Vlasenica

Koordinate: 44° 10′ 58″ S; 18° 56′ 25″ I / 44.18275° S; 18.94041° I / 44.18275; 18.94041
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vlasenica
Panorama Vlasenice
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaBosna i Hercegovina
EntitetRepublika Srpska
OpštinaVlasenica
Osnovanprvi pomen 1219. godine
Stanovništvo
 — 2013.Pad 6.715
Geografske karakteristike
Koordinate44° 10′ 58″ S; 18° 56′ 25″ I / 44.18275° S; 18.94041° I / 44.18275; 18.94041
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina663 m
Površina220 km2
Vlasenica na karti Bosne i Hercegovine
Vlasenica
Vlasenica
Vlasenica na karti Bosne i Hercegovine
Ostali podaci
Poštanski broj75440
Pozivni broj056
Veb-sajtwww.opstina-vlasenica.org

Vlasenica je naseljeno mjesto i sjedište istoimene opštine u istočnom dijelu Republike Srpske, BiH. Smeštena je u regiji Birač, ispod planine Javor. Prema preliminarnim podacima popisa stanovništva 2013. godine, u naseljenom mjestu Vlasenica ukupno je popisano 6.715 lica.[1]

Geografski položaj i klima[uredi | uredi izvor]

Vlasenica se nalazi na mjestu gdje se put, koji iz doline rijeke Drine vodi prema Istočnom Sarajevu dijeli u dva kraka, pa jedan produžava ka jugu – Han PijesakSokolacSarajevo, a drugi nešto zapadnijim smjerom KladanjOlovo – Sarajevo. Svojim geografskim položajem i nadmorskom visinom od 668 m, Vlasenica spada u red brdsko-planinskih gradića. Samo jedan manji dio teritorije opštine Vlasenica je na visini manjoj od 500 m, jedna trećina je između 500 i 700 m, a ostali dio njenog područja je na preko 700, čak i do 1.400 m nadmorske visine. Ovim predjelima dominira planina Javor (1.537 m), a neposredno iznad grada je brdo Viselac sa vrhom Kik (903 m). Opština Vlasenica je okružena opštinama Han Pijesak, Milići, Šekovići, Zvornik i Kladanj.

Najznačajnija saobraćajna komunikacija koja prolazi kroz Vlasenicu je magistralni put Beograd – Sarajevo,[2] koji je veoma važna veza Srpske sa Srbijom. Vlasenica se nalazi na prelazu iz izrazito planinskog u nešto pitomiji ravničarski dio. Nerijetko se dešava da se u gornjem, višem, dijelu grada snijeg zadrži i do 15 dana duže nego u donjem dijelu.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Okolina Vlasenice je bila stalno naseljena od praistorije pa do današnjih dana, o čemu, pored ostalih, svjedoči i nekropola sa humkama na lokalitetu Šošari (današnja opština Milići).

U srednjem vijeku područje današnje Vlasenice ulazilo je u sastav srednjovjekovne župe Birač, o kojoj postoje pisani tragovi iz 1219. godine i danas se čuvaju u dubrovačkoj biblioteci. Ovaj kraj je u to vrijeme bio uglavnom u posjedu feudalnih porodica Pavlovića, Diničića, Zlatonosovića i Orlovića koji su u blizini Vlasenice imali svoja utvrđenja i zamkove.

Pod Osmansko carstvo Vlasenica je potpala sredinom 1463. godine, kada se već javlja i naselje, ali pod imenom Birač, koje će zadržati do kraja 18. vijeka. Mjesto je dobilo današnje ime po travi vlasulji koja raste u okolini. Vlasenica je 1765. godine postala sjedište kadiluka (sreza) Knežina.

Jedan od najstarijih dijelova Vlasenice se zove Kruševik. Najstarija srpska groblja se nalaze na Lijepoj ravni, Cvijetnju i Zagrađu. Iako je turska vladavina umnogome unazadila ovaj kraj, Srbi su uspjeli da se izbore za crkvenu opštinu, a ubrzo, 1882. godine, i za prvu osnovnu školu u ovom kraju.

I u tom vremenu, pod Turcima, Vlasenica je bila važna raskrsnica. U 17. vijeku, kao središte kadiluka (sreza), nalazila se u sastavu zvorničke kapetanije, a od 1842. godine bila je uključena u redovan telegrafsko-telefonski i poštanski saobraćaj. U slučaju opasnosti hajduci su nalazili spas u izbjeglištvu na Glasincu, Majevici i Srbiji. Hajduci su se pomjerali i zbog epidemija kuge, koja je često harala ovim krajevima, zbog čega je Birač u jednom periodu turske vladavine bio vrlo rijetko naseljen.

Austrougarska vojska je ušla u Vlasenicu septembra 1878. godine. Godine 1905. donosi se zakon o crkvenoj i školskoj autonomiji, kojim su građani dobili pravo na upotrebu ćiriličnog pisma i prava na otvaranje škola. Grad je 1912. godine imao 1.962 stanovnika.

