Ala (mitologija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Za drugu upotrebu, pogledajte stranicu Ala.
Ukoliko ste tražili pojam Alanin (Ala) iz hemije, pogledajte članak Alanin.

Ala je biće iz mitologije Južnih Slovena. Vjerovanje o postojanju ovog mitološkog bića je rašireno među stanovnicima u Srbiji (Južna i istočna Srbija, Pomoravlje i Kosovo), Makedoniji i u zapadnoj Bugarskoj[1][2].

Etimologija naziva[uredi | uredi izvor]

Naziv ala potiče od grčke riječi halazi (grč. χαλάζι), što znači grad[3][4][5][6].

U nekim krajevima se mogu pronaći i drugi nazivi za alu, kao što su:

  • u Srbiji: aletina, alina, alosija i alčina;
  • u Bugarskoj i u Makedoniji: hala (bug. хала, mkd. хала).

U narodnim predanjima se često mogu naći i lična imena za pojedine ale (što je slično predanjima vezanim za vile). Tako u istočnoj Srbiji ale se zovu: Kalina, Magdalena, Ogršćana, Smiljana; u južnoj Srbiji (okolina Leskovca): Bugorka, Dobrica, Dragija, Zagorka, Ilinka, Jevrosija, Rumunka, Ruskinja[2].

Naziv ala sreće se u ustaljenim pogrdnim izrazima ili u poređenjima. Riječ alavost potiče od naziva ovog mitološkog bića, i koristi se za nekoga koje proždrljiv. Riječ halabuka takođe potiče od naziva ovog mitološkog bića, i koristi se za opis velike buke. Riječ ala u narodnim izrazima takođe označava i studeni vjetar sjeverac (znan još kao alauka ili halauka) koji čupa drveće i odnosi krovove[7]. Zanimljiva je činjenica i to da u Banatu, u običajima banatskih Hera, postoji svadbeni običaj - igra čiji naziv ala ili kurjak čiji naziv potiče od naziva ovog mitološkog bića. Takođe u nekim krajevima ala može biti sinonim za zmaja, aždaju ili lamju[5][8].

Opis ale u mitologiji i narodnim predanjima[uredi | uredi izvor]

U mitologiji i narodnim predanjima postoji nekoliko različiti opisa ale koji variraju od kraja do kraja:

  • Po nekim predanjima ala je demonsko biće atmosferski pojava, sa crvenim krilima, ponekad opisivano kao antropomorfno[9]. Takođe se spominje da se može pojaviti u obliku velikog orla za vrijeme oluje[1][2];
  • Po drugim predanjima ala je prikaza u obliku mršavog proždljivog blijedog čovjeka koji proždire ljudima urod sa njiva, iz voćnjaka i vinograda[1][2];
  • U okolini Boljevca i u okolini Samokova ala je opisivana kao veliko biće u vidu snažnog vrtloga vjetra crne boje koji kupi sve pred sobom, a iza sebe ostavlja pustoš[1][2][5][10];
  • u Homolju ala je opisivana kao veliko dvoglavo zmijoliko biće u vidu snažniog vrtloga vjetra crne boje, sa četiri noge sa po šest prsta i sa velikim repom u obliku sablje. Ovo biće ima sposobnost da mjenja svoj oblik[1][2];
  • Na Kosovu ala je opisivana kao velika lebdeća zmija koja spušta svoj rep do zemlje, a glavu krije u oblacima. Vjeruje se da ako je čovjek ikad uogleda, da će ga ona "skrenuti s uma"[1][2];
  • U okolini Leskovca ala je opisivana kao veliko zmijoliko biće koja može da lebdi, ima konjsku glavu sa velikim ustima koja smrde, i uz sebe nosi veliku drvenu kašiku sa kojom odnosi urod sa njive. Takođe ovo biće ima moć da se preobrazi u jato od 12 gavranova koji odnose urod iz vinograda i voćnjaka[1][2];
  • U Levči ala je opisivana kao velika krilata zmija koja boravi u jezerima i izaziva oluje[1][2];
  • U okolini Pasjana ala je opisivana kao velika zmija sa krijestom na glavi[1][2];
  • U okolini Knjaževca ala je opisivana kao velika troglava zmija koja može da lebdi. U jednim ustima nosi vile i vjetrove, iz drugi usta pušta nepogode i zarazne bolesti, a iz treći pušta zle čini[1][2][11];
  • Po verovanju iz okoline Karnobata, u Vračanskoj oblasti i u Plevenskoj oblasti ala je ogromno morsko čudovište koje izaziva talase i jede ljude[1][2];

