Estrogen
Estrogen | |
---|---|
Klasa leka | |
Identifikatori klase | |
Upotreba | Kontracepcija, menopauza, hipogonadizam, transrodne žene, karcinom prostate, rak dojke, drugo |
ATC kod | G03C |
Biološki cilj | Estrogenski receptori (ERα, ERβ, mER receptori (npr., GPER, drugi)) |
Spoljašnje veze | |
MeSH | D004967 |
Na Vikipodacima |
Estrogeni pripadaju grupi steroida i predstvaljaju primarni ženski seksualni hormon (prisutni su i kod muških jedinki, ali u manjim količinama).[1] Oni su odgovorni za razvoj i regulaciju ženskog reproduktivnog sistema i sekundarnih polnih karakteristika. Postoje tri glavna endogena estrogena koja imaju estrogenu hormonalnu aktivnost: estron (E1), estradiol (E2) i estriol (E3). Estradiol, estran, je najmoćniji i najzastupljeniji. Drugi estrogen zvan estetrol (E4) proizvodi se samo tokom trudnoće. Ime im potiče od estrus: lat. oestrus, grč. οἶστρος — strast (period plodnosti kod ženki sisara) i gen: stvarati.
Estrogeni se sintetišu kod svih kičmenjaka i nekih insekata.[2][3] Njihovo prisustvo kod kičmenjaka i insekata sugeriše da estrogeni polni hormoni imaju drevnu evolucionu istoriju. Kvantitativno, estrogeni cirkulišu na nižim nivoima od androgena kod muškaraca i kod žena.[4] Iako su nivoi estrogena kod muškaraca znatno niži u poređenju sa ženama, estrogeni ipak imaju važnu fiziološku ulogu kod muškaraca.[5]
Kao i svi steroidni hormoni, estrogeni lako difundiraju kroz ćelijsku membranu. Jednom u ćeliji, oni se vezuju i aktiviraju estrogenske receptore (ER) koji zatim moduliraju ekspresiju mnogih gena.[6] Pored toga, estrogeni se vezuju i aktiviraju membranske estrogenske receptore za brzo signaliziranje (mER),[7][8] kao što su GPER (GPR30).[9]
Tipovi[uredi | uredi izvor]
Strukture glavnih endogenih estrogena
|
Steroidni estrogeni[uredi | uredi izvor]
Tri najvažnija estrogena koji se kod žena prirodno javljaju su estron (E1) - proizvodi se tokom menopauze, estradiol (E2) - dominantan kod žena koje nisu trudne, estriol (E3) - primarni estrogen u trudnoći.[10] Oni se u telu proizvode od androgena pomoću enzima.
Ostali estrogeni[uredi | uredi izvor]
Za niz sintetičkih i prirodnih supstanci otkriveno je da poseduju estrogensko dejstvo.
- Sintetičke supstance ove vrste poznate su kao ksenoestrogeni.
- Biljne tvorevine sa estrogenskom aktivnošću nazivaju se fitoestrogeni.
- Takve tvorevine kod gljiva zovu se mikoestrogeni.
Za razliku od estrogena koje proizvode sisari, ove supstance ne moraju biti steroidi.
Fiziološko delovanje estrogena[uredi | uredi izvor]
Delovanje estrogena je posredovano estrogenskim receptorom (ER), dimerni nuklearnim proteinom koji se vezuje za DNK i kontroliše ekspresiju gena. Poput ostalih steroidnih hormona, estrogen pasivno ulazi u ćeliju gde se vezuje i aktivira estrogenski receptor. Kompleks estrogen:ER vezuje se za specifične sekvence DNK koje se nazivaju elementom hormonskog odgovora da bi se aktivirala transkripcija ciljnih gena (u studiji koja je kao model koristila ćelijsku liniju karcinoma dojke zavisnu od estrogena, identifikovano je 89 takvih gena).[11] Pošto estrogen ulazi u sve ćelije, njegovo delovanje zavisi od prisustva ER u ćeliji. ER se izražava u određenim tkivima, uključujući jajnik, matericu i dojku. Metabolički efekti estrogena kod žena u postmenopauzi povezani su sa genetskim polimorfizmom ER.[12]
Iako su estrogeni prisutni kod muškaraca i kod žena, oni su obično prisutni na znatno višim nivoima kod žena u reproduktivnom dobu. Oni promovišu razvoj ženskih sekundarnih seksualnih karakteristika, kao što su dojke, a takođe su uključeni u zadebljanje endometrijuma i druge aspekte regulacije menstrualnog ciklusa. Kod muškaraca, estrogen reguliše određene funkcije reproduktivnog sistema važne za sazrevanje sperme[13][14][15] i može biti neophodan za zdrav libido.[16]
Fiziološki učinak kod žena:
- Promene na polnom sistemu:
- Estrogeni podstiču formiranje sekundarnih polnih obeležja žene,
- Stimulišu rast polnih organa, a tokom menstruacijskog ciklusa podstiču rast žlezda endometrijuma i vezanje strome u maternici, a u jajovodu povećavaju broj i aktivnost trepljastih ćelija.