Tokom Prvog svjetskog rata borbe u okolini Vlasenice bile su veoma česte. Prodorom srpske i crnogorske vojske u Birač prekinuta je komunikacija Sarajevo — Vlasenica. Glavna bitka između srpske i austrougarske vojske, što se tiče šireg područja Vlasenice, odigrala se 28. septembra 1914. godine u Kraljevoj Gori. Srbi su izašli kao pobjednici i preuzimanjem te teritorije, a ugroženo je snabdijevanje austrougarskih trupa u Srbiji. Zbog toga je general Oskar Poćorek naredio 13. austrougarskoj brigadi sa sjedištem u austrougarskoj kasarni u Vlasenici da napadne srpske trupe i da ih odbaci prema Han Pijesku. Odmah poslije toga Poćorek je naredio da se srpske i crnogorske trupe što prije izbace iz Birča i Podrinja, tako da je do toga došlo poslije višednevnih borbi. U ovim događajima veći broj Srba iz Vlasenice se priključio srpskoj vojsci, a njih 80 učestvovalo je u proboju solunskog fronta i završnim operacijama pri oslobođenju zemlje 1918. godine. Svjedoci burnih događanja u periodu 1914—1918. su i brojni spomenici u i oko Vlasenice.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Vlasenica se nalazila u sastavu NDH. Zlostavljanje talaca u vlaseničkoj kasarni i pojedinačna ubistva seljaka, prerasla su, tokom jula i početkom avgusta 1941. godine, u masovnije zločine. Samo u Rašića Gaju, nedaleko od Vlasenice, ubijeno je više desetina lica. Znatan broj pohapšenih otpremljen je u Slavonsku Požegu i druge ustaške sabirne logore. Stanovnici pojedinih sela su napuštali svoja sela i tražili utočište u obližnjim šumama, gdje su muškarci masovno pristupali ustaničkim jedinicama. Srpska vojska imala je mnogo pristalica u području prema Romaniji, a partizanski pokret je bio prihvaćen u susjednim Šekovićima.

Drugi svjetski rat[uredi | uredi izvor]

Spomenik srpskoj vojsci i partizanskim odredima, kod restorana Mitrović

U razdoblju od 22. juna do 22. jula 1941. godine izvršeno je masovno ubijanje i klanje Srba iz varošice Vlasenice i okolnih sela na mestu zvanom Rašića Gaj.[3][4]

Ustaše su 22. juna 1941. povele oko 40 ljudi iz Vlasenice na streljanje izvan varoši. Kada su ih doveli do mesta gde treba da budu streljani i naredili im da uđu u iskopane rake, trojica su raskinula lance i dala se u bekstvo, ustaše su pripucale za njima, ali ih zbog mraka i šumovitog terena nisu pogodili. Dvojica spaseni su Đorđe Višković i Lazar Radeković.[5]

Kultura[uredi | uredi izvor]

U Vlasenici se održava veći broj kulturnih manifestacija pod okriljem „Prosvjete“ i njenog „Srpskog prosvjetnog kulturnog društva Prosvjeta“.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Sastav stanovništva – naseljeno mjesto Vlasenica
2013.[6]1991.[7]1981.[8]1971.[9]
Ukupno6 715 (100,0%)7 909 (100,0%)6 000 (100,0%)3 976 (100,0%)
Srbi5 679 (84,57%)2 743 (34,68%)1 793 (29,88%)1 124 (28,27%)
Bošnjaci967 (14,40%)4 800 (60,69%)13 435 (57,25%)12 774 (69,77%)1
Hrvati23 (0,343%)26 (0,329%)18 (0,300%)12 (0,302%)
Neizjašnjeni17 (0,253%)
Nepoznato14 (0,208%)
Ostali10 (0,149%)98 (1,239%)22 (0,367%)25 (0,629%)
Jugosloveni3 (0,045%)242 (3,060%)578 (9,633%)5 (0,126%)
Crnogorci1 (0,015%)28 (0,467%)7 (0,176%)
Muslimani1 (0,015%)
Romi98 (1,633%)25 (0,629%)
Albanci22 (0,367%)3 (0,075%)
Mađari3 (0,050%)
Slovenci2 (0,033%)
Makedonci1 (0,017%)1 (0,025%)
  1. 1 Na popisima od 1971. do 1991. Bošnjaci su popisivani uglavnom kao Muslimani.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Dosadašnja privredna aktivnost je zasnovana uglavnom na eksploataciji i niskom stepenu prerade šume i drveta, sirovog aluminijuma koji se kupuje na strani, proizvodnji pozamanterije, ugostiteljstvu, turizmu i dr. Ukupno je zaposleno oko 2.000 radnika, a sva privredna preduzeća su u fazi vlasničke tranzicije. Ekonomsko-socijalna situacija i stanje je veoma teško i neizvjesno. Nezaposlenost ili privredna latentna zaposlenost veoma su izražene, sa stopom od oko 44% ili oko 1.500 nezaposlenih i oko 800 prividno zaposlenih tj. radnika koji ne primaju zarade i naknade i ne uživaju ostala prava iz takvog radnog odnosa. Ukupno ostvareni proizvod kod društvenih preduzeća koja se bave proizvodnjom i pružanjem usluga zaključno sa 30. junom 2002. godine iznosio je 4.994.067 KM, što iznosi oko 255 KM po glavi stanovnika.

