Pesma Evrovizije 1958.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pesma Evrovizije 1958.
Datumi
Finale12. mart 1958.
Domaćin
Mesto održavanjaHolandija AVRO studio, Hilversum, Holandija
VoditeljiHani Lips
DirigentDolf van der Linden
Izvršni supervizorRolf Liberman
EmiterNOS
Vebsajteurovision.tv/event/hilversum-1958
Učesnici
Broj učesnika10
Zemlje debitanti Švedska
Povukle se Ujedinjeno Kraljevstvo
  • frameless}}*Portugalija*Andora*Monako*Lihtenštajn*San Marino*Španija*Španija*Španija*ŠpanijaFrancuska na izboru za Pesmu EvrovizijeFrancuska na izboru za Pesmu EvrovizijeUjedinjeno Kraljevstvo na izboru za Pesmu EvrovizijeUjedinjeno Kraljevstvo na izboru za Pesmu EvrovizijeUjedinjeno Kraljevstvo na izboru za Pesmu EvrovizijeUjedinjeno Kraljevstvo na izboru za Pesmu EvrovizijeUjedinjeno Kraljevstvo na izboru za Pesmu Evrovizije*Irska*IslandBelgija na izboru za Pesmu EvrovizijeHolandija na izboru za Pesmu EvrovizijeŠvajcarska na izboru za Pesmu EvrovizijeNemačka na izboru za Pesmu EvrovizijeDanska na izboru za Pesmu EvrovizijeDanska na izboru za Pesmu EvrovizijeDanska na izboru za Pesmu EvrovizijeDanska na izboru za Pesmu EvrovizijeDanska na izboru za Pesmu EvrovizijeUjedinjeno Kraljevstvo na izboru za Pesmu EvrovizijeUjedinjeno Kraljevstvo na izboru za Pesmu EvrovizijeItalija na izboru za Pesmu EvrovizijeItalija na izboru za Pesmu EvrovizijeItalija na izboru za Pesmu EvrovizijeItalija na izboru za Pesmu EvrovizijeItalija na izboru za Pesmu Evrovizije*Vatikan*Norveška*NorveškaŠvedska na izboru za Pesmu EvrovizijeŠvedska na izboru za Pesmu EvrovizijeŠvedska na izboru za Pesmu Evrovizije*Finska*Finska*Sovjetski Savez*Sovjetski Savez*Sovjetski Savez*Sovjetski Savez*Sovjetski Savez*ČehoslovačkaAustrija na izboru za Pesmu Evrovizije*Jugoslavija*Mađarska*Jugoslavija*Jugoslavija*Jugoslavija*Albanija*Jugoslavija*Grčka*GrčkaGrčka na izboru za Pesmu Evrovizije*Grčka*Grčka*Grčka*Grčka*Grčka*Grčka*Grčka*Grčka*Grčka*Grčka*Grčka*Grčka*Grčka*Grčka*Grčka*Grčka*Grčka*Grčka*Grčka*Grčka*Grčka*Grčka*Grčka*Grčka*Bugarska*Rumunija*Sovjetski Savez*Sovjetski Savez*Sovjetski Savez*Sovjetski Savez*Sovjetski Savez*Sovjetski Savez*Sovjetski Savez*Sovjetski Savez*TurskaUjedinjeno Kraljevstvo na izboru za Pesmu Evrovizije*Izrael*Sovjetski Savez*Maroko*Poljska*ČehoslovačkaLuksemburg na izboru za Pesmu Evrovizije*Liban*TunisFrancuska na izboru za Pesmu Evrovizije*Sovjetski Savez*Iran*Irak*Sirija*Jordan*Saudijska Arabija*Izrael*Izrael
    frameless}}
         Zemlje učesnice finala     Države koje su učestvovale u prošlosti, ali ne i 1958.
Glasanje
Sistem glasanjaSvaka zemlja je imala žiri od deset članova, gde je svaki član glasao za po jednu pesmu.
Pobednička pesma FrancuskaDors, mon amour
1957. ← Pesma Evrovizije  → 1959.

