4]
  • Kant (1990)[4]
  • Flaskesamlaren (1991). The Bottle-Collector[4]
  • Bly og vatn (1992). Lead and Water.[4]
  • Dyrehagen Hardanger. (1993).[4]
  • To forteljingar (1993). Two Stories[4]
  • Prosa frå ein oppvekst (1994). Prose from a Childhood[4]
  • Melancholia I (1995). Melancholy, trans. Grethe Kvernes and Damion Searls (Dalkey Archive, 2006).[4]
  • Nei å nei (1995).[4]
  • Fy å fy (1997).[4]
  • Melancholia II (1996). Melancholy II, trans. Eric Dickens (Dalkey Archive, 2014).[4]
  • Du å du (1996).[4]
  • Eldre kortare prosa med 7 bilete av Camilla Wærenskjold (1998). Older Shorter Prose with 7 Pictures of Camilla Wærenskjold[4]
  • Morgon og kveld (2000). Morning and Evening, trans. Damion Searls (Dalkey Archive, 2015).[4]
  • Søster (2000).[4]
  • Det er Ales (2004). Aliss at the Fire, trans. Damion Searls (Dalkey Archive, 2010).[4]
  • Kant (2005).[4]
  • Andvake (2007). Wakefulness[4]
  • Spelejenta (2009).[4]
  • Kortare prosa (2011). Shorter Prose[4]
  • Olavs draumar (2012). Olav's Dreams[4]
  • Kveldsvævd (2014). Weariness[4]
  • Levande stein (2015).[4]
  • Trilogien (2014). Trilogy, trans. May-Brit Akerholt (Dalkey Archive, 2016). Compiles three novellas: Wakefulness, Olav's Dreams and Weariness.
  • Det andre namnet – Septologien I-II (2019). The Other Name: Septology I-II, trans. Damion Searls (Fitzcarraldo Editions, 2019).[4]
  • Eg er ein annan – Septologien III-V (2020). I Is Another: Septology III-V, trans. Damion Searls (Fitzcarraldo Editions, 2020).[4]
  • Eit nytt namn – Septologien VI-VII (2021). A New Name: Septology VI-VII, trans. Damion Searls (Fitzcarraldo Editions, 2021).[4]
  • Septologien (2022).
  • Kvitleik (2023). A Shining, trans. Damion Searls (Fitzcarraldo Editions, 2023).[4]

Komadi[uredi | uredi izvor]

  • Nokon kjem til å komme (written in 1992–93;[traži se izvor] first produced in 1996). Someone Is Going to Come Home[4]
  • Og aldri skal vi skiljast (1994). And We'll Never Be Parted[4]
  • Namnet (1995). The Name[4]
  • Barnet (1996). The Child. Originally published with Mor og barn and Sonen.[4]
  • Mor og barn (1997). Mother and Child. Originally published with Barnet and Sonen.[4]
  • Sonen (1997). The Son. Originally published with Barnet and Mor og barn[4]
  • Gitarmannen (1997). The Guitar Man. Originally sent as a Christmas Greeting from Samlaget. Renamed to Saxofonmannen[4]
  • Natta syng sine songar (1997). Nightsongs, trans. Gregory Motton (2002).[4]
  • Ein sommars dag (1999). A Summer's Day[4]
  • Draum om hausten (1999). Dream of Autumn[4]
  • Sov du vesle barnet mitt (2000). Sleep My Baby Sleep[4]
  • Besøk (2000). Visits[4]
  • Vinter (2000). Winter[4]
  • Ettermiddag (2000). Afternoon[4]
  • Vakkert (2001). Beautiful[4]
  • Dødsvariasjonar (2001). Death Variations[4]
  • Jenta i sofaen (2002). The Girl on the Sofa, trans. David Harrower (2002).[4]
  • Lilla (2003). Lilac[4]
  • Suzannah (2004)[4]
  • Dei døde hundane (2004). The Dead Dogs, trans. May-Brit Akerholt (2014).[4]
  • Sa ka la (2004)[4]
  • Svevn (2005). Sleep[4]
  • Varmt (2005). Warm[4]
  • Rambuku (2006)[4]
  • Skuggar (2006). Shadows[4]
  • Eg er vinden (2007). I Am the Wind, trans. Simon Stephens (2012).[4]
  • Desse auga (2009). These Eyes[4]
  • Jente i gul regnjakke (2010).[4]
  • Kortar stykke (2011).[4]
  • Hav (2014).[4]
  • Tre librettoar (2015).[4]
  • Slik var det (2020).[4]
  • Sterk vind (2021).
  • I svarte skogen inne (2023).[4]

Poezija[uredi | uredi izvor]

  • Engel med vatn i augene (1986)[4]
  • Hundens bevegelsar (1990)[4]
  • Hund og engel (1992)[4]
  • Dikt 1986–1992 (1995). Revidert samleutgåve[4]
  • Nye dikt 1991–1994 (1997)[4]
  • Dikt 1986–2001 (2001). Samla dikt. Lyrikklubben[4]
  • Auge i vind (2003)[4]
  • Dikt i samling (2009)[4]
  • Songar (2009)[4]
  • Stein til stein (2013)[4]
  • Poesiar (2016)[4]
  • Ro mitt Hav (2019)[4]
  • Dikt i samling (2011)[4]

Eseji[uredi | uredi izvor]

  • Frå telling via showing til writing (1989)[4]
  • Gnostiske essay (1999)[4]
  • Når ein engel går gjennom scenen og andre essay (2014).[4] An Angel Walks Through the Stage: and Other Essays, trans. May-Brit Akerholt (Dalkey Archive, 2015).[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Jon Fosse Facts”. Nobel Prize i. Pristupljeno 10. 10. 2023. 
  2. ^ „Jun Fose, En Karson”. RTS. Pristupljeno 6. 10. 2023. 
  3. ^ a b „Ko je Jun Fose, ovogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za književnost?”. Danas. Pristupljeno 6. 10. 2023. 
  4. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u f h c č š aa ab av ag ad ae az ai aj ak al alj am an anj ao ap ar as at au af ah ac adž ba bb bv bg bd be bz bi bj bk bl blj bm bn bnj bo bp br bs „Biobibliography”. NobelPrize.org. Nobel Prize Outreach AB 2023. Pristupljeno 5. 10. 2023.