Djed Mraz (slovenska kultura)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Za druge upotrebe pogledajte stranicu Djed Mraz (višeznačna odrednica).
Statua Djeda Mraza u Vologdi u Rusiji

Djed Mraz (ekav. Deda Mraz; rus. Дед Мороз, blr. Дзед Мароз, ukr. Дід Мороз, bug. Дядо Мраз), slovenski je izmišljeni lik koji donosi poklone djeci i često ih lično isporučuje u Novogodišnjoj noći. Lik je sličan britanskoj personifikaciji Božića [en].[1]

Djeda Mraza prati Snjeguročka, njegova unuka i pomoćnica, koja nosi dugu srebrno-plavu odjeću i krznenu kapu[2] ili krunu u obliku pahulje.[3] Ona je jedinstveni atribut Djeda Mraza, s obzirom na to da slični likovi u ostalim kulturama nemaju ženske saputnike.

Djed Mraz nosi dugi krzneni kaput, toplu krznenu kapu i na nogama čizme valjenke. On ima dugu sijedu bradu. Hoda uz pomoć magičnog štapa[4] i ponekad jaše trojku.

Prebivalištem Djeda Mraza u Rusiji se smatra grad Veliki Ustjug u Vologodskoj oblasti.[4] Prebivalište Djeda Mraza u Bjelorusiji je Bjalovješka šuma.

Razvoj lika[uredi | uredi izvor]

Porijeklo lika Djeda Mraza prethodilo je hrišćanstvu kao slovenski čarobnjak zime, u nekim knjigama je sin boga Velesa i Mare.[5] U slovenskoj mitologiji, Mraz ili Starac Mraz je paganski sniježni demon,[6] odnosno demon zime. Iz njegovog lika proistekao je Ded Moroz. Po legendi je živeo u šumama severa i odande donosio zimu, mraz i hladnoću. Po naravi je bio opak i zao — voleo je da zaleđuje ljude i otimao je nevaljalu decu, koju je odnosio u svom velikom džaku. Vremenom se legenda o njemu transformisala u svoju suprotnost, pa je Ded Moroz (od milja Deduška Moroz) postao dobrodušan i dobronameran starac koji u svom velikom džaku danas deci donosi poklone i slatkiše.[7]

Lik Djeda Mraza je transformisan pod uticajem pravoslavne tradicije, . Od 19. vijeka osobine i legenda Djeda Mraza su oblikovane književnim uticajem. Komad „Snjeguročka” autora Aleksandra Ostrovskog bila je veoma uticajna, kao i „Snjeguročka — proljećna bajka” Nikolaja Rimski-Korsakova sa libretom zasnovanim na komadu.[4][8] Na kraju 19. vijeka lik Djeda Mraza je postao veoma popularan.[9]

Do vremena Oktobarske revolucije, Ded Moroz počeo je da liči na zapadnjačkog Santa Kloza i po izgledu i po karakteru. Nosio je crveni ogrtač i vezao se za proslavu Božića, a ne samo za zimu kao takvu. Prvi svetski rat predstavlja krizni period za Deda Moroza jer su ove sličnosti postale očigledne, pa carske vlasti zvanično zabranjuju njegovo prikazivanje. Poslije Ruske revolucije, božićne tradicije su aktivno obeshrabrivane jer su smatrane „buržoaskim i vjerskim”.[10] Slično tome, Djed Mraz je 1928. godine proglašen „saveznikom sveštenika i kulaka”.[11] U Ruskoj sovjetskoj federativnoj socijalističkoj republici i Sovjetskom savezu i božićne jelke bile su zabranjene sve do do 1935, s obzirom na to da su smatrane „buržoazijskim i religijskim obeležjima“. Pored toga, slika Djeda Mraza je stekla svoj sadašnji oblik za vrijeme Sovjetskog Saveza, postavši glavni simbol Novogodišnjih praznika, time potiskujući Božić. Neke božićne tradicije su oživljene nakon čuvenog pisma Pavla Postiševa, koje je objavljeno u Pravdi 28. decembra 1935. godine.[5][10] Postišev je vjerovao da je porijeklo praznika, koji su bili predhrišćanski, bilo manje važno od koristi koje bi mogli donijeti sovjetskoj djeci.[11]

