Pređi na sadržaj

Gojko Tešić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prof. dr

Gojko Tešić
Datum rođenja(1951-08-28)28. avgust 1951.(72 god.)
Mesto rođenjaLještanskoFNR Jugoslavija
PrebivališteBeograd
ObrazovanjeFilozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu
UniverzitetUniverzitet u Novom Sadu
Zanimanjeistoričar književnosti, književni kritičar, antologičar, urednik i univerzitetski profesor u penziji
DecaIva Tešić
NagradeOktobarska nagrada grada Beograda
Brankova nagrada Matice srpske
Nagrada SIZ-a kulture Vojvodine
Nagrada „Đorđe Jovanović”
Nagrada „Pavle Marković Adamov”
Nagrada „Dušav Vasiljev”
Vukova nagrada

Gojko Tešić (Lještansko, 28. avgust 1951) srpski je istoričar književnosti, književni kritičar, antologičar, urednik i univerzitetski profesor u penziji. Najveći je avangardolog srpske (i jugoslovenske) književne istorije i izuzetno zaslužan za očuvanje i reinterpretaciju dela i života pisaca srpske avangardne književnosti, u najvećoj meri Stanislava Vinavera i Radeta Drainca, ali i Grigorija Božovića, Stanislava Krakova, Dragiše Vasića, Todora Manojlovića, Miloša Crnjanskog.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u porodici Milenije i Milenka Tešića u Lještanskom kod Bajine Bašte i odrastao je uz dve rođene sestre, Milesu i Milenu. Iz prvog braka ima ćerku Ivu Tešić. Živi u Beogradu.

Osnovnu školu je završio u Kostojevićima (19581966, dobitnik Diplome „Vuk Karadžić”), gimnaziju u Titovom Užicu (19661970, dobitnik Diplome „Svetozar Marković”). Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu – na grupi za jugoslovensku i opštu književnost (19701976). Postdiplomske studije završio je na istom fakultetu odbranom magistarskog rada „Polemike o avangardi u srpskoj književnosti dvadesetih godina” (1985, mentor prof. dr Miloš I. Bandić). Disertaciju „Srpska književna avangarda (1902–1934) – književnoistorijski kontekst” odbranio je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu 17. novembra 2004. godine (mentor prof. dr Slavko Gordić).[1]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Bavi se književnoistorijskim, književnokritičkim i uredničkim radom od 1972. godine objavljujući u sledećim listovima i časopisima: Književna istorija, Razvitak, Književna reč, Književna kritika, Književnost, Književne novine, Politika, Borba, Polja, Savremenik, Koraci, Ulaznica, Povelja, Gradac, Delo, Književni magazin, Književni glasnik itd. i u institutskim zbornicima.[1]

Urednik[uredi | uredi izvor]

Bio je urednik Književne reči od 1977. do 1980, a od 1980. do 1984. godine glavni i odgovorni urednik (sa izrazito demokratskom, polemičkom/kritičkom i međunarodnom orijentacijom). Kratko vreme bio je u redakciji časopisa Književnost (19861987).[1]

Pokrenuo je i uredio samo dva broja književne revije Itaka (1995, 1997 – izdavači Kredibel banka i Čigoja štampa), potom reviju Avangarda (1997, 2000, 2003 – izdavači Kredibel banka i Čigoja štampa) i Almanah Vinaver (1997 – izdavači Kredibel banka i Čigoja štampa), književnu reviju Alfa (izdavač Narodna knjiga, 2001) i zapaženu publikaciju povodom stogodišnjice rođenja Miroslava Krleže Pečat o Krleži Danas (1993). U Fondaciji „Stanislav Vinaver” osnovao je i uređivao naučnu publikaciju Vinaverovo ogledalo (20162020).[1]