U mitologiji i narodnim predanjima postoji nekoliko različiti načina kako nastaje ala:

  • Po jednom narodnom vjerovanju kada zmija koja navrši sto godina postaje ala;
  • Po narodnom vjerovanju iz zapadne Bugarske, kada smuk navrši četrdeset godina, postaje ala i više ne živi na zemlji, nego na nebu među zvijezdama;

Zajedničko za sve opise ala je to da su to snažna, bučna, proždrljiva i nezasitna bića jer sve što se pred njima nađe one pojedu[1][2]. Prema predanjima one žive na nebu među zvijezdama, u pećinama, u jezerima, na vrhovima planina ili u velikom drveću[8]. Ale mogu biti dobre i zle. Dobre ale štite ljudima njive, vinograde i voćnjake od zlih ala, ali i nagrađuju dobre ljude i kažnjavaju zle[12]. Prema narodnom verovanju s Kopaonika, u mjestu Crna Glava, dok je ala živela u jezeru na toj planini, sve je bolje rađalo. Ona je i čuvala ljetinu toga kraja da je ne odnesu druge ale. Onda su Rimljani zakovali površinu tog jezera gredama sa metalnim šiljcima okrenutim nadolje, koji su probili alu i ona je nestala. Od tog vremena, po verovanju, rod je znatno manji i grad često bije ljetinu[1][2]. Zle ale se najviše javljaju i pakoste ljudima u prvoj polovini ljeta, kada one predvode crne gradonosne oblake i olujni vjetar. Tada one uništavaju, odnose i proždiru dozrelo žito i druge usjeve sa njiva, kao i urode iz voćnjaka i vinograda. Takođe se spominje da ale otimaju i jedu stoku, kao i da odnose i ispijaju mlijeko kravama, ovcama i kozama[5]. U nekim predanjima se spominje da su ale i ljudožderi koji žude za ljudskoj krvi. Po predanju, one hvataju djecu, odnose ih u svoja staništa i tamo proždiru. U njihovim staništima se mogu pronaći razbacane mnoge dečje kosti i prolivena krv[1][2][5].

Za opasna mjesta, na kojima se ale pojavljuju, smatraju se uvrate (mjesta gdje se okreću stoka i plug pri oranju njive) i branici (nasipi na vodoplavnom zemljištu). U Pomoravlju na tim mjestima beru tzv. "alske trave" koje upotrebljavaju u bajanju[1][2]. Ale se mogu sresti i noću uoči većih praznika, kao i u periodu tzv. "nekrštenih dana" (tj. u dane od pravoslavnog Božića do Bogojavljenja)[1][2] kada svraćaju ljude sa puteva, zaskaču ih za vrat i jašu ih (sam opis ovog napada ale na ljude je sličnan napadu drekavca i karakondžule). Takođe, kad se ale skupe na jednom mjestu, one igraju u kolu i tako stvore vrtlog vjetra opasan po ljude. Ako taj vrtlog zahvati čovjeka, o će da poludi i oboli. Ako taj vrtlog zahvati neku pticu, ona će pasti na mjestu mrtva, a ako dohvati psa on će dobiti bjesnilo[1][2]. Radi zaštite od ala ljudi su bajali ili su, prije nego što počne oluja, iznosili pred kuću drveni stol na kog su postavljali hljeb, so, nož crnokorac i sjekiru sa oštricom okrenutom prema gore prema oblaku. Takođe su bacali kamenje u smjeru iz koga vihor duva[1][2]. Po narodnom predanju iz tjela ubijene ale nastaju muhe, mušice, zmije, gušteri, miševi i pacovi. Postoje i narodna predanja po kojima ala boravi u dubokoj pećini gdje čuva zakopano blago. Protivnici ale u narodnim predanjima su zmajevi, oblačari, orlovi[5][13], sv. Ilija[5], sv. Đorđe, sv. Jovan, sv. Sava, Arhanđel Mihailo, itd.

