Borko Taleski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
borko taleski
Borko Taleski
Lični podaci
Datum rođenja(1921-08-19)19. avgust 1921.
Mesto rođenjaPrilep, Kraljevina SHS
Datum smrti2. mart 1942.(1942-03-02) (20 god.)
Mesto smrtiPletvar, kod Prilepa, Kraljevina Bugarska
Profesijastudent medicine
Delovanje
Član KPJ odkrajem 1939.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od5. jula 1951.

Borko Taleski (Prilep, 19. avgust 1921Pletvar, kod Prilepa, 2. mart 1942), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 19. avgusta 1921. godine u Prilepu, u zanatlijskoj porodici. Nakon završene osnovne škole, upisao je gimnaziju u Bitolju. Kao gimnazijalac, izdavao je književne priloge u časopisu „Podmladak“, koji je izlazio u Kragujevcu. Izdavane su i njegove filozofske rasprave, koje je pisao kao sedamnaestogodišnjak. Tada se iz Bitolja vratio u Prilep, gde je držao predavanja na kružocima.

Nakon završetka gimnazije, upisao je Medicinski fakultet u Beogradu. Učestvovao je na raznim demonstracijama i sukobima sa policijom. Za člana Komunističke partije Jugoslavije primljen je 1939. godine u Beogradu. Po dolasku u Prilep, uključio se u revolucionarni pokret grada. Drugog avgusta 1940. godine, bio je jedan od govornika na velikoj Ilindanskoj demostraciji. Odmah posle demonstracija, bio je uhapšen i suđeno mu je u Beogradu. Kaznu je izdržavao u zatvoru na Adi Ciganliji. Posle izlaska iz zatvora poslan je u logor Međurečje-Ivanjica.

Bista Borka Talevskog, Park Revolucije u Prilepu.

Kada se u aprilu 1941. godine vratio u Prilep, postao je član Mesnog komiteta KPJ. Povodom napada Nemačke na Sovjetski Savez, 23. juna 1941. godine održano je partijsko savetovanje, na kojem je Borko podneo glavni referat sa ocenom značaja nemačko-sovjetskog rata. Uskoro posle toga ozišao je u ilegalnost i početkom jula otišao u partizane. Kasnije pozvan od Pokrajinskog komiteta KPJ, nakon čega je u septembru ušao u novo partijsko rukovodstvo kao član Biroa. U tom svojstvu, 11. oktobra, učestvovao je u partizanskom napadu u Prilepu, nakon čega je bio proglašen oružani ustanak u Makedoniji.

Bio je protivnik probugarske struje u makedonskom partijskom rukovodstvu. Tako je ranije osuđivao stavove Metodija Šatorova, a u decembru 1941. potpadanje pod uticaj Bugarske radničke partije. Svoj stav je izneo i u pismu Centralnom komitetu KPJ zbog čega se sukob frakcija zaoštrio. Naposletku je, početkom 1942. godine, bio odstranjen iz Pokrajinskog komiteta od prevladavajuće probugarske frakcije i ostavljen da se sam snalazi.

Drugog marta 1942. godine, zajedno sa Lazom Kolevskim, nalazio se kod sela Pletvar blizu Prilepa. Neko ih je izdao, pa ih je uskoro opkolila bugarska policija. Obojica su poginula u razmeni vatre.

Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 5. jula 1951. godine, proglašen je za narodnog heroja.

Literatura[uredi | uredi izvor]