Južno kinesko more

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Južno kinesko more sa označenim ostrvskim grupama oko kojih se vode teritorijalni sporovi
Obala Južnog kineskog mora u Kepu u Kambodži

Južno kinesko more (kin: 南海 / Nán Hǎi — „južno more”; vij. Biển Đông — „istočno more”; fil. Dagat Kanlurang Pilipinas — „zapadno filipinsko more”) je deo Kineskog mora i ivično more Tihog okeana u Aziji. Njegov deo su Tajlandski zaliv i Tonkinški zaliv. Površina Južnog kineskog mora je 3.447.000 km², a najveća dubina mu je 5.239 m. Ovo more nalazi se između Kine, Indokineskog i Malajskog arhipelaga, kao i ostrva Formoze (današnji Tajvan), Luzona, Palavana i Bornea. Uz obale Južnog kineskog mora nalaze se Narodna Republika Kina, Republika Kina (Tajvan), Filipini, Malezija, Brunej, Indonezija, Singapur, Tajland, Kambodža i Vijetnam. Glavna luka na zapadnoj obali je Hongkong, a na istočnoj obali Manila na Filipinima.

Oko ove dve grupe ostrva vode se teritorijalni sporovi između nekih država koje su na obalama mora. Razlog sporova je položaj ostrva uz glavni plovni put za snabdevanje istočne Azije. Područja su bogata ribom, a pored toga pretpostavlja se da su na tom području bogata nalazišta nafte i zemnog gasa.

Temperatura površinskog sloja vode u februaru je 15 °C na severu, odnosno 28 °C na jugu; u avgustu 27 °C — 28 °C. Salinitet iznosi 31 ‰ — 34 ‰. Amlituda morskih mena najveća je na obali Vijetnama od 3,9 m. Morske struje, njihova brzina i smer zavise od monsuna.

Južno kinesko more je region od ogromnog ekonomskog i geostrateškog značaja. Jedna trećina svetskog pomorskog brodarstva prolazi kroz njega, prenoseći trgovinsku razmenu vrednu preko 3 biliona dolara svake godine.[1] Veruje se da ogromne rezerve nafte i prirodnog gasa leže ispod njegovog dna.[2] Takođe sadrži unosene ribolovne prostore, koji su ključni za prehrambenu sigurnost miliona ljudi u jugoistočnoj Aziji.

Trgovačka ruta[uredi | uredi izvor]

Svakodnevno se preko Južnog kineskog mora trguje milionima barela sirove nafte

Južno kinesko more je izuzetno značajno vodeno telo u geopolitičkom smislu. Ovo more je istorijski bilo važan trgovački put između Kine, jugoistočne Azije, i do Indije i zapada. Brojne olupine trgovačkih brodova koji leže na dnu okeana svedoče o trgovini koja seže vekovima unazad. Devet istorijskih trgovačkih brodova koji su prevozili keramiku iz 10. veka do 19. veka iskopano je pod švedskim inženjerom Stenom Sjostrandom.[3]

Danas je to drugi najkorišćeniji morski put u svetu, dok u pogledu svetske godišnje tonaže trgovačke flote, preko 50% prolazi kroz Malački, Sundski i Lombočki moreuz. Preko 1,6 miliona m³ (10 miliona barela) sirove nafte dnevno se otprema kroz Malački moreuz, gde se redovno javljaju izveštaji o piratstvu, mada su oni mnogo ređi nego pre sredine 20. veka.

Prirodni resursi[uredi | uredi izvor]

Ova region ima dokazane rezerve nafte od oko 1,2 km³ (7,7 milijardi barela), sa procenom od 4,5 km³ (28 milijardi barela) ukupno. Rezerve prirodnog gasa se procenjuju na ukupno oko 7.500 km³ (266 biliona kubnih stopa). Izveštaj američke Uprave za energetske informacije iz 2013. povećao je ukupne procenjene rezerve nafte na 11 milijardi barela.[4] Kina je 2014. počela da buši naftu u vodama spornim sa Vijetnamom.[5] Područje u pitanju je poznato kao Vangard Bank, za koje vijetnamski zvaničnici tvrde da se nalazi u ekskluzivnoj ekonomskoj zoni njihove zemlje od 200 milja. Kina, međutim, osporava ovu činjenicu.[6]