Pesma Evrovizije 1958. (engl. Eurovision Song Contest 1958; franc. Concours Eurovision de la chanson 1958) je bio treći po redu izbor za Pesmu Evrovizije. U organizaciji Evropske radiodifuzne unije (ERU) i domaćina Nederlandse Televisie Stichting [sh] (NTS), takmičenje, prvobitno nazvano Velika evropska nagrada takmičenja za pesmu Evrovizije 1958. (franc. Grand Prix Eurovision de la Chanson Européenne 1958; engl. Eurovision Grand Prize of European Song 1958[1]) održano je 12. marta 1958. u AVRO studiju u Hilversumu, u Holandiji, a voditeljka je bila holandska televizijska prezenterka Hani Lips. Ovo je bio prvi put da je zemlja domaćin bila zemlja koja je pobedila prethodne godine, tradicija koja se nastavila do danas (sa par izuzetaka).

Deset zemalja je učestvovalo na takmičenju, isti broj kao prethodne godine; Švedska je debitovala na takmičenju, dok je Ujedinjeno Kraljevstvo odlučilo da ne učestvuje.

Pobedila je Francuska s pesmom Dors, mon amour koju je pevao Andre Klavo. Jedna od drugih pesama je ipak imala veći uticaj posle takmičenja, italijanska pesma Nel blu, dipinto di blu, poznatija i kao Volare, koju izvodi Domeniko Modunjo, koja je završila na trećem mestu. Pesma je postala svetski hit, osvojila dva Gremija 1959. i ušla na top-liste u više država.

Lokacija[uredi | uredi izvor]

AVRO studio u Hilversumu, domaćin takmičenja 1958.

Takmičenje 1958. je održano u Hilversumu, u Holandiji. Mesto održavanja je bilo AVRO studio, koji je u to vreme služio kao glavni radio-televizijski emiterski objekatholandskog amitera AVRO.[2][3] Hilversum se često naziva „medijskim gradom”, pošto je centar radio-televizijskih emitera u Holandiji, kao i sedište više organizacija koje sačinjavaju Nederlandse Publieke Omroep (NPO); organizaciju javnih emitera.[4][5]

Iako je pobedila 1957, Holandija nije prvoj ponuđeno pravo domaćinstva, pošto je konvencija u to vreme navodila da je će svaki emiter biti domaćin naizmenično.[6] Britanska radiodifuzna korporacija (BBC) je bila prvi izbor domaćina, ali je odustala pošto nije uspela da postigne dogovor sa umetničkim sindikatima.[7] Holandski Nederlandse Televisie Stichting (NTS) je dobio prava domaćinstva pošto je svaki drugi emiter odbio da bude domaćin.[6][8][9] Ovo je uspostavilo tradiciju da će pobednik biti domaćin sledeće godine.[10][11]

Zemlje učesnice[uredi | uredi izvor]

Deset zemalja je učestvovalo na takmičenju, isti broj kao prethodne godine; Švedska je debitovala na takmičenju, dok je Ujedinjeno Kraljevstvo odlučilo da ne učestvuje, iako je prvobitno želelo da učestvuje i bilo navedeno na spisu zemalja učesnica u originalnim pravilima objavljenim u novembru 1957. godine.[2][7][10]

Učesnici Pesme Evrovizije 1958.[12][13][14][15]
Država Emiter Izvođač(i) Pesma Jezik Autor(i) Dirigent
 Austrija ORF Lijen Ogustin Die ganze Welt braucht Liebe nemački
  • Ginter Leopold
  • Kurt Verner
Vili Fantl
 Belgija INR Fud Lekler Ma petite chatte francuski Andre Dohet Dolf van der Linden [en]
 Danska Statsradiofonien Rakel Rasteni Jeg rev et blad ud af min dagbog danski Hari Jensen Kaj Mortensen
 Italija RAI Domeniko Modunjo Nel blu, dipinto di blu italijanski
Alberto Semprini [en]
 Nemačka WDR[a] Magrot Hilšer Für zwei Groschen Musik nemački
  • Volter Brendin
  • Fridrih Mejer
  • Fred Roh
Dolf van den Linden
 Luksemburg CLT Solanž Beri Un grand amour francuski
  • Mihel Erik
  • Monik Lenijes
  • Rejmond Roh
Dolf van den Linden
 Francuska RTF Andre Klavo Dors, mon amour francuski Frank Pursel [en]
 Holandija NTS Kori Broken Heel de wereld holandski Beni Vreden Dolf van den Linden
 Švedska SR Alis Babs Lilla stjärna švedski
Dolf van den Linden
  Švajcarska SRG SSR Lis Asija Giorgio nemački, italijanski
Paul Burkhard