Godine 1937. Ded Moroz se prvi put pojavio ispred moskovske Palate Sovjeta. Sledećih godina, poziv da ispred Palate proslave Novu godinu postao je pitanje časti za sovjetsku djecu. Konačnu

sliku „sovjetskog” Djeda Mraza — Deda Moroza definisali su sovjetski filmski autori 30-ih godina prošlog vijeka. Za to vrijeme boja njegovog ogrtača mijenjala se nekoliko puta. Kako se ne bi poistovjetio sa Santa Klozom njegov ogrtač najčešće je bio plav. Staljin je naredio je da Ded Moroz ispred Palate mora nositi samo plavi ogrtač. Za vrijeme dominacije Sovjetskog saveza u istočnoj Evropi Ded Moroz uveden je u tradicije mnogih država ovog regiona, uprkos činjenici da im je do tada bio stran. Nakon pada Sovjetskog saveza, u ovim zemljama vidljivi su zahtjevi za povratkom pređašnjih sličnih likova.[12]

Djed Mraz u savremenoj Rusiji[uredi | uredi izvor]

Vladimir Putin, predsjednik Ruske Federacije u posjeti rezidenciji Djeda Mraza u Velikom Ustjugu 7. januara 2008. godine

Djed Mraz je veoma popularan u savremenoj Rusiji.[13] Gradonačelnik Moskve je 1998. godine grad Veliki Ustjug proglasio domom ruskog Djeda Mraza.[14] Između 2003. i 2010. godine, poštanska služba u Velikom Ustjugu je primila oko 2 miliona pisama iz cijele Rusije i svih dijelova svijeta koja su bila adresirana na Djeda Mraza.[4][14][15][16][17] Predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin je 7. januara 2008. godine posjetio rezidenciju Djeda Mraza u Velikom Ustjugu u sklopu proslave pravoslavnog Božića.[18]

Zapadni Santa Kloz ušao je u Rusiji tokom „turbulentnih” devedesetih godina 20. vijeka kada je zapadnjačka kultura prodrla u postsovjetsku Rusiju.[19][20] Oporavak Rusije početkom 21. vijeka doveo je do ponovnog naglaska na slovenski karakter Djeda Mraza.[21] To je uključivalo kurseve koje je sponzorisala Vlada Rusije i vlade njenih subjekata, a koji su se održavali svakog decembra, sa ciljem da se uspostavi odgovarajuća slovenska norma za uloge Djeda Mraza i Snjeguročku tokom Novogodišnjih praznika.[20][22][23] Ljudi koji se nalaze u ulogama Djeda Mraza i Snjeguročke obično nastupaju na dječijim zabavama tokom sezone zimskih praznika, davajući poklone i boreći se protiv zle vještice, Babe Jage, koja djeci navodno želi da ukrade poklone.[24]

U novembru i decembru 2010. godine, Djed Mraz je bio jedan od kandidata za maskotu Zimskih olimpijskih igara 2014. godine u Sočiju.[14]

Varijacije Djeda Mraza među nacionalnim manjinama u Rusiji[uredi | uredi izvor]

Mnoge nacionalne manjine u Rusiju ima nazive na svojim maternjim jezicima za Djeda Mraza. Na primjer, na baškirskom i tatarskom jeziku, Djed Mraz je poznat kao Kiš Babaj. Na jakutskom jeziku je poznat kao Čis Kan, dok je na neneckom poznat kao Jamal Iri.[25]

Međunarodne veze Djeda Mraza[uredi | uredi izvor]

Djed Mraz je u medijima predstavljen u stalnom detantu sa brojnim „duplikatima” iz raznih zemalja, kao što je estonski Jouluvana (est. Jõuluvana), finski Joulupuki (fin. Joulupukki) i ostale figure slične Santa Klozu, Božić Bati,[7] Ocu Božiću i Svetom Nikoli.[26][27][28][29] Pojedini ljudi takođe kažu da je Djed Mraz djed Santa Kloza. Detant napori uključivali su jedan-na-jedan sastanke, grupne sastanke i prijateljska takmičenja, kao što je godišnje Novembarsko Santa Kloz takmičenje u Celeu u Njemačkoj.[30][31][32]