- Estrogeni u dojkama podstiču rast sistema za izlučivanje mleka (rast mlečnih žlezda i vezivnog tkiva između njih, te nakupljanje masti).
- Promene u centralnom nervnom sistemu:
- Estrogeni (zajedno sa progesteronom) koče oslobađanje FSH i LH iz hipofize (negativna povratna sprega). Za lučenje FSH i LH potreban je GnRH (gonadotropin oslobađajući hormon) iz hipotalamusa. Estrogen utiče i na nivo lučenja GnRH.
- Promene u ostalim sistemima organa i pojedinim organima:
- U kostima smanjuju koštana resorpcija|koštanu resorpciju, čime povećavaju stvaranje kosti.
- Voda i elektroliti: estrogeni izazivaju zadržavanje natrijuma i vode u organizmu, zbog hemijske sličnosti sa hormonima nabubrežne žlezde.
- Lipidi : povećavaju HDL (lipoprotein visoke gustine), trigliceride, smanjuju LDL (lipoprotein male gustine);
- Probavni sistem: povećavaju količinu holesterola u žuči, a smanjuju pokretljivost (motilitet) creva;
- Jetra: podstiču sintezu proteina;
- Koagulacija: podiže nivoi faktora zgrušavanja (2, 7, 9, 10), antitrombina III, plazminogena i adhezivnosti trombocita;
- Melanin: povećava količinu feomelanin, a snižava eumelanina;
- Koža: estrogeni povećavaju debljinu kožnog omotača i čine ga glatkim.[17][18]
Sinteza estrogena[uredi | uredi izvor]
Testosteron nastaje tokom procesa koji se označava kao steroidogeneza, a holesterol je prvi molekul u pripadajućem nizu reakcija.
Najveća količina estrogena proizvodi se u nastajućem folikulu jajnika, žutom telu i posteljici. Folikulostimulirajući hormon (FSH) i luteinizirajući hormon (LH) podstiču proizvodnju estrogena u jajnicima. Određenu manju količinu estrogena proizvode i jetra, nadbubrežne žlezde i dojke (ti takozvani sekundarni izvori estrogena jako su važni kod žena u menopauzi).
Sinteza estrogna u jajnicima počinje u premišnim ćelijama unutrašnje teke (folikulski sloj jajnika), sintezom androstendiona iz holesterola. Androstendion je supstanca blagog androgenog učinka. To jedinjenje prelazi baznu membranu i ulazi u susedne zrnaste (granulske) ćelije jajnika gde se pretvara u estron i estradiol, direktno ili preko međuprodukta testosterona. Hemijska promena testosterona u estradiol i androstendiona u estron katalizuje enzim aromataza.
Tokom menstruacijskog ciklusa, nivoi estradiola variraju, a najviši su pred samu ovulaciju.
Medicinska primena[uredi | uredi izvor]
Estrogeni deluju na funkcije mnogih telesnih organa, pa je pri njihovoj primeni u lečenju potreban oprez, zbog mogućih popratnih pojava. Dokazano je da spoljna primena estrogena povećava rizik za nastanak raka dojke ili raka endometrijuma maternice. Nije zanemariv ni njihov učinak na krvne sudove i faktore zgrušavanja, što može dovesti do srčanog udara, duboke venske tromoboze ili plućne embolije.[19]
Lečenje hormonskim nadomeštanjem[uredi | uredi izvor]
Zajedno sa ostalim hormonima, estrogeni se koristi kod žena u menopauzi, kao prevencija osteoporoze, kao i simptoma menopauze kao što su talasi vrućine („valunzi“), noćno znojenje, nesanica, palpitacija, glavobolja, teskoba, depresija, umor, malaksalost. Kontraindikacije pri upotrebi estrogena kao sredstva za lečenje hormonskim nadomeštanjem su tromboembolija i tumor dojke.
Hormonska kontracepcija[uredi | uredi izvor]
Osnovni mehanizam delovanja estrogna (zajedno sa progesteronom) u hormonskoj kontracepciji je negativna povratna sprega na lučenja FSH ii LH iz hipofize, zato što deluju i na hipotalamus, izazivajući izostanak ovulacije (FSH i LH su potrebni za ovulaciju) u jajniku.
