Leušići
Leušići | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Moravički |
Opština | Gornji Milanovac |
Stanovništvo | |
— 2011. | 129 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 44° 02′ 09″ S; 20° 14′ 32″ I / 44.035833° S; 20.242166° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 521 m |
Ostali podaci | |
Pozivni broj | 032 |
Registarska oznaka | GM |
Leušići su naselje u Srbiji u opštini Gornji Milanovac u Moravičkom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 129 stanovnika. Nalazi se na putu za Požegu, 33 km od Gornjeg Milanovca. Nadmorska visina je od 380 do 610 m, a površina je 825 ha.[1]
Selo je nekada imalo opštinu. Đaci su pohađali školu u Pranjanima i pripadali su parohiji Pranjanskoj. U centru sela 1963. godine izgrađena je muzejska postavka u Spomen-domu u čast izginulih ratnika u Prvom i Drugom svetskom ratu.[1]
Seoska preslava je na prve Trojice, a u prvu nedelju posle Petrovdana drži se odavno vašar.
Ovde se nalazi Krajputaši braći Lukić u Leušićima.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Po legendi, Leušići su nazvani na po Leju, starešini sela koji se tamo nastanio. Nema podataka da je selo postojalo u starom i srednjem veku. Prvi podaci o zemljištu na kome se nalazi selo potiču iz austrijskog popisa 1718. godine, ali se ne pominje naselje. Doseljavanje na područje sela počelo je 1780. godine, najmasovnije bilo je 1809. godine a završeno je 1820. godine. Doseljenici su došli iz Bosne, Hercegovine, Crne Gore, Starog Vlaha i užičke Crne gore. Godine 1863. selo je imalo 38 domova.[1]
U ratovima u periodu od 1912. do 1918. godine selo je dalo 122 ratnika. Poginulo ih je 54 a 68 je preživelo.[1]
Geografija[uredi | uredi izvor]
Selo se nalazi po kosama i stranama ispod brda Bijele ploče i Kremena. Kroz južni deo seoskog atara protiče reka Konjska, koja dolazi iz Srezojevaca, gde i izvire, a uliva se u Čemernicu (upravo u Leušićima). Selo je veoma raštrkano, a ima 106 domaćinstava.
Demografija[uredi | uredi izvor]
U popisima selo je 1910. godine imalo 467 stanovnika, 1921. godine 456, a 2002. godine taj broj je spao na 181.[1]
U naselju Leušići živi 139 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 50,8 godina (48,6 kod muškaraca i 53,2 kod žena). U naselju ima 67 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,42.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
|
|
m | ž |
|||
? | 0 | 0 | ||
80+ | 2 | 5 | ||
75—79 | 5 | 6 | ||
70—74 | 15 | 14 | ||
65—69 | 6 | 8 | ||
60—64 | 13 | 5 | ||
55—59 | 2 | 11 | ||
50—54 | 2 | 4 | ||
45—49 | 4 | 1 | ||
40—44 | 2 | 2 | ||
35—39 | 6 | 4 | ||
30—34 | 5 | 3 | ||
25—29 | 2 | 5 | ||
20—24 | 4 | 1 | ||
15—19 | 4 | 1 | ||
10—14 | 2 | 2 | ||
5—9 | 5 | 3 | ||
0—4 | 4 | 4 | ||
Prosek : | 48,6 | 53,2 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 72 | 10 | 53 | 5 | 4 | 0 |
Ženski | 70 | 1 | 55 | 13 | 1 | 0 |
UKUPNO | 142 | 11 | 108 | 18 | 5 | 0 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 36 | 22 | 0 | 0 | 8 |
Ženski | 19 | 12 | 0 | 0 | 6 |
UKUPNO | 55 | 34 | 0 | 0 | 14 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 0 | 2 | 0 | 0 | 0 |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 |
UKUPNO | 0 | 2 | 0 | 0 | 0 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 0 | 0 | 1 | 1 | 1 |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 1 | 0 |
UKUPNO | 0 | 0 | 1 | 2 | 1 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 0 | 0 | 0 | 1 | |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 0 | |
UKUPNO | 0 | 0 | 0 | 1 |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d Đuković, Isidor (2005). Rudničani i Takovci u oslobodilačkim ratovima Srbije 1912-1918. godine. Gornji Milanovac: Muzej Rudničko-takovskog kraja. str. 264.
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Milenko S. Filipović: Takovo, Srpski etnografski zbornik, 1960.