Tradicionalni sastanak ruskog Djeda Mraza i finskog Joulupukija održan je 2015. godine uprkos pokušaja političke izolaciju Rusije na Zapadu zbog sukoba u Ukrajini.[33]

GLONASS praćenje Djeda Mraza[uredi | uredi izvor]

U novembru 2009. godine, po prvi put, Ruska Federacija je napravila konkurenciju sistemu NORAD praćenje Santa Kloza sa sistemom GLONASS praćenje Djeda Mraza, koji je namjeravao da pomoću GLONASS-a prati Djeda Mraza tokom Novogodišnje noći.[34]

Veb-sajtovi na ruskom jeziku (jezik koji trenutno ne nudi konkurentski NORAD praćenje Santa Kloza) uključili su ove mogućnosti: „praćenje u realnom vremenu” Djeda Mraza, „novosti” o Djedu Mrazu tokom cijele godine, obrazac za slanje imejla Djedu Mrazu, fotografije, video snimke, audio striming ruskih pjesama, pjesmica i stihova iz dječijih pisama upućenih Djedu Mrazu, informacije o Velikom Ustjugu u Volodskoj oblasti i o mogućnostima uključivanja u takmičenje i osvajanja nagrada.[35]

Regionalne razlike i kontroverze[uredi | uredi izvor]

Postoje ekvivalenti Djeda Mraza i Snjegoručke širom bivšeg Sovjetskog Saveza, kao i u zemljama bivšeg Istočnog bloka i zemljama bivše Jugoslavije. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, neke od ovih zemalja su uložile napore da se udalje od sovjetskog i ruskog nasljeđa kroz sopstvene drevne tradicije.

Azerbejdžan[uredi | uredi izvor]

U Azerbejdžanu naziv za Djeda Mraza je Šahta Baba (azer. Şaxta Baba), a naziv za Snjeguročku je Kar Kizi (azer. Qar Qızı). U pretežno muslimanskoj, ali sekularnoj zemlji, gdje su hrišćani u velikoj manjini, ova tradicija opstaje kao veoma popularna. Šahta Baba donosi poklone djeci tokom proslave Nove godine, međutim Kar Kizi je veoma rijetko prisutna proslavama.

Bjelorusija[uredi | uredi izvor]

U Bjelorusiji naziv za Djeda Mraza je Dzied Maroz. On nije istorijski lik iz bjeloruskog folklora. Zvanična rezidencija bjeloruskog Djeda Mraza je Bjalovješka šuma.

Bugarska[uredi | uredi izvor]

U Bugarskoj naziv za Djeda Mraza je Djado Koleda (bug. Дядо Коледа), dok je Djado Mraz (bug. Дядо Мраз) sličan ruskom liku koji nema hrišćansku konotaciju i bio je popularan tokom komunističke vlasti. Međutim, on je u velikoj mjeri odbačen od 1989. godine, kada se Djado Koledo vratio kao popularnija figura.

Kazahstan i Kirgistan[uredi | uredi izvor]

Naziv za Djeda Mraza u Kazahstanu i Kirgistanu je Ajaz Ata.

Poljska[uredi | uredi izvor]

Iako nema tradicionalne analogije Djeda Mraza u poljskom folkloru, bilo je pokušaja da se on uvede kao Điadek Mroz (polj. Dziadek Mróz) tokom komunističkog perioda. Komunisti, protivni religiji uopšte, smatrali su Božić i tradicionalnog Svetog Nikolu „ideološkim neprijateljima”. Zbog toga su propagandnim aktivnostima pokušali da zamijene Điadekom Mrozom. Vlasti su često insistirale na uvođenju figure u predškolskim i školskim ustanovama, kao i na događajima za djecu. Time je takođe trebalo da se stvori iluzija o kulturnim vezama sa Sovjetskim Savezom.