Izvođači koji su učestvovali ranije[uredi | uredi izvor]

Izvođač(i) Država Komentar Ref.
Lis Asija   Švajcarska Predstavljala je Švajcarsku 1956. sa pesmom Refrain i pobedila. Izvodila je i drugu pesmu Švajcarske 1956, Das alte Karussell. Predstavljala je Švajcarsku 1957. sa pesmom L'enfant que j'étais. [17][18]
Kori Broken  Holandija Izvodila je jednu od pesama Holandije 1956, Voorgoed voorbij. Predstavljala je Holandiju 1957. sa pesmom Net als toen i pobedila.
Fud Lekler  Belgija Izvodio je jednu od pesama Belgije 1956, Messieurs les noyés de la Seine. Predstavljala je Holandiju 1957. sa pesmom Net als toen i pobedila.
Margot Hilšer  Nemačka Predstavljala je Nemačku 1957. sa pesmom Telefon, Telefon.

Format[uredi | uredi izvor]

Scena i orkestar na takmičenju 1958. godine

Takmičenje je organizovao i prenosio NTS, gde je Pjet te Nujl mlađi bio producent, Gijs Staperšof je bio režiser, a Dolf van der Linden je bio muzički direktor i predvodio je Orkestar Metropole tokom takmičenja.[19][20][21] Svaka država je smela da nominuje svog muzičkog direktora da predvodi orkestar tokom njihovog nastupa, dok je muzički direktor zemlje domaćina dirigovao orkestrom za države koje to nisu učinile..[13][15]

Takmičenje je bilo u jednoj od hala AVRO emiterskog kompleksa, hala je imala malu scenu za pevače, a orkestar sa leve strane iz ugla publike. Pozadina dela za nastup je imala promenljivu pozadinu kako bi se svakoj pesmi dao kontekst reči, koji je uklonjen da otkrije semafor tokom glasanja. Hala je bila dekorisana hiljadama lala.[2][22]

Nije bilo značajnijih promena pravila u odnosu na 1957; svaka država je učestvovala kroz jednog emitera člana ERU-a, sa jednom pesmom, koju izvode do dve osobe na sceni.[2][10] Zbog kršenja pravila o dužini pesama na prethodnom takmičnjeu, maksimalan limit od 3 minuta i 30 sekundi je strožije sprovođen ove godine.[6] Sistem glasanja je ostao isti kao i prethodne godine; Svaka država je imala deset članova žirija, gde je deset članova žirija u svakoj državi dalo jedan glas svojoj omiljenoj pesmi, a apstencije nisu bile dozvoljene. Članovi žirija nisu smeli da glasaju za pesmu svoje države.[19]

Pregled takmičenja[uredi | uredi izvor]

Andre Klavo (desno) slavi sa dirigentom Frankom Purselom i prezenterkom Hani Lips posle pobede na takmičenju
Domeniko Modunjo tokom probe u hali

Takmičenje je održano 3. marta 1957, sa početkom u 21:00 po srednjoevropskom vremenu (20:00 po светском времену) i trajalo oko sat vremena i deset minuta.[23][24] Prezenterka takmičenja je bila holandska prezenterka Hani Lips.[2][13]

Tokom pauze je nastupao Orkestar Metropole [en].[25]