Bio je urednik Biblioteke „Albatros” (IP „Filip Višnjić” 19931994). U Narodnoj knjizi je 1995. pokrenuo i do 2005. uređivao književnoteorijsku i književnoistorijsku Biblioteku „Pojmovnik” (objavljeno preko 50 naslova – proglašena za najbolje uređivanu biblioteku na Drugom milenijumskom sajmu knjiga 2002, potom za izdavački poduhvat godine na Salonu knjige u Novom Sadu, 2003), „Kontekst” (potom: „Novi kontekst”), „Slovenska književna misao”, zatim beletrističke biblioteke „Kraj veka”, „Alfa” (produkcija savremene srpske književnosti, uredio preko 50 naslova proze, poezije i eseja), „Slučaj”, „Trezor”, „Moderna tradicija”, „Bibliosfera”, „Napuklo ogledalo” itd. U izdavačkoj kući „Otkrovenje” pokrenuo je biblioteke „Tekst”, „Avangarda” i „Postojbina”, a kod Čigoja štampe biblioteke „Skladište” i „Rez”. Veliki broj autora koje je objavio u navedenim bibliotekama dobio je najznačajnija književna priznanja (NIN-ovu nagradu, Andrićevu nagradu, Nagradu „Isidora Sekulić”, Nagradu „Đorđe Jovanović”, Nagradu „Vukove zadužbine”, Vitalovu nagradu, Nagradu „Sreten Marić”, Nagradu „Radomir Konstantinović” itd.). Osnivač je „Vinaverove biblioteke” u okviru Fondacije „Stanislav Vinaver” u Šapcu (20172020) u okviru koje je pokrenuo nekoliko kolekcija („Vinaverovo ogledalo”, „Avangardologija”, „Biće i jezik”, „Vinaveriana”).[1]

Naučni i akademski rad[uredi | uredi izvor]

Bio je zaposlen u Institutu za književnost od 1. februara 1977. godine; od 1. septembra 1980. do 30. septembra 1984. radio je u Književnoj omladini Srbije na mestu glavnog i odgovornog urednika lista Književna reč, a od 1. oktobra 1984. vraća se u Institut, gde je radio u zvanju višeg naučnog saradnika do 15. januara 2008. godine. Kao saradnik Instituta dva puta je boravio na naučnom usavršavanju u Moskvi (1982) i u Parizu (1988. i 1989). Bio je stipendista Geteovog instituta (Frajburg, 1988). Od 1. januara 2006. do 15. januara 2008. godine bio je rukovodilac projekta „Savremene književne teorije i njihova primena: nove diskursivne prakse književnoteorijskih proučavanja”. Bio je honorarni urednik u IP „Narodna knjiga” od 1995. do 2005. godine. Bio je zaposlen u Službenom glasniku kao urednik biblioteke „Književne nauke, umetnost, kultura” (pokrenuo je i uređivao 27 kolekcija) od 15. januara 2008. do 1. marta 2010. godine. Od januara 2005. na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu predavao je Srpsku književnost 20. veka, Međuratnu srpsku književnost i Književnost srpske avangarde na osnovnim studijama (Katedra za srpsku književnost) – od 29. marta 2006. do 24. decembra 2010. bio je u zvanju vanrednog profesora, a od 24. decembra 2010. do penzionisanja bio je u zvanju redovnog profesora na istom fakultetu. Pored nekoliko tematskih kurseva, bio je predavač na kursu Međuratna srpska književnost, umesto kog je osnovao predmet Književnost srpske avangarde, a na master studijama utemeljio je predmet Avangardne, neoavangardne i eksperimentalne tendencije u srpskoj književnosti XX veka. U zimskom semestru 2009/2010. bio je gostujući profesor po pozivu na Filozofskom fakultetu u Zagrebu – Katedra za južnoslavensku filologiju (održavši tematski kurs Srpska književna avangarda u južnoslavenskom kontekstu). Penzionisan je 2018. godine.[1]

Institut za književnost i umetnost objavio je 2021. zbornik Avangarda i komentari: međunarodni naučni zbornik radova u čast prof. Gojka Tešića[mrtva veza], koji su uredili Igor Perišić i Vladan Bajčeta.

Ostale stručne aktivnosti[uredi | uredi izvor]

Organizovao je Međunarodni naučni skup „Književno i prevodilačko delo Stanislava Vinavera” i uredio istoimeni zbornik radova (1985). Bio je rukovodilac projekta „Savremene književne teorije i njihova primena” (20062008). Inicirao je osnivanje Fondacije „Stanislav Vinaver” u Šapcu (2016. godine – u okviru koje je utemeljio književno-umetničku i naučnu manifestaciju „Vinaverovi dani evropske kulture u Šapcu”, potom Istraživačko-izdavački centar – odnosno „Vinaverovu biblioteku”).

U proteklih 30 godina svojim javnim delovanjem bio je izrazito opoziciono orijentisan iako nije bio stranački angažovan od trenutka kada je demonstrativno napustio članstvo SKJ (1984) – tekstove polemičko-pamfletske sadržine objavljivao je u Književnoj reči, Vremenu, Književnim novinama, Borbi, NIN-u, Demokratiji, Stavu, u Politici (pre 1992. godine) itd. Dokument o njegovom intelektualnom i stvaralačkom angažmanu neosporno je evidentan u stotinu brojeva Književne reči koju je uređivao od 1980. do 1984. godine. Ovaj list je u to vreme imao i veoma veliku međunarodnu reputaciju (o čemu postoje pisani tragovi u listovima u SAD, Nemačkoj, Švajcarskoj, Francuskoj, Poljskoj, Mađarskoj itd.).