Prema studijama Ministarstva za životnu sredinu i prirodne resurse Filipina,[7][8] ovo vodno telo sadrži jednu trećinu celokupnog svetskog morskog biodiverziteta, što ga čini veoma važnim područjem za ekosistem. Međutim, riblji fondovi u ovoj oblasti su iscrpljeni, i zemlje koriste zabrane ribolova kao sredstvo za potvrđivanje svojih prava na suverenitet.[9]

Ribarske flote iz Vijetnama i Filipina su prodrle u morske vode Indonezije, što je dovelo do toga da su indonežanske vlasti zaplenile i potopile pomenute brodove.[10]

Kina je u maju 2017. objavila napredak u iskopavanju metanskih klatrata, kada su proizveli metan iz hidrata u Južnom kineskom moru.[11][12]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „How Much Trade Transits the South China Sea?”. Center for Strategic and International Studies (na jeziku: engleski). 2017-08-02. 
  2. ^ A look at the top issues at Asian security meeting Arhivirano 2015-10-16 na sajtu Wayback Machine Associated Press, Robin McDowell, July 21, 2011.
  3. ^ Shipwrecks
  4. ^ "U.S. report details rich resources in South China Sea." (archived from the original Arhivirano 2021-12-03 na sajtu Wayback Machine on 2013-02-133)
  5. ^ Johnson, Keith (5. 5. 2014). „How Do You Say 'Drill, Baby, Drill' in Chinese?”. www.foreignpolicy.com. AFP - Getty. Arhivirano iz originala 25. 11. 2014. g. Pristupljeno 6. 5. 2014. 
  6. ^ AP (21. 7. 2019). „US concerned over China's 'interference' in South China Sea”. Associated Press. Pristupljeno 21. 7. 2019. 
  7. ^ „DENR Mandate, Mission and Vision”. Department of Environment and Natural Resources Philippine. 15. 6. 2016. Pristupljeno 21. 4. 2020. 
  8. ^ „Department of Environment and Natural Resources”. Asia Pacific Green Jobs Network. Arhivirano iz originala 07. 07. 2022. g. Pristupljeno 21. 4. 2020. 
  9. ^ Schearf, Daniel. "S. China Sea Dispute Blamed Partly on Depleted Fish Stocks." Arhivirano 2021-08-26 na sajtu Wayback Machine GlobalSecurity.org, VOA. May 16, 2012.
  10. ^ DFA confirms arrest of 200 Filipino fishermen Arhivirano 2016-08-25 na sajtu Wayback Machine, December 1, 2014
    Vietnam 'Deeply Concerned' by Indonesia's War on Illegal Fishing Arhivirano 2016-08-28 na sajtu Wayback Machine, August 21, 2015, The Diplomat.
    Jakarta sinks three Vietnamese fishing boats caught in its territorial waters Arhivirano 2016-09-06 na sajtu Wayback Machine, December 5, 2014
    Indonesia sinks Vietnam fishing boats Arhivirano 2022-11-19 na sajtu Wayback Machine, 5 Dec 2014.
    Indonesia sinks 34 of its neighbors' boats to celebrate Independence Day, and Vietnam isn't happy Arhivirano 2016-08-26 na sajtu Wayback Machine, August 21, 2015.
    Indonesia sinks Vietnamese boats to stop illegal fishing Arhivirano 2016-09-20 na sajtu Wayback Machine, December 5, 2014
    Indonesia sinks 3 Vietnamese boats Arhivirano 2020-03-24 na sajtu Wayback Machine, December 15, 2014.
    Indonesia sinks 106 foreign boats Arhivirano 2016-09-08 na sajtu Wayback Machine, October 30, 2015, The Jakarta Post
    Indonesia sinks 27 foreign boats to stop illegal fishing Arhivirano 2016-02-24 na sajtu Wayback Machine, 22 February 2016
    Indonesia Could Sink 57 More Vessels in War on Illegal Fishing Arhivirano 2016-08-22 na sajtu Wayback Machine, January 08, 2016
  11. ^ „China claims breakthrough in 'flammable ice'. BBC News. 19. 5. 2017. 
  12. ^ Johnson, Robbie Gramer, Keith. „China Taps Lode of 'Fire Ice' in South China Sea”. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]