Rumunija[uredi | uredi izvor]

Godine 1948, nakon što su komunisti došli na vlast u Rumuniji, odlučeno je da proslava Božića bude zabranjena. Decembar 25. i 26. su postali radni dani i zvanična proslava nije održavana. Kao zamjena za Moš Kračun (rum. Moş Crăciun), uvedena je nova figura, Moš Gerila (rum. Moş Gerilă). On je djeci poklone donosio 31. decembra.

Zvanično, proslava Nove godine počinjala je 30. decembra, kada se proslavljao Dan republike, s obzirom da je na taj dan kralj Mihaj I abdicirao 1947. godine.

Nakon Rumunske revolucije 1989. godine, Moš Gerila je izgubio uticaj, a na njegovo mjesto ponovo dolazi Moš Kračun.

Tadžikistan[uredi | uredi izvor]

U Tadžikistanu je nastavljena tradicija Djeda Mraza, koji u Tadžikistanu nosi naziv Boboi Barfi (tadž. Boboi Barfi), dok Snjeguročka nosi naziv Barfak (tadž. Barfak).

Godine 2012, mladić obučen u kostim Djeda Mraza izboden je do smrti u Dušanbeo dok je masa uzvikivala „Nevjerniče!”. Ubistvo je bilo motivisano vjerskom mržnjom, kako je navela tadžikistanska policija.

Dana 11. decembra 2013, Saidali Sidikov, prvi zamjenik šefa Komiteta za emitovanje TV i radija u Vladi Tadžikistana, u intervjuu je naglasio „Djed Mraz i njegova pomoćnica Snjeguročka i Novogodišnje drvo neće se pojaviti na državnoj televiziji ove godine, jer ove ličnosti i osobine koje imaju nemaju direktnu vezu sa našim nacionalnim tradicijama, iako u njima nema ništa štetno”. Međutim, sljedećeg dana ova izjava je osuđena i planirane proslave su uključivale ove ličnosti, iako su pojedini vjerske ličnosti to negodovale.

Ukrajina[uredi | uredi izvor]

Ukrajina je 2014. godine pokušala da zamijeni Djeda Mraza sa Svetim Nikolom, koji je popularniji u zapadnoj Ukrajini.

Uzbekistan[uredi | uredi izvor]

Godine 2012. Uzbekistan kao pretežno muslimanska zemlja, udaljila se od proslave Božića i njegovih istorijskih likova.

Deda Mraz u srpskoj kulturi[uredi | uredi izvor]

Pre Drugog svetskog rata srpskoj deci su, tokom zimskih praznika, tradicionalno poklone donosili Sveti Nikola za Nikoljdan i Božić Bata za Božić.[36] Etnološkinja Vesna Marjanović u svojoj knjizi Maske, maskiranje i rituali u Srbiji iznosi mišljenje da se Božić Bata u srpskoj kulturi kao darodavac pojavio tek u periodu između dva svetska rata[37] i moglo bi se reći da je bio prilično originalan lik darodavca tokom zimskih praznika.[38] O Svetom Nikoli dosta se zna, ali se staro verovanje i njegova uloga u usrećivanju najmlađih skoro i zaboravila. Retko ko se danas, na pomen ovog sveca, seti dečjih poklona, dok je Božić Batu gotovo u potpunosti zamenila globalizovana figura Deda Mraza — Santa Kloza.[39]

Posle Drugog svetskog rata, sa širenjem komunističke ideje o štetnosti religije, u Jugoslaviji su Božić Bata i Sveti Nikola postali nepoželjni. Zamenila ih je komunističko-socijalistička figura Deda Moroza, koja je nametnuta u svim zemljama pod Sovjetskim uticajem, koji više nije dolazio za Božić (kao u većini zapadnih zemalja), već za Novu godinu.[40] Posle razlaza sa Sovjetskim Savezom 1948. godine ovaj lik starog slovenskog božanstva, pod uticajem Zapada, postepeno evoluira u globalizovani lik Santa Kloza, pa je danas "Srpski" Deda Mraz potpuno amerikanizovani lik starca u crvenom odelu, koji se vozi sankama koje vuku irvasi, a koji je 1931. godine za potrebe reklamne kampanje osmišljen u kompaniji Koka Kola.[a][41] Ipak, ostalo je posleratno sovjetsko ime ovog omiljenog dečijeg lika — Djed Mraz, odnosno Deda Mraz.[7] Devedesetih godina, posle buđenja nacionalizma i raspada Jugoslavije, nekadašnji jugoslovenski narodi se vraćaju starim običajima, pa tako oživljavaju i likovi kakvi su Božić Bata kod Srba ili Djed Božićnjak kod Hrvata, ali se zadržava i globalizovana zapadnjačka verzija,[42] pa sada u Srbiji deca dobijaju poklone za Novu godinu od Deda Mraza (1. januara), a mnoga i od Božić Bate za Božić (7. januara).