Tokom prenosa takmičenja, zbog tehničkih problema, u više zemalja nije mogao da se vidi ili čuje prenos italijanske pesme, koja je nastupala prva, te je ona izvedena ponovo posle zadnje pesme.[9][13][26]

Pobedila je Francuska sa pesmom Dors, mon amour, koju je komponovao Pjer Delano [en], napisao Hubert Žiro [en], a izveo Andre Klavo.[27] Italijanska pesma, Nel blu, dipinto di blu koju izvodi Domeniko Modunjo, postala je svetski hit i postala jedna od prvih evrovizijskih pesama da se proslavi izvan tamičenja.[9] Pesma je popularno poznata pod imenom Volare. Pesma je dostigla prvo mesto na „Billboard Hot 100” lestvici, a dostigla prvih pet u Belgiji, Kanadi, Holandiji i Norveškoj, kao i prvih deset u Ujedinjenom Kraljevstvu. Pesma je dobila Gremi nagrade za kompoziciju godine, kao i za pesmu godine, na prvoj dodeli Gremija u maju 1959. godine.[28][29][30][31][32] Pesmu je obradilo više izvođača, uključujući Din Martina, Dalidu i Gipsy Kings, a prevedena je i u više jezika.[33][34]

Nel blu, dipinto di blu je nominovana 2005. da se takmiči u „Čestitamo: 50 godina Pesme Evrovizije”, specijalnom prenosu u kom se odlučila najpopularnija pesma u prvih 50 godina takmičenja, kao deo proslave godišnjice. Od 14 pesama koje su izabrane da se takmiče, Nel blu, dipinto di blu je završila na drugom mestu iza pesme Waterloo [sh], koju je ABBA izvela na takmičenju 1974. godine.[35][36]

  Pobednik
Rezultati Pesme Evrovizije 1958.[13][37]
#‍ Država‍ Izvođač(i)‍ Pesma‍ Plasman Poeni
01[b]  Italija Domeniko Modunjo Nel blu, dipinto di blu 3. 13
02  Holandija Kori Broken Heel de wereld 9. 1
03  Francuska Andre Klavo Dors, mon amour 1. 27
04  Luksemburg Solanž Beri Un grand amour 9. 1
05  Švedska Alis Babs Lilla stjärna 4. 10
06  Danska Rakel Rasteni Jeg rev et blad ud af min dagbog 8. 3
07  Belgija Fud Lekler Ma petite chatte 5. 8
08  Nemačka Magrot Hilšer Für zwei Groschen Musik 7. 5
09  Austrija Lijen Ogustin Die ganze Welt braucht Liebe 5. 8
10   Švajcarska Lis Asija Giorgio 2. 24

Rezultati[uredi | uredi izvor]

Detaljni rezultati glasanja žirija u finalu Pesme Evrovizije 1958.
Način glasanja:
  Žiri
Zbiran
broj poena
Države koje glasaju
Italija
Holandija
Francuska
Luksemburg
Švedska
Danska
Belgija
Nemačka
Austrija
Švajcarska
Takmičari Italija 13 1 1 1 4 4 1 1
Holandija 1 1
Francuska 27 6 1 1 9 1 1 7 1
Luksemburg 1 1
Švedska 10 2 3 1 1 3
Danska 3 1 1 1
Belgija 8 1 1 5 1
Nemačka 5 2 1 1 1
Austrija 8 3 1 1 1 2
Švajcarska 24 4 6 3 5 4 2

Međunarodni prenosi[uredi | uredi izvor]

Svaki emiter učesnik je morao da prenosi takmičenje. Emiteri članovi ERU koji nisu učestovali su mogli da prenose takmičenje i budu „pasivni učesnici”. Emiteri su smeli da pošalju komentatore koji su izveštavali sa takmičenja na svojim maternjim jezicima, kako bi prenosili informacije o izvođačima i pesmama svojim gledaocima i slušaocima.[38]

