Avija BH-33

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Avija BH-33
Avija BH-33
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Dužina7,22
Razmah krila8,90
Visina3,13
Površina krila25,46
Prazan1117
Normalna poletna1560
Klipno-elisni motor1 Skoda L
Snaga1 x 426 kW
Brzina krstarenja280 km/h
Maks. brzina na Hopt298 km/h
Dolet450b km
Plafon leta8000 m
Brzina penjanja594 m/min

Avija BH-33 (češ. Avia BH-33) je čehoslovački lovački avion, koji je imao prvi let aviona 1928. godine.[1][2]

Najveća brzina aviona pri horizontalnom letu je iznosila 298 km/h. Praktična najveća visina tokom leta je iznosila 8000 metara, a brzina uspinjanja 594 metara u minuti. Raspon krila aviona je bio 8,90 metara, a dužina trupa 7,22 metara. Prazan avion je imao masu od 1117 kilograma. Normalna poletna masa iznosila je oko 1560 kilograma. Bio je naoružan sa 2 prednja mitraljeza kalibra 7,7 milimetara.[2]

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Projektanti aviona Avia BH-33 inž.P.Beneš(l) i inž.M.Hajn(d)
Crtež aviona Avija BH-33 u tri projekcije
Avion Avija BH-33 sa motorom Jupiter

Konstruktori aviona su bili Pavel Beneš i Miroslav Hajn. Avion je baziran na Avija BH-21 avionu, dobio je jači Bristol Jupiter motor i niz izmjena. Prototip je imao slabe osobine i to je zahtijevalo dalje izmjene, u 2 iduća prototipa označena kao BH-33-1. Čehoslovačko ratno vazduhoplovstvo je naručilo 5, belgijsko 3, a poljsko RV 1 avion sa licencom za 50, koji su izrađeni pod imenom PWS-A i uvedeni u naoružanje 1930.

Potpuni redizajn aviona sa namjerom da se poboljšaju osobine je uslijedio sa verzijom Avija BH-33Е. 20 aviona je prodato Vojnom Vazduhoplovstvu Kraljevine Jugoslavije (VVKJ), sa licencom za dodatnih 24, koja je realizovana u zemunskom Ikarusu (Avia BH-33 Y). Još jedna verzija, Avija BH-33L sa Škoda motorom je izrađena za čehoslovačko RV, 80 primjeraka. Neki su korišteni do okupacije Čehoslovačke 1938.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Trup aviona Avia BH-33E je izveden kao čelična konstrukcija od čeličnih cevi prekrivenih platnom. Poprečni presek trupa je bio elipsast. Otvoreni kokpit je pozicioniran tako da mu se prednja ivica poklapa sa zadnjom ivicom gornjeg krila. Nosač motora je takođe bio izveden kao metalna konstrukcija a motor je bio obložen limenom oblogom koja je poboljšava hlađenje motora.

Pogonska grupa: U jugoslovensku varijantu aviona BH-33E-SHS koja se proizvodila u zemunskoj fabrici aviona Ikarus ugrađivan je motor jugoslovenske proizvodnje IAM K9 snage 420KS.

Krila su bila drvene konstrukcije obložena platnom, krila su imala oblik pravougaonika sa zaobljenim krajevima. Donje krilo je bilo duže od gornjeg i na njemu su se nalazila zakrilca. Krila su međusobno bila povezana blago zakošenim upornicama i obliku latiničnog slova N i zategama od čelične žice.

Stajni trap aviona je izveden kao fiksan, imao je dva točka međusobno povezana krutom osovinom koja je rešetkastom konstrukcijom napravljene od čeličnih cevi u obliku latiničnog slova V, bio pričvršćen za trup aviona. Na repu aviona se nalazila elastična drljača kao treća oslona tačka aviona.

U borbi[uredi | uredi izvor]

Čehoslovački primjerci nisu ni učestvovali u borbama zbog predaje 1938. godine. Poljski avioni su bili zamijenjeni poljskim lovačkim avionima prije rata 1939. Jugoslovenski primjerci su korišteni za naprednu obuku lovačkih pilota. Dva su uništena pri napadu njemačkih Meseršmita Bf 109 na aerodrom Nikšić 1941. godine, i oba hrabra jugoslovenska pilota su poginula prilikom neravnopravne vazdušne borbe sa njemačkim lovcima.

Preostale zarobljene jugoslovenske avione Nemci su predali Hrvatima (kvislinškoj „NDH“), koji su ih koristili kao lake jurišnike i izviđače u napadima na partizane i civilno stanovništvo.

Naoružanje[uredi | uredi izvor]

Naoružanje aviona: Avija BH-33
Vatreno (streljačko) naoružanje
Top
Mitraljez
Broj i oznaka mitraljeza 2 x Vikers (Vickers)
Kalibar 7,7 mm
Bombardersko naoružanje (bombe)
Raketno naoružanje (rakete)


Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 16. 08. 2016. g. Pristupljeno 12. 08. 2016. 
  2. ^ a b „Avia BH-33” (na jeziku: (jezik: ruski)). Ugolok neba. 2004. Pristupljeno 16. 7. 2010. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Pavel Soukup (26. 7. 2009). „Avia BH-33” (na jeziku: (jezik: češki)). Československé letectví (www.cs-letectvi.cz). Pristupljeno 22. 9. 2010. 
  • O. Petrović; Vojni aeroplani Kraljevine SHS/Jugoslavije (Deo II: 1931 – 1941), Let 3/2004. Beograd, 2004.
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 
  • Dimitrijević, Bojan B., Predrag Miladinović i Milan Micevski (2012). Kraljevsko vazduhoplovstvo - Vojno vazduhoplovstvo Kraljevine SHS/Jugoslavije 1918—1944. Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-169-8. 
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Rendulić, Zlatko (2014). Lovačka avijacija 1914-1945. (na jeziku: (jezik: srpski)). Valjevo: Teovid. ISBN 978-86-83395-36-1. 
  • V. Mikić; Zrakoplovstvo NDH 1941—1945, VIIVJ, Beograd, 2000.
  • Janić, Čedomir (1991). „Vazdušne borbe nad Jugoslavijom”. Aeromagazin (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: BB Soft. specijal: 6 — 16. ISSN 1450-6068. 
  • Micevski, Milan (1991). „Pod tuđim zastavama”. Aeromagazin (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: BB Soft. specijal: 36 — 40. ISSN 1450-6068. 
  • Grujić, Zlatomir (1998). „Fabrika aeroplana i hidrplana Ikarus A.D.”. Aeromagazin (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: BB Soft. 6: 39 — 41. ISSN 1450-6068. 
  • Đokić, Nebojša; Radovanović, Radovan (2017). „STVARANjE VAZDUHOPLOVSTVA KRALjEVINE SHS I FORMIRANjE RATNE DOKTRINE”. Zapisi (na jeziku: (jezik: srpski)). Požarevac: Istorijski Arhiv Požarevca. 6: 113 — 126. ISSN 2334-7082. 
  • Mijatović, Ivan; Đokić, Nebojša (2011). „LOVAČKA AVIJACIJA VOJSKE KRALjEVINE JUGOSLAVIJE I PRAĆENjE SAVREMENIH TRENDOVA U NAORUŽANjU - stereotipi i činjenice,”. Rasinski anali (na jeziku: (jezik: srpski)). Kruševac: Istorijski Arhiv Kruševca. 9: 136 — 168. ISSN 1451-4346. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]