Arsen Dedić
| Arsen Dedić | |
|---|---|
| Datum rođenja: | 28. jul 1938. |
| Mesto rođenja: | Šibenik (Kraljevina Jugoslavija) |
Arsen Dedić (Šibenik, 28. jul 1938), hrvatski pevač, kompozitor, pesnik, aranžer, tekstopisac, kantautor i muzičar.
Sadržaj |
[uredi] Život
[uredi] Umetnik u mladosti
Arsen Dedić je autentičan začetnik autorske pesme i literarne šansone. Svojim radom je izvršio posredan, ali značajan uticaj na rok scenu u Jugoslaviji. Rođen je 1938. u Šibeniku, a muziku počinje da uči u osmoj godini. Prvo je počeo da svira flautu i klavir.[1] Već sa petnaest godina svira u kazališnom orkestru i sa ocem u Šibenskoj narodnoj glazbi. Paralelno je u muzičkoj školi učio flautu. Sredinom pedesetih godina počinje da objavljuje poeziju u „Poletu“, „Književnim novinama“ i splitskom „Vidiku“. Po završetku gimnazije 1957. godine seli se u Zagreb, upisuje Pravni fakultet i srednju muzičku školu, a zatim i Muzičku akademiju na kojoj diplomira 1964. godine. Krajem pedesetih, Dedić počinje sa svojim prvim kompozitorskim radovima vezanim za klasičnu muziku, ali piše i tekstove za zabavnu muziku pod pseudonimom Igor Krimov. Ujedno pristupa vokalnim grupama Prima, Sirynx, Zagrebački vokalni kvartet i Melos, otkrivajući bogatstvo šansone i kancone. Sa njima snima ploče na kojima su prepevi stranih hitova. Prvu ploču objavio je sa ljubljanskim Diksieland ansamblom i na njoj su «Zapleši tvist», prepev «Let`s twist again» Čabi Čekera (Chubby Checker) i "Rođena za mene" ili "Nata per me" Adrijana Čelentana (Adriano Celentino). Godine 1961. otkriva italijanskog autora Đina Paolija (Gino Paoli), doživljava »šok identifikacije» koji će uticati na jačanje autorske sigurnosti tokom daljeg rada. Kao kompletan autor prvi put se predstavlja 1963. godine kada na Splitskom festivalu izvodi pesmu "Onaj dan". Zatim prvi put objavljuje svoju pesmu »Nevoljen», a na tom singlu se nalazi i "Okus soli", obrada Paolijevog hita. Od 1959. do 1964. godine radi kao muzički saradnik na TV Zagreb, a zatim prelazi u slobodne umetnike.[2]
[uredi] Autentični jugoslovenski kantautor
Tokom šesdesetih godina karijeru vezuje za festivale, nižući seriju evergrin kompozicija i odnoseći nagrade sa lakoćom. Prvi solistički koncert održao je decembra 1965. godine u beogradskom Domu sindikata. Vremenom se povlači sa festivala i orjentiše se na snimanje cenjenih ploča. Prvi LP "Čovek kao ja", objavljen 1969. godine, donosi retrospektivu najboljih pesama kao što su "Moderato cantabile", "Kuća pored mora", "Bit ćeš uvek moja", "Sve što znaš o meni" i druge. Sledeći LP "Arsen II" samo potvrđuje njegove visoke kvalitete, donoseći, "O mladosti", "Ne plači", "Takvim sjajem može sjati". Dupli album "Homo volans" objavljen 1973. godine definitivo mu određuje centralnu kantautorsku poziciju kroz pesme "Tvoje nežne godine", "Laku noć muzičari", "Modra rijeka". Unoseći vremenom u svoju romantiku elemente ironije i satire, Dedić tokom sedamdesetih snima ključne autorske ploče, ali se ogleda i na drugim poljima. Radi ploče za decu, primenjenu muziku, komponuje na tekstove pesnika, a njegove pesme izvode Drago Mlinarec, Bijelo Dugme, Josipa Lisac, Srebrna krila, Zdravko Čolić i mnogi drugi. Takođe, redovno komponuje za suprugu Gabi Novak koja često gostuje na njegovim pločama i nastupima. Saradnju sa novim generacijama produbljuje tokom osamdesetih radeći prepeve sa slovenačkog, pesama Andreja Šifera, Zorana Predina i drugih. Sa Predinom snima zajedničku ploču «Svjedoci priče» na kojoj se autorski dopunjuju, nudeći drugačije čitanje svojih ranijih pesama. U pesmi «Domovina» pridružio im se Bora Đorđević sa kojim su 1989. godine zajedno nastupali u više navrata. Godine 1993. Dedić posle duže pauze objavljuje ploču «Tihi obrt» na kojoj uz Gabi Novak učestvuje i njihov sin Matija koji svira klavir. U pesmama "Između nas rat je stao", "Miris jeftine hrane", "Majka hrabrost", "Mocartova godina 1991." Dedić na ubedljiv način poetski prelama ratne refleksije.
Sledeći CD nudi pomalo neočekivanu retrospektivu. Naime, Dedić je 1961. godine počeo da piše tekstove za dalmatinske pesme, tako da su neke od njih, kao "Vratije se Šime", "Maškare", "Cvite moja", vremenom dobile atribut narodnih. Od 1970. godine počeo je da komponuje muziku i piše tekstove za šibenske klape, a često je radio i na stihove Ujevića, Gulina, Bilića i drugih. Od oko četrdeset pesama koje su tako nastale Dedić je za CD «Ko ovo more platit» napravio izbor od dvadeset dalmatinskih pesama snimljenih od 1973. do 1995. godine. Uz njega i Gabi pevaju klape Šibenik, Bonaca, Maslina, Nostalija, Kalafat. Godine 1997. objavljuje CD "Ministarstvo straha" i u pesmama "Tvoje tijelo, moja kuća", "Ministarstvo straha", "Ratni profiteri" i drugim gradi gorku, ali emotivnu atmosferu sličnu onoj koju je zabeležio na ploči "Tihi obrt".