Prenosi i komentatori u zemljama učesnicama
Država Emiter Prenos Komentatori Ref.
 Austrija ORF ORF Ne zna se [39]
 Belgija INR INR Ne zna se [40][41]
Radio Belgique Ne zna se
NIR NIR Ne zna se [40]
 Danska Statsradiofonien Statsradiofonien TV, Program 1 Svend Pedersen [42][43]
 Italija RAI Programma Nazionale, Secondo Programma Bjanka Marija Pićinino [en] [41][44]
 Nemačka ARD Deutsches Fernsehen Ne zna se [24][40]
 Luksemburg CLT Télé-Luxembourg Ne zna se [45]
 Francuska RTF RTF Pjer Černija [en] [24][46]
France I Ne zna se [41]
 Holandija NTS NTS Sjeb van der Zi [nl] [23][40]
NRU [nl] Hilversum 1 [40]
 Švedska SR Sveriges TV Jan Gabrijelsen [sv] [47]
 Švajcarska SRG SSR TV DRS Ne zna se [24][41]
TSR, RSR 2 Žorž Hardi [fr]
DRS 2 Ne zna se
RSI Ne zna se
Prenosi i komentatori u zemljama koje ne učestvuju
Država Emiter Prenos Komentatori Ref.
 Ujedinjeno Kraljevstvo BBC[v] BBC Television Service Peter Hejg [en] [1][13]

Viewing figures[uredi | uredi izvor]

