Aleksandrovac (Negotin)

Koordinate: 44° 05′ 02″ S; 22° 34′ 39″ I / 44.0839° S; 22.5775° I / 44.0839; 22.5775
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Aleksandrovac
Aleksandrovac
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBorski
OpštinaNegotin
Stanovništvo
 — 2011.Pad 459
Geografske karakteristike
Koordinate44° 05′ 02″ S; 22° 34′ 39″ I / 44.0839° S; 22.5775° I / 44.0839; 22.5775
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina199 m
Površina11.57 km2
Aleksandrovac na karti Srbije
Aleksandrovac
Aleksandrovac
Aleksandrovac na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj019
Registarska oznakaNG

Aleksandrovac je naselje u Srbiji u opštini Negotin u Borskom okrugu i nalazi se uz samu granicu sa Bugarskom. Prema popisu iz 2022. u naselju je bilo 252 stanovnika (prema popisu iz 2011. ima 459 stanovnika, prema popisu iz 2002. bilo je 588 stanovnika). Do 1993. godine naselje je imalo zvaničan naziv Zlokuće (Sl. glasnik Republike Srbije 106/93).

Geografske odlike[uredi | uredi izvor]

Aleksandrovac je ratarsko-stočarsko seosko naselje zbijenog tipa udaljeno 25 km jugoistočno od Negotina. Smešteno je na desnoj dolinskoj strane reke Timok ispod uzvišenja Beli breg (265 m). Severna geografska širina naselja je 43° 2’ 29” istočna geografska dužina 22° 26’ 24”, a površina atara 1.157 hektara. Do ovog naselja se može stići asfaltnim putem od Negotina preko Kobišnice, Veljkova, Rogljeva i Rajca.

Naselje se prvi put spominje u turskim popisima 1491. odnosno 1521. godine pod nazivom Zokušan (Zlokuće). Do kraja Prvog svetskog rata (1918. godine) pripadalo je Bugarskoj (bug. Злокукя). U periodu između dva svetska rata nosilo je naziv Aleksandrovac (dobijen po kralju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca Aleksandru Karađorđeviću), da bi stari naziv bio vraćen 1947. godine. Ponovo se naziva Aleksandrovac od 1993.

Oko sela su brda Đalu mare, Lak, Grnduri i Pojenic, a niže od sela su Kuraturi i Selište. Potok koji prolazi kroz selo i koji zovu Alu bugaru izvire na srpsko−bugarskoj granici, protiče kroz selo i uliva se u Timok.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Smatra se da je selo nastalo u 17. veku i da je dosta povezano sa Kovilovom. Ima podataka da je prvo naselje nastalo kada su se Sloveni doselili sa juga posle Kosovske bitke, da je to bilo malo naselje koje je napušteno zbog turskom zuluma i ratnih sukoba. Novo naselje formirano je na mestu Lipije sa 50 do 60 burdelja, a potom i uz Timok do česme Selište u blizini današnjeg naselja. Ima podataka i da su Lipljani potom formirali selo na mestu Lak iznad današnjeg Aleksandrovca. [2]

Prema turskim spisima selo se prvo zvalo Kutulovac i Zlokuće. Između dva svetska rata se zvalo Aleksandrovo, posle rata opet Zlokuće, a sada je Aleksandrovac. [3]

U popisu stanovništa Koste Jovanovića, na osnovu istraživanja koje je vršio 1912, 1914. 19211923. i 1925. godine za ovo selo nema podataka. U selu nije bilo doseljavanja posle Drugog svetskog rata.[4]

Samo naselje nema osobitih delova već se određeni krajevi nazivaju po familijama (Pašujkovići, Urukovići, Nikolići, Caranovići i dr). Antropogeografskim i etnološkim izučavanjima svrstano je u vlaška naselja. Zavetina u naselju je Sveti Ilija.

Stanovništvo Aleksandrovca je pravoslavno (slavi Petkovicu, sv. Aranđela i sv. Nikolu), prilikom popisa nacionalno se izjašnjava kao srpsko i uglavnom se bavi ratarstvom, stočarstvom i vinogradarstvom. U naselju je 1921. godine živelo 930, a 2002. samo 577 žitelja. Na privremenom radu u inostranstvu iz ovog naselja se nalazi 220 stanovnika.

Četvororazredna osnovna škola u naselju postoji kao područno odeljenje škole „Momčilo Ranković“ iz Rajca. Školske 2006/2007. godine ima 20 učenika. Naselje ima zemljoradničku zadrugu (od 1933. godine), električnu rasvetu (od 1955. godine), vodovod (od 1975), 2 prodavnice mešovite robe, 2 kafića i kablovski TV sistem (od 1992). Asfaltni put dobija 1977. a telefonske veze sa svetom od 1986. godine.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema poslednjem popisu iz 2022. godine u Aleksandrovcu je živelo 252 stanovnika što je za 207 manje u odnosu na 2011. kada je na popisu bilo 459 stanovnika. U naselju živi 240 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 61,45 godina (59,10 kod muškaraca i 63,59 kod žena).[5]

Prema podacima popisa iz 2022. u naselju ima 125 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,02 [6] a prema istom popisu u naselju ima 304 stambenih jedinica od kojih je 129 naseljenih.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[7]
Godina Stanovnika
1948. 1.015
1953. 1.031
1961. 1.056
1971. 1.077
1981. 1.085
1991. 994 716
2002. 588 934
2011. 459
2022. 252
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[8]
Vlasi
  
283 48,12%
Srbi
  
255 43,36%
Rumuni
  
18 3,06%
Makedonci
  
4 0,68%
Bugari
  
2 0,34%
nepoznato
  
8 1,36%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Trokanović, Jordan (2011). Timočka sela i Vidinski pašaluk. Negotin: Istorijski arhiv Negotin,. str. 134. ISBN 978-86-84187-29-3. 
  2. ^ Trokanović, Jordan (2011). Timočka sela i Vidinski pašaluk. Negotin: Istorijski arhiv Negotin,. str. 135. ISBN 978-86-84187-29-3. 
  3. ^ Trokanović, Jordan (2011). Timočka sela i Vidinski pašaluk. Negotin: Istorijski arhiv Negotin,. str. 128, 135. ISBN 978-86-84187-29-3. 
  4. ^ Grupa autora (1968—1969). Negotinska Krajina - glasnik Etnografskog muzeja; Dr Miroslav Draškić "Poreklo stanovništa i etnički procesi u selima negotinske opštine". Beograd: Etnografski muzej. str. 62. 
  5. ^ Starost i pol, podaci po naseljima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine (PDF), Pristupljeno 17.7.2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 460. ISBN 978-86-6161-230-5. 
  6. ^ Domaćinstva prema broju članova - Popis stanovništva, podaci po naseljima, Pristupljeno 7.8.2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 122. ISBN 978-86-6161-232-9. 
  7. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  8. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  9. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]