Članstva[uredi | uredi izvor]

Bio je član Udruženja književnika Srbije (do novembra 1996). Član je Srpskog književnog društva i PEN centra. Bio je predsednik Upravnog odbora SKD (20062007) i predsednik Upravnog odbora Narodne biblioteke Srbije (20132014). Bio je član Saveta za očuvanje misaonog nasleđa Radomira Konstantinovića.

Bio je član sledećih žirija: NIN-ove nagrade, Andrićeve nagrade, Nagrade „Isidora Sekulić”, Disove nagrade, Nagrade „Meša Selimović”, Nagrade „Đorđe Jovanović”, Nagrade „Todor Manojlović”, Nagrade „Račanska povelja”, Njegoševe nagrade, Nagrade „Milutin Uskoković”, Nagrade „Laza Lazarević”, Nagrade „Sreten Marić”, i Nagrade „Radomir Konstantinović”. U Kredibel banci utemeljio je Nagradu „Stanislav Vinaver” (dodeljivana je od 1992. do 1995. godine).

Gojko Tešić, Srpska avangarda u polemičkom kontekstu, 1991.
Zli volšebnici, polemike i pamfleti, 1983.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Za priređivačke jedinstvene autorske projekte Gojka Tešića izdavači su bili dobitnici prestižnih nagrada na Sajmovima knjiga u Beogradu i Novom Sadu: hrestomatija Zli volševbnici. Polemike i pamfleti u srpskoj književnosti 1917–1943 (1983 – izdavači Slovo ljubve, Beogradska knjiga i Matica srpska), „Dela Rada Drainca” u 10 knjiga (19981999 – izdavač Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Srbije – izdavački poduhvat 1999; izdavački poduhvat je i na Leskovačkom sajmu knjiga iste godine). „Dela Stanislava Vinavera” u 18 knjiga – izdavački Službeni glasnik i Zavod za udžbenike: 2012. i 2015. godine; prvih 9 knjiga izdavački poduhvat 2012. godine; komplet 18 knjiga na 21. Međunarodnom salonu knjige u Novom Sadu – specijalna nagrada 2015. godine).[1] Pored brojnih nagrada koje su dobili autori čije je knjige uredio, Gojko Tešić je dobio nagrade za biblioteke koje je osnovao i uređivao: za „Pojmovnik” nagradu na Salonu knjige u Novom Sadu 2003. godine, potom „Nagradu za najbolju ediciju” na 11. Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga i obrazovanja, za ediciju „Književne nauke” u izdavačkoj kući Službeni glasnik, 2016. godine.[1]

Dela[uredi | uredi izvor]

Antologija Albatros, 1985.

Književna istorija[uredi | uredi izvor]

Priređivački rad[uredi | uredi izvor]

Utuljena baština, antologija, 1990.

Antologije i hrestomatije[uredi | uredi izvor]

Tematski zbornici[uredi | uredi izvor]

Dela srpskih pisaca[uredi | uredi izvor]

Dela Koče Popovića [1-2]
Izabrana dela Dragiše Vasića 1-4
Dela Stanislava Krakova 1-3

Rani radovi Miloša Crnjanskog

Izabrana dela Grigorija Božovića 1-3
Dela Rada Drainca [1-10]
  • Lirika Drainac: sabrane pesme. 1, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd 1998.
  • Buntovnik i apostol: sabrane pesme. 2, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd 1999.
  • Srce na pazaru: sabrana proza, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd 1998.
  • Silazak s Olimpa: manifesti, eseji, članci i kritike, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd 1999.
  • Bez maske: polemike i pamfleti, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd 1999.
  • Putujem, putujem: putopisi i reportaže, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd 1999.
  • Lepote i čuda Pariza: evropski putopisi i reportaže, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd 1999.
  • Izdajstvo intelektualaca: politička publicistika i drugo, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd 1999.
  • Cirkus Drainac: eseji, autobiografske proze, prepiska, razgovori, razno, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd 1999.
  • Kritičari o Draincu: [(1920-1999)], Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd 1999.
Dela Stanislava Vinavera 1-18
Sabrana dela Radomira Konstantinovića
Sabrana dela Radomira Konstantinovića.
Todor Manojlović, Osnove i razvoj moderne poezije, 1987.
Stanislav Krakov, Kroz zemlju naših careva i kraljeva, 2020.
Pojedinačna izdanja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž „Dr Gojko Tešić”. Institut za književnost i umetnost. Pristupljeno 14. 4. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]