Turizam[uredi | uredi izvor]

Posebno obilježje ovog kraja su visoke i guste šume. Na jednog stanovnika dolazi 0,70 hektara šumske površine (evropski prosjek je 0,34). Ove šume su vrijedne i po sastavu i vrsti drveća. Pored stogodišnjih bukava, jela, javora, borova i smreke, ovdje se može naići i na primjerke Pančićeve omorike. Obilje šumskih plodova, naročito raznih vrsta gljiva (vrganj, smrčak, lisičarke, rujnice, reduše i dr.) i rasprostranjenost razne divljači (srna, divlja svinja, medvjed, vuk, lisica, zec i dr), te relativno bogastvo ribljeg fonda u Studenom i Zelenom Jadru, Tišči i Drinjači (pastrmka, mladica, lipljan, mrena, škobalj, klen i dr.) takođe motivišu određene kategorije turista da dolaze u ovaj kraj.

Među najljepšim prirodnim ambijentima ovog kraja na prvom mjestu je planinska visoravan Ružina voda (oko 1.130 m nadmorske visine) koja se prostire na putu prema Han Pijesku, danas privlačno izletište Vlaseničana, a zbog gustih šuma (pretežno četinarskih) zelenih livada i proplanaka i hladne čiste vode ima i obilježja prave vazdušne banje.

Mada je ovaj kraj poznat po izvorima, Vlasenica se ne može pohvaliti riječnim bogatstvom. U neposrednoj okolini ima nekoliko manjih rječica i potoka (Drinjača, Tišča, Studeni Jadar) i uz njih su koncentrisana manja izletišta (Tiščino Vrelo, Tišina, Slapovi).

Sport[uredi | uredi izvor]

Sportske aktivnosti u Opštini Vlasenica odvijaju se kroz rad sportskih organizacija-klubova:

  • Planinarsko-ekološko društvo Acer
  • Biciklistički klub „KPL“
  • Fudbalski klub Vasenica
  • Košarkaški klub Vlasenica
  • Odbojkaški klub „Net“ Vlasenica
  • Atletski klub Vlasenica
  • Karate klub Mladost Vlasenica
  • Tekvondo klub Specijalac
  • Tekvondo klub 8. maj
  • Skijaški klub Igrišta
  • Šahovski klub Vlasenica
  • Džudo klub Vlasenica

Najveće i najznačajnije sportsko društvo u Vlasenici je Planinarsko-ekološko društvo Acer, koje ima više od 200 registrovanih članova. Društvo postoji od 2004. godine, a njegovi članovi su postigli izvanredne rezultate — 2006. godine je osvojen najviši alpski vrh Mon Blan, 2008. najviša tačka Afrike Kilimandžaro, a 2009. najviši evropski vrh Elbrus na Kavkazu. 2012. godine je osvojen i najviši aktivni azijski vulkan Damavand u Iranu. To su i najveći uspjesi vlaseničkog sporta u međunarodnoj konkurenciji. Takođe, osvojene su i najviše planine Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije, Albanije, Slovenije, Srbije, Grčke i Bugarske. Društvo je markiralo oko 200 km planinarskih staza. Organizuje planinarske manifestacije, od kojih je najveći Pohod u Pjenovac, na kojem je u februaru 2015. učestvovalo 650 planinara iz 35 gradova. Najuspješniji član društva je Vesna Došić, 2008. godine je proglašena za sportistu godine opštine Vlasenica.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Republici Srpskoj 2013, REZULTATI POPISA”. http://www2.rzs.rs.ba/. Republički zavod za statistiku.  Spoljašnja veza u |work= (pomoć)
  2. ^ O Vlasenici Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. novembar 2015), Pristupljeno 30. 7. 2015.
  3. ^ Dr. Bogdan Čabak, lekar iz Vlasenice, Beograd 26.11.1943. godine
  4. ^ Krsmanović; Sokanović; Kosorić, Jovo;Savo;Mirko (2011). Han Pijesak : prostor — vrijeme — ljudi : monografija. Han Pijesak. ISBN 978-86-914787-0-4. 
  5. ^ Jovan Davidović, prota iz Banje Luke, Beograd 3.8.1941. god. (P)
  6. ^ „Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik”. popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano iz originala 7. 4. 2021. g. Pristupljeno 7. 4. 2021. 
  7. ^ „Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 122/3/4)” (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 4. 1. 2016. 
  8. ^ „Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981.” (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 4. 1. 2016. 
  9. ^ „Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971.” (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 4. 1. 2016. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Krsmanović; Sokanović; Kosorić, Jovo;Savo;Mirko (2011). Han Pijesak : prostor — vrijeme — ljudi : monografija. Han Pijesak. ISBN 978-86-914787-0-4. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]