Za vrijeme oluja, ale se bore sa zmajevima koji brane ljudima njive i usjeve. Tada u njihovoj borbi jedni na druge bljuju vatru i bacaju kamenje (od koji nastaju munje, gromovi i grad)[1][2]. Kada ala izgubi od zmaja, ona se sklanja u visoko drveće. Ale mogu pobijediti zmaja samo ako ih pogode sa crepuljama ostavljenim van kuće. Takođe ale mogu da unište zmaja kada pronađu drvo u kome on živi i zapale ga[5][13].

U narodnim vjerovanjima se spominje da ala zna da napada Sunce i Mjesec u namjeri da ih uništi ili proguta i izazove smak svijeta (Ovaj opis ponašanja ale je veoma sličan ponašanju aždaje)[1][2]. Tako, po predanjima pomračenje Sunca (ili Mjeseca, po predanjima iz Homolja[1][2]) se dešava kada ga ala zakloni svojim krilima. Tada ga ona počne nagrizati, i ono pocrveni jer mu krv počinje da izlazi iz rana. U ovoj borbi Sunce zasija jako i otjera alu, i tako je pobjedi. Za vrijeme pomračenja, ljudi su često imali običaj da prave veliku buku (galamili su, lupali u razne predmete, zvonili zvonima, i sl.), pucali iz pušaka prema pomračenju, ili bajali neprestano u namjeri da otjeraju alu[1][2].

Takođe se vjerovalo i da se ala miješa u sudbinu ljudi i kontaktira s njima. Ale imaju sposobnost da uzmu ljudsko obličje i neke životinje. Tada ih u njihovom pravom obliku samo mogu prepoznati ljudi koji su rođeni sa po šest prstiju na rukama (tzv. šestaci). Takođe ale mogu da odvoje svoju glavu od ostatka tijela kako bi je očistili od crva i buha, a na mjesto nje mogu postaviti konjsku glavu[14]. U nekim narodnim pripovjetkama ale se pojavljuje u obliku starije žene, koja živi u dalekoj šumi i koja može nagrađivati ili surovo kažnjavati ljude, ako se nađu u njenoj kući. Ovaj opis ale je sličan opisu Babe Jage. Tako u jednoj pripovjeci pastorka, koju je otjerala maćeha, dođe u alinu kuću i obraća joj se sa "majko", bište je po glavi, hrani njenu "živinu" (koju čine divlje životinje), a za uzvrat od ale dobija kao nagradu kovčeg pun zlata. Suprotno tome ona kažnjava maćehinu kći i maćehu, poslavši im u sanduk pun zmija otrovnica. U predanjima se čak javlja isti motivi da, ala kod Južni Slovena a Baba Jaga kod Rusa, kumuje djetetu pa ga poslije kad to dijete poraste, pojedu jer je to dijete otkrilo njen stvarni oblik, kojeg je krila[1][2].