[uredi] Uspesi i nagrade
Tokom karijere, Dedić je pisao muziku za pozorište, film i TV drame. Godine 1968. glumio je u filmu "Višnja na Tašmajdanu" reditelja Stoleta Jankovića. Prvu knjigu poezije "Brod u boci" Dedić je objavio 1971. godine i ona je doživela brojna izdanja i impresivan tiraž od osamdeset hiljada primeraka, što ne treba da čudi, budući da je pesma "Ne daj se Ines" bila prihvaćena od svih generacija. Sa Matijom Skurjenijem je objavio knjigu za decu "Zamišljeno pristanište" (1975.), pa «Narodne pjesme» (1979.), "Canto e poesia" (1983.), sa fotografom Tomislavom Risićem "Zagreb i ja se volimo tajno" (1986.) i "Hotel Balkan". Publicista Igor Mandić je 1983. godine o njemu objavio knjigu "Arsen". Krajem 1997. godine Dedić je objavio knjigu "Stihovi" u kojoj su sakupljeni materijali iz njegovih knjiga, ako i nove pesme. Za svoj rad Dedić je dobio brojene nagrade od kojih su posebno cenjene italijanske I premi Tenzo i Jacques Brel za doprinos autorskoj pesmi u Evropi.
[uredi] Singlovi
- Margare/Što da vam pričam /Poslednja noć /Moje ruke (Jugoton)
- Cigareta/ To sam ja /Ceste u noći /Dosta je toga (PGP RTB 1963)
- Pismo vojnika /Okus soli /Evelzn /Nevoljen (PGP RTB 1963)
- Moj prijatelj /Cirkus /Pismo (Jutoton 1964)
- Sanjam te /Vera Pavladoljska/ Čovek kao ja/ Kad svi odu (Jugoton 1966)
- Kad bi svi ljudi na svijetu /Davne kiše/ Pjevam da mi prođe vrijeme /Dva prijatelja (PGP RTB)
- Balada o pricama /Balada o zemlji /Jesenja balada/ Balada o zvonaru (PGP RTB)
- To je moj svijet /Razgovaram sa morem/ Priča o Marinelli /Snijeg (Jugoton 1968)
- Sve što znaš o meni /Hvala ti (Jugoton)
- Vraćam se /Kao rpijatelji (Jutogon 1969)
- Prazna obećanja /Povečerje (Jugoton 1969)
- Majko moja/ Put u raj /Strane svijeta /Svega mi je dosta (Jugoton 1971)
- Sve bilo je muzika /Devojka za jedan dan (Jugoton 1970)
- Milena/ Zajedno (Helidon i Alta)
- Vse ceste vodijo v Rim/ Moja mala iz Ljubljane (Helidor)
- Prva ljubav /Sine moj (Studio B)
- Čermešina /Ja sam tu/ Mama/ Kome (Melodija)
[uredi] Albumi
- Čovek kao ja (Jugoton 1969. kompilacija)
- Arsen 2 (Jutogon 1971.)
- Homo volans (Jugoton 1973. dupli)
- Arsen (PGP RTB 1973. kompilacija)
- Vraćam se (Jugoton 1975. kompilacija)
- Otisak autora (RTV LJ 1976.)
- Pododično stablo( Jugoton 1976.)
- Pjesme sa šlagom (Jugoton 1976.)
- Dedić-Golob (Jugoton 1977.)
- Kuća pored mora (RTV LJ 1978.)
- Rimska ploča (PGP RTB 1978.)
- Okudžava u Zagrebu (Jugoton 1978.)
- Zlatna nit (Jugoton 1978.)
- Gabi i Arsen (RTV LJ 1980.)
- Pjevam pjesnike (PGP RTV 1980.)
- Naručene pjesme (Jugoton 1980.)
- Arsenal-izabrane pjesme (1963.-1976.)
- Arsen pjeva deci (RTV LJ 1982.)
- Kantautor (Diskoton 1985.)
- Moje popevke (Jutoton 1986.)
- Kino Sloboda (Jugoton 1987.)
- Najbolje od Arsena (66-88) (Croatia Records 1993.)
- Tihi obrt (Orfej 1993.)
- Ministarstvo straha (BGM 1997.)
- Herbar 1999.
- Na zlu putu (Croatia Records 2004.)
- Rebus (Jugoton 2008)
[uredi] Filmografija
- Školjka šumi 1990.
- Stela 1990.
- Glembajevi 1988.
- Suncokreti 1988.
- Anticasanova 1985.
- Od petka do petka 1985.
- Tajna starog tavana 1984.
- Vlakom prema jugu 1981.
- Pjevam danju, pjevam noću 1981.
- U registraturi 1974.
- Živa istina 1973.
- Žuta 1972.
[uredi] Vidi još
[uredi] Izvori
- ^ Милутин Дедић господар ветрова: Кућа за облаке (ср). Илустрована Политика (Број 2396, 18. децембар 2004. ) (18. 12. 2004.). Pristupljeno na dan 27. 5. 2012.
- ^ Ilustrovana Yu Rock enciklopedija 1960-1997, Petar Janjatović, Geopoetika