No official accounts of the viewing figures are known to exist. In his introductory remarks, the Dutch commentator stated that a total number of "about 25 million viewers" across Europe could be estimated.[48]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ U ime nemačkog emiterskog konzorcijuma ARD[16]
  2. ^ Tokom prenosa takmičenja, zbog tehničkih problema, u više zemalja nije mogao da se vidi ili čuje prenos italijanske pesme, koja je nastupala prva, te je ona izvedena ponovo posle zadnje pesme.[9][13][26]
  3. ^ Odložen prenos 16. marta u 15:15 po griničkom srednjem vremenu.[1][13]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Television Programmes – Sunday Afternoon”. Radio Times. 16. 3. 1958. str. 12. Pristupljeno 5. 6. 2022. 
  2. ^ a b v g d „Hilversum 1958 – Eurovision Song Contest”. European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala 30. 5. 2022. g. Pristupljeno 6. 6. 2022. 
  3. ^ „Former AVRO-studio”. Dudok Architectuur Centrum. Arhivirano iz originala 6. 6. 2022. g. Pristupljeno 6. 6. 2022. 
  4. ^ LaFleur, Louise (6. 9. 2019). „How the Netherlands hosts the Eurovision Song Contest”. European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala 15. 4. 2020. g. Pristupljeno 6. 6. 2022. 
  5. ^ „About Hilversum”. Gemeente Hilversum. Arhivirano iz originala 8. 3. 2022. g. Pristupljeno 6. 6. 2022. 
  6. ^ a b v Escudero, Victor M. (26. 10. 2017). „#ThrowbackThursday to 60 years ago: Eurovision 1957”. European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala 2. 1. 2018. g. Pristupljeno 3. 6. 2022. 
  7. ^ a b Jordan, Paul; Roxburgh, Gordon (11. 1. 2017). „Shining a light on the United Kingdom: 60 Years at Eurovision”. European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala 24. 4. 2017. g. Pristupljeno 31. 5. 2022. 
  8. ^ „Looking back to just like it was in 1957”. European Broadcasting Union. 3. 3. 2014. Arhivirano iz originala 13. 5. 2018. g. Pristupljeno 3. 6. 2022. 
  9. ^ a b v g O'Connor, John Kennedy (2010). The Eurovision Song Contest: The Official History (2nd izd.). London, United Kingdom: Carlton Books. str. 12—13. ISBN 978-1-84732-521-1. 
  10. ^ a b v Roxburgh, Gordon (2012). Songs for Europe: The United Kingdom at the Eurovision Song Contest. One: The 1950s and 1960s. Prestatyn, United Kingdom: Telos Publishing. str. 160. ISBN 978-1-84583-065-6. 
  11. ^ „How it works – Eurovision Song Contest”. European Broadcasting Union. 15. 1. 2017. Arhivirano iz originala 31. 5. 2022. g. Pristupljeno 4. 6. 2022. 
  12. ^ „Participants of Hilversum 1958”. European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala 1. 4. 2023. g. Pristupljeno 9. 6. 2023. 
  13. ^ a b v g d đ e ž Roxburgh, Gordon (2012). Songs for Europe: The United Kingdom at the Eurovision Song Contest. One: The 1950s and 1960s. Prestatyn, United Kingdom: Telos Publishing. str. 160—164. ISBN 978-1-84583-065-6. 
  14. ^ „1958 – 3rd edition”. diggiloo.net. Arhivirano iz originala 22. 3. 2022. g. Pristupljeno 9. 6. 2022. 
  15. ^ a b „Detailed overview: conductors in 1958”. And the conductor is... Pristupljeno 1. 7. 2022. 
  16. ^ „Alle deutschen ESC-Acts und ihre Titel”. www.eurovision.de (na jeziku: nemački). ARD. Arhivirano iz originala 12. 6. 2023. g. Pristupljeno 12. 6. 2023. 
  17. ^ „Participants of Lugano 1956 – Eurovision Song Contest”. European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala 26. 10. 2021. g. Pristupljeno 9. 6. 2022. 
  18. ^ „Participants of Frankfurt 1957 – Eurovision Song Contest”. European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala 17. 5. 2022. g. Pristupljeno 9. 6. 2022. 
  19. ^ a b Roxburgh, Gordon (2012). Songs for Europe: The United Kingdom at the Eurovision Song Contest. One: The 1950s and 1960s. Prestatyn, United Kingdom: Telos Publishing. str. 164—166. ISBN 978-1-84583-065-6. 
  20. ^ O'Connor, John Kennedy (2010). The Eurovision Song Contest: The Official History (2nd izd.). London, United Kingdom: Carlton Books. str. 217. ISBN 978-1-84732-521-1. 
  21. ^ „Europa's zangsterren schraapten de keel” [Europe's singing stars cleared their throats]. De Volkskrant. 12. 3. 1958. str. 3. Pristupljeno 26. 6. 2023 — preko Delpher. 
  22. ^ Zwart, Josianne (4. 11. 2017). „A decade of song: Eurovision winners through the years (1956-1959)”. European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala 4. 11. 2017. g. Pristupljeno 7. 6. 2022. 