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć Špiro Kulišić; Petrović, Petar Ž.; Pantelić, Nikola (1970). „Ala”. Srpski mitološki rečnik. Beograd: Nolit. str. 11. 
  2. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u Svetlana M. Tolstoj; Radenković, Ljubinko (2001). „Hala”. Slovenska mitologija: enciklopedijski rečnik. Beograd: Zepter Book World. str. 559. ISBN 978-86-7494-025-9. 
  3. ^ Ivanička Georgieva (1993). Bъlgarska narodna mitologiя. Sofija. str. 119. 
  4. ^ Anani Stoйnev; Popov, Dimitъr; Vasileva, Margarita; Popov, Račko (2006). „Hala”. Bъlgarska mitologiя. Enciklopedičen rečnik. Zahari Stoяnov. str. 347. ISBN 978-954-739-682-1. 
  5. ^ a b v g d đ e ž Slobodan Zečević (1981). „Ala”. Mitska bića srpskih predanja. Beograd: "Vuk Karadžić": Etnografski muzej. ISBN 978-0-585-04345-6. 
  6. ^ „Ala”. Etimološki rečnik srpskog jezika. Beograd: SANU. 2003. str. 96. ISBN 978-86-82873-04-4. 
  7. ^ Dimitьr Marinov (1994). Narodna vяra i religiozni narodni običai. Sofija: BAN. str. 70. 
  8. ^ a b Milena Benovska-Sъbkova. Hala i Lamя. Detski tancov ansambъl “Zornica”. Arhivirano iz originala 17. 06. 2018. g. Pristupljeno 17. 06. 2018. 
  9. ^ Radmila Pešić; Nada Milošević-Đorđević (1984). „Aždaja”. Narodna književnost. Beograd: Vuk Karadžić. str. 11. 
  10. ^ Mercia MacDermott (1998). Bulgarian folk customs. Jessica Kingsley Publishers. str. 64. ISBN 978-1-85302-485-6. 
  11. ^ Ljubinko Radenković (1982). Narodne basme i bajanja. Niš: Gradina. str. 97. 
  12. ^ Vuk Stefanović Karadžić (1928). Srpske narodne pripovijetke. Beograd. str. 36. 
  13. ^ a b Rumяna Panaйotova (2006). „Tъmen se oblak zadava”. Bъlgarsko Nacionalno Radio. Arhivirano iz originala 30. 09. 2007. g. Pristupljeno 17. 06. 2018. 
  14. ^ Veselin Čajkanović (1927). Srpske narodne pripovetke. Beograd. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ljubinko Radenković (1982). Narodne basme i bajanja. Niš: Gradina. str. 97. 
  • Titmar Merseburški. Hronika (od 1012. do 1018. godine). 
  • Povest minulih leta ili Nestrova (XI vek). 
  • Spasoje Vasiljev (1928). Srpska mitologija. Srbobran. 
  • Josip Mal (1939). Istorija slovenskog naroda. Ljubljana. 
  • Špiro Kulišić; Petrović, Petar Ž.; Pantelić, Nikola (1970). Srpski mitološki rečnik. Beograd: Nolit. 
  • Slobodan Zečević (1981). Mitska bića srpskih predanja. Beograd: "Vuk Karadžić": Etnografski muzej. 
  • Rastko Ćirić (1986). Priručnik za odbranu i zaštitu od ala i bauka. Beograd: MAH. 
  • Veselin Čajkanović (1994). Stara srpska religija i mitologija. Beograd. 
  • Radenković Ljubinko (1996). Mitska bića srpskog naroda, Liceum 1. Kragujevac. 
  • Sreten Petrović (2000). Srpska mitologija: Sistem Srpske mitologije. Prosveta. 
  • Svetlana M. Tolstoj; Radenković, Ljubinko (2001). Slovenska mitologija: enciklopedijski rečnik. Beograd: Zepter Book World. ISBN 978-86-7494-025-9. 
  • Dušan Bandić (2004). Narodna religija Srba u 100 pojmova. Beograd: Nolit. ISBN 978-86-19-02328-3. 
  • Nenad Gajić (2011). Slovenska mitologija. Beograd: Laguna. 
  • Sreten Petrović (2015). Srpska mitologija i vjerovanje, običajima i ritualu. Beograd. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Potražite ala u Vikirečniku, slobodnom rečniku.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ала_(митологија)&oldid=25948392”