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Koka Kola je zapravo jedan od glavnih faktora za globalnu popularizaciju ovog amerikanizovanog lika.[41]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Our Kazakhstan Journey: Ded Moroz and Snyegurochka”. Our Kazakhstan Journey. 13. 12. 2009. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  2. ^ „Snegurochka Is a Part of the Russian Christmas Tradition”. TripSavvy (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 24. 03. 2017. g. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  3. ^ „Christmas in Ukraine - Ukrainian Christmas Eve Celebrations - Christmas Traditions & Customs in Ukraine”. www.worldofchristmas.net (na jeziku: engleski). Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  4. ^ a b v g „Ded Moroz is Russia's Famous Version of Santa Claus”. TripSavvy (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 07. 07. 2011. g. Pristupljeno 16. 12. 2010. 
  5. ^ a b „Meet Russia's Antidote To Santa” (na jeziku: engleski). 24. 12. 2007. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  6. ^ Dixon-Kennedy, Mike (1998). Encyclopedia of Russian & Slavic Myth and Legend (na jeziku: engleski). ABC-CLIO. ISBN 9781576070635. 
  7. ^ a b v Bojanić, Đorđe (29. 12. 2021). „Drag nam je Deda Mraz, ali draži nam je naš Božić Bata”. Srpska istorija. Pristupljeno 5. 12. 2023. 
  8. ^ „How to Celebrate Christmas in Eastern Europe”. TripSavvy (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 31. 12. 2010. g. Pristupljeno 14. 12. 2010. 
  9. ^ „Ded Moroz – Russiapedia Of Russian origin”. russiapedia.rt.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  10. ^ a b „V Moskve štraf za elku bez čeka budet do 5000 doll”. vz.ru (na jeziku: ruski). 25. 11. 2005. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  11. ^ a b Petrone, Karen (2000). Life Has Become More Joyous, Comrades: Celebrations in the Time of Stalin (na jeziku: engleski). Indiana University Press. str. 85. ISBN 978-0-253-33768-9. 
  12. ^ Šeta, Đermana (2014). „„Hladni rat“ oko Djeda Mraza: Kultura i politika praznovanja u javnim obrazovnim institucijama u Bosni i Hercegovini”. Context - Časopis za interdisciplinarne studije. godina 1, br. 1: 30 — preko academia.edu. 
  13. ^ „Father Frost and the Snow Maiden deliver Russia's winter warmer”. The Independent (na jeziku: engleski). 31. 12. 1996. 
  14. ^ a b v Taplin, Phoebe (15. 12. 2010). „Reveling in Russian Santa’s fairytale home” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  15. ^ Tilipman, Anton (17. 01. 2005). „Velikiй Ustюg”. www.towns.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  16. ^ „Velikiй Ustюg - rodina Deda Moroza” (na jeziku: ruski). 08. 10. 2007. Arhivirano iz originala 17. 03. 2016. g. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  17. ^ „Veliky Ustyug - Homeland of Father Frost < Tourism < Vologda” (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 03. 07. 2010. g. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  18. ^ „Putin and his deputy show off Russian Christmas traditions - Monsters…” (na jeziku: engleski). 07. 01. 2008. Arhivirano iz originala 28. 01. 2013. g. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  19. ^ „Russia's Grandfather Frost fights the invading Santas - Europe, World - The Independent” (na jeziku: engleski). 24. 12. 2000. Arhivirano iz originala 10. 09. 2011. g. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  20. ^ a b „Meet Russia's Antidote To Santa” (na jeziku: engleski). 24. 12. 2007. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  21. ^ „Santa Claus is an 'illegal immigrant' declares top Kremlin official in Christmas 'Cold War'”. Mail Online (na jeziku: engleski). 05. 12. 2008. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  22. ^ „Ded Moroz Is No Santa Claus video - CNET TV” (na jeziku: engleski). 24. 12. 2007. Arhivirano iz originala 16. 07. 2011. g. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  23. ^ „Moscow school set to instruct a new generation of Santas”. en.rian.ru (na jeziku: engleski). 06. 12. 2005. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  24. ^ „Father Frost”. russiansantas.com (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 15. 07. 2011. g. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  25. ^ „Chys Khan, the master of cold, and snow maiden Khaarchana from Yakutia”. gov.karelia.ru. 01. 12. 2010. Arhivirano iz originala 07. 01. 2018. g. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  26. ^ „Santa Claus Shakes Hands With Father Frost”. RadioFreeEurope/RadioLiberty (na jeziku: engleski). 01. 01. 2006. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  27. ^ „Russian Father Frost expects to celebrate Christmas in London”. www.interfax-religion.com (na jeziku: engleski). 24. 11. 2010. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  28. ^ „Father Frost and Santa Claus meet in Minsk”. www.belarus.by (na jeziku: engleski). 23. 11. 2010. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  29. ^ „Ded Maroz ("Father Frost") meets Santa Claus in Turku, Finland” (na jeziku: engleski). 31. 12. 2008. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  30. ^ „Vologda / Press Releases of the Oblast Government” (na jeziku: engleski). 27. 11. 2009. Arhivirano iz originala 22. 07. 2011. g. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  31. ^ „Vologda / Press Releases of the Oblast Government” (na jeziku: engleski). 27. 11. 2008. Arhivirano iz originala 22. 07. 2011. g. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  32. ^ „Santa Claus Championships hit Switzerland and Germany CCTV-International”. english.cctv.com (na jeziku: engleski). 03. 12. 2009. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  33. ^ „Father Frost and Joulupukki Will Meet at Russian-Finnish Border”. sputniknews.com (na jeziku: engleski). 15. 12. 2015. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  34. ^ „What on earth is happening with "Russia's GPS"?”. Fortune (na jeziku: engleski). 01. 12. 2009. Arhivirano iz originala 13. 09. 2010. g. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  35. ^ „Putešestviя Deda Moroza”. dmglonass.ru (na jeziku: ruski). Arhivirano iz originala 07. 01. 2018. g. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  36. ^ Vuković, Sanja (12. 12. 2019). „Zašto se kaže: "Božić Bata"”. Srpski legat. Pristupljeno 2. 12. 2023. 
  37. ^ Mitrović, Nemanja (29. 12. 2020). „Deda Mraz i Srbija: Od Svetog Nikole i Božić Bate do zarumenelog deke u crvenom kaputu”. BBC News na srpskom. Pristupljeno 2. 12. 2023. 
  38. ^ „Božić-Bata”. Prometej (Edukacija). Izdavačka kuća Prometej. Pristupljeno 2. 12. 2023. 
  39. ^ „Kako je Božić Bata dobio ime?”. Equilibrio blog. 24. 12. 2014. Pristupljeno 2. 12. 2023. 
  40. ^ „Nova godina ili Božić: Ko je Deda Mraz, a ko Božić Bata?”. Bašta Balkana. 2. 1. 2022. Pristupljeno 4. 12. 2023. 
  41. ^ a b K. Bondžulić (31. 12. 2022). „Kako je Sveti Nikola postao Deda Mraz: Od vatrenog branioca crkvene doktrine do dekice koji leti na sankama”. Danas. Pristupljeno 5. 12. 2023. 
  42. ^ „Božić Bata/Deda Mraz”. Vukajlija. Pristupljeno 4. 12. 2023. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Marjanović, Vesna (2015). Maske, maskiranje i rituali u Srbiji (2. izd. izd.). Beograd: Čigoja štampa. ISBN 978-86-7891-082-1. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Djed Mraz na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Дјед_Мраз_(словенска_култура)&oldid=27368785”