Ostala primena u medicini[uredi | uredi izvor]
Estrogeni se upotrebljavaju i u lečenju atrofije vagine, hipoestrogenizma (posledica hipogonadizma, kastracije), amenoreje, dismenoreje, i oligomenoreje. Mogu se koristiti i za zaustavljanje laktacije nakon poroda.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ David L. Nelson; Michael M. Cox (2005). Principles of Biochemistry (IV izd.). New York: W. H. Freeman. ISBN 0-7167-4339-6.
- ^ Ryan KJ (avgust 1982). „Biochemistry of aromatase: significance to female reproductive physiology”. Cancer Research. 42 (8 Suppl): 3342s—3344s. PMID 7083198.
- ^ Mechoulam R, Brueggemeier RW, Denlinger DL (septembar 2005). „Estrogens in insects”. Cellular and Molecular Life Sciences. 40 (9): 942—944. S2CID 31950471. doi:10.1007/BF01946450.
- ^ Burger HG (april 2002). „Androgen production in women”. Fertility and Sterility. 77 Suppl 4: S3—5. PMID 12007895. doi:10.1016/S0015-0282(02)02985-0.
- ^ Lombardi G, Zarrilli S, Colao A, Paesano L, Di Somma C, Rossi F, De Rosa M (jun 2001). „Estrogens and health in males”. Molecular and Cellular Endocrinology. 178 (1–2): 51—5. PMID 11403894. S2CID 36834775. doi:10.1016/S0303-7207(01)00420-8.
- ^ Whitehead SA, Nussey S (2001). Endocrinology: an integrated approach. Oxford: BIOS: Taylor & Francis. ISBN 978-1-85996-252-7.
- ^ Soltysik K, Czekaj P (april 2013). „Membrane estrogen receptors - is it an alternative way of estrogen action?”. Journal of Physiology and Pharmacology. 64 (2): 129—42. PMID 23756388.
- ^ Micevych PE, Kelly MJ (2012). „Membrane estrogen receptor regulation of hypothalamic function”. Neuroendocrinology. 96 (2): 103—10. PMC 3496782 . PMID 22538318. doi:10.1159/000338400.
- ^ Prossnitz ER, Arterburn JB, Sklar LA (februar 2007). „GPR30: A G protein-coupled receptor for estrogen”. Molecular and Cellular Endocrinology. 265-266: 138—42. PMC 1847610 . PMID 17222505. doi:10.1016/j.mce.2006.12.010.
- ^ „Estrogen Hormones (Estradiol, Estriol, and Estrone) and Estrogen Tests”.
- ^ Lin CY, Ström A, Vega VB, Kong SL, Yeo AL, Thomsen JS, et al. (2004). „Discovery of estrogen receptor alpha target genes and response elements in breast tumor cells”. Genome Biology. 5 (9): R66. PMC 522873 . PMID 15345050. doi:10.1186/gb-2004-5-9-r66.
- ^ Darabi M, Ani M, Panjehpour M, Rabbani M, Movahedian A, Zarean E (2011). „Effect of estrogen receptor β A1730G polymorphism on ABCA1 gene expression response to postmenopausal hormone replacement therapy”. Genetic Testing and Molecular Biomarkers. 15 (1–2): 11—5. PMID 21117950. doi:10.1089/gtmb.2010.0106.
- ^ Raloff J (6. 12. 1997). „Science News Online (12/6/97): Estrogen's Emerging Manly Alter Ego”. Science News. Pristupljeno 4. 3. 2008.
- ^ Hess RA, Bunick D, Lee KH, Bahr J, Taylor JA, Korach KS, Lubahn DB (decembar 1997). „A role for oestrogens in the male reproductive system”. Nature. 390 (6659): 509—12. Bibcode:1997Natur.390..509H. PMC 5719867 . PMID 9393999. doi:10.1038/37352.
- ^ „Estrogen Linked To Sperm Count, Male Fertility”. Science Blog. Arhivirano iz originala 07. 05. 2007. g. Pristupljeno 4. 3. 2008.
- ^ Hill RA, Pompolo S, Jones ME, Simpson ER, Boon WC (decembar 2004). „Estrogen deficiency leads to apoptosis in dopaminergic neurons in the medial preoptic area and arcuate nucleus of male mice”. Molecular and Cellular Neurosciences. 27 (4): 466—76. PMID 15555924. S2CID 25280077. doi:10.1016/j.mcn.2004.04.012.
- ^ Sembulingam K., Sembulingam P. (2012). Essentials of medical physiology. JP Medical Ltd., ISBN 9789350259368.
- ^ Koerner F. C. (2009): Diagnostic problems in breast pathology. Elsevier Health Sciences. ISBN 1416026126.
- ^ Porth C. (2011): Essentials of pathophysiology: Concepts of altered health states. Lippincott Williams & Wilkins. ISBN 9781582557243.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Nussey and Whitehead: Endocrinology, an integrated approach, Taylor and Francis 2001. Free online textbook.