  23. ^ a b „Hilversum in actie voor 70 minuten Eurovisie”. Nieuwe Leidsche Courant. 10. 3. 1958. str. 5. Pristupljeno 11. 6. 2021. 
  24. ^ a b v g „Télévision”. Radio – Je vois tout (na jeziku: francuski). Lausanne, Switzerland: Héliographia SA. 5. 3. 1958. str. 22—23. Pristupljeno 5. 6. 2022 — preko Scriptorium Digital Library. 
  25. ^ O'Connor, John Kennedy (2010). The Eurovision Song Contest: The Official History (2nd izd.). London, United Kingdom: Carlton Books. str. 216. ISBN 978-1-84732-521-1. 
  26. ^ a b Escudero, Victor M. (2. 9. 2017). „Ciao Italia! Top 10 entries from Italy”. European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala 3. 9. 2017. g. Pristupljeno 9. 6. 2022. 
  27. ^ „André Claveau – France – Hilversum 1958”. European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala 22. 4. 2022. g. Pristupljeno 18. 7. 2022. 
  28. ^ „Domenico Modugno – Nel blu dipinto di blu”. dutchcharts.nl. Arhivirano iz originala 10. 3. 2021. g. Pristupljeno 10. 6. 2022. 
  29. ^ „CHUM Hit Parade Chart: Week of August 25, 1958”. CHUM Hit Parade. Arhivirano iz originala 7. 4. 2022. g. Pristupljeno 10. 6. 2022. 
  30. ^ „Domenico Modugno | Full Official Chart History”. Official Charts Company. Arhivirano iz originala 28. 1. 2021. g. Pristupljeno 10. 6. 2022. 
  31. ^ „1st Annual Grammy Awards | 1958”. Grammy Awards. Pristupljeno 10. 6. 2022. 
  32. ^ „Billboard Hot 100 – Week of August 18, 1958”. Billboard. Arhivirano iz originala 29. 6. 2021. g. Pristupljeno 10. 6. 2022. 
  33. ^ „Volare | full Official Chart History | Official Charts Company”. Official Charts Company. Arhivirano iz originala 12. 7. 2022. g. Pristupljeno 13. 9. 2022. 
  34. ^ „Eurovision : ces chansons sont devenues des tubes”. Paris Match (na jeziku: francuski). 26. 4. 2021. Arhivirano iz originala 11. 8. 2022. g. Pristupljeno 13. 9. 2022. 
  35. ^ „"Congratulations" – 14 songs to compete”. European Broadcasting Union. 16. 6. 2005. Arhivirano iz originala 28. 8. 2005. g. Pristupljeno 10. 6. 2022. 
  36. ^ „Abba win 'Eurovision 50th' vote”. BBC News. 23. 10. 2005. Arhivirano iz originala 10. 6. 2022. g. Pristupljeno 10. 6. 2022. 
  37. ^ „Final of Hilversum 1958 – Eurovision Song Contest”. European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala 3. 6. 2022. g. Pristupljeno 22. 6. 2021. 
  38. ^ „The Rules of the Contest | Eurovision Song Contest” (na jeziku: engleski). European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala 14. 4. 2017. g. Pristupljeno 13. 9. 2022. 
  39. ^ „Austria – Hilversum 1958”. European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala 13. 5. 2018. g. Pristupljeno 13. 9. 2022. 
  40. ^ a b v g d „Programma's Binnen- en Buitenlandse Zenders”. De Telegraaf (na jeziku: holandski). 11. 3. 1958. str. 9. Pristupljeno 5. 6. 2022. 
  41. ^ a b v g „Programmes des Émissions Suisses et Étrangères”. Radio – Je vois tout (na jeziku: francuski). Lausanne, Switzerland: Héliographia SA. 6. 3. 1958. str. 38—40. Pristupljeno 5. 6. 2022 — preko Scriptorium Digital Library. 
  42. ^ „Programoversigt – Fjernsyn – 12-03-1958” (na jeziku: danski). Dansk Kulturarv. 12. 3. 1958. Arhivirano (PDF) iz originala 5. 6. 2022. g. Pristupljeno 5. 6. 2022. 
  43. ^ „Programoversigt – Program 1 – 12-03-1958” (na jeziku: danski). Dansk Kulturarv. 12. 3. 1958. Arhivirano (PDF) iz originala 5. 6. 2022. g. Pristupljeno 5. 6. 2022. 
  44. ^ „Oggi e domani alla radio”. La Stampa (na jeziku: italijanski). 12. 3. 1958. str. 8. Pristupljeno 2. 6. 2022. 
  45. ^ „Télé-Luxembourg”. Luxemburger Wort (na jeziku: nemački i francuski). 11. 3. 1958. str. 4. Pristupljeno 6. 11. 2022. 
  46. ^ „La carrière de Pierre Tchernia résumée en dix moments clés”. Le Soir (na jeziku: francuski). 8. 10. 2016. Arhivirano iz originala 5. 6. 2022. g. Pristupljeno 5. 6. 2022. 
  47. ^ Thorsson, Leif; Verhage, Martin (2006). Melodifestivalen genom tiderna : de svenska uttagningarna och internationella finalerna (na jeziku: švedski). Stockholm: Premium Publishing. str. 14—15. ISBN 91-89136-29-2. 
  48. ^ Grand Prix Eurovision de la Chanson Européenne 1958 (Television programme) (na jeziku: Dutch). Hilversum, The Netherlands: NTS. 12. 3. 1958. Korisna informacija se nalazi na: 00:38 min. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]