Gvozdeno doba

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nalaz iz istočne Azije, Gvozdeni oklop iz perioda kraljevstva Sila, Nacionalni muzej u Koreji

Gvozdeno doba je najmlađi period praistorije, koji smenjuje bronzano doba i traje do početka nove ere. Ovo je doba kada je čovek ovladao proizvodnjom i upotrebom gvožđa, koje ulazi u široku primenu, metalurgijom i kada se javlja prvi novac.[1]

U Egiptu i na Bliskom istoku tragovi upotrebe gvožđa datiraju iz 4. milenijuma p. n. e. (meteoritsko gvožđe koje nije zahtevalo topljenje na visokim temperaturama, što za gvožđe iznosi 1.538 °C),[2] a do opšte upotrebe gvožđa dolazi tek oko 1300. p. n. e. U Evropu prodire u 11. veku p. n. e. i to s egejskog područja i Podunavljem. U srednjoj i južnoj Evropi govzdeno doba počinje u 9 veku p. n. e. (u Grčkoj se završava protogeometrijski period). Pretpostavka je da se razvija samostalno. U zapadnoj Evropi Kelti su bili prvi koji su upotrebljavali gvožđe. U francuskoj školi ovaj period se naziva protoistorija. Tehnologija proizvodnje gvožđa u srednjoj Evropi razvila se 11–8. veka p. n. e, mada početak gvozdenog razdoblja u pojedinim područjima je različit i zavisi od mesnih uslova i od spoljašnjih uticaja. U to doba povećava se broj stanovnika, oblikuju se trgovački putevi i veze, nastaju etničke i etničko-plemenske zajednice, društveno raslojavanje kojim se izdvojio bogati sloj, nastanjen u kneževskim utvrđenim središtima, prepoznatljiv po grobnicama s prestižnim prilozima grčkoga, etrurskoga i italskoga porekla. Razdoblje starijeg gvozdenog doba na području srednje i zapadne Evrope, nazvano halštatskom kulturom (prema Halstatu u Gornjoj Austriji), traje do oko 450. p. n. e., a mlađe gvozdeno doba ili latenska kultura (prema La Teneu u Švajcarskoj) razvija se u drugoj polovini 1. milenijuma p. n. e.[3]

Pregled[uredi | uredi izvor]

Pregled halštatske i latenske kulture:
  Jezgra halštatske kulture (800. p. n. e.)
  Rasprostranjenost halštatske kulture (do 450. p. n. e.)
  Jezgra latenske kulture (450. p. n. e.)
  Rasprostranjenost latenske kulture (do početka I veka)

Gvozdeno doba, poslednje tehnološko i kulturno razdoblje praistorije, obeleženo je razvojem metalurgije gvožđa i njegovom širokom upotrebom u proizvodnji oruđa, oružja, pa i nakita. U istoriji civilizacije gvožđe se javilo relativno kasno, jer je za njegovo dobijanje potrebna visoka temperatura, za razliku od bakra. Iako su se gvozdeni predmeti sporadično pojavili kao dragocenost već u III milenijumu p. n. e. u Anadoliji[4] (Alaka Hjujuk, Tel Asmar), na Indijskom potkontinentu,[5] Levantu i u Egiptu, oni su bili izrađeni uglavnom od meteoritskog gvožđa, a stvarni početak gvozdenog doba povezuje se s iskorištavanjem i upotrebom gvozdene rude (hematit, limonit, magnetit, pirit, siderit) i razlikuje se u pojedinim delovima sveta, zavisno od lokalnih uslova i spoljašnjih uticaja. Najranija sistematska proizvodnja i korišćenje gvozdenih predmeta počela je u Anatoliji i kavkaskom području oko 1200. p. n. e, ali se verovatno istodobno i nezavisno razvijala i u zapadnoj Africi. Početkom prvog milenijuma gvozdeno doba se širilo iz egejskoga područja širom jugoistočne Evrope i dalje Podunavljem, a njegovi počeci u srednjoj i zapadnoj Evropi vezani su uz IX i VIII vek p. n. e.[6]

U sredozemnim područjima gvozdeno doba se završilo sa istorijskim razvojem helenizma i rimskim osvajanjima, u Indiji s pojavom Budizma i Jinizma, dok je u severnoj Evropi trajalo do ranog srednjeg veka. Iako je stočarstvo i dalje bilo vodeća privredna grana, veća i raznovrsnija eksploatacija rudnih bogatstava podsticala je razvoj prerađivačkih središta, zanata i trgovine, što je dovelo i do pojačanih populacijskih kretanja na širem prostoru, a sve veće količine efikasnog oružja i do sve učestalijih nemira i sukoba. Starije gvozdeno doba u Evropi bilo je odraz i otvaranja panonsko-karpatskoga prostora prema istoku, odakle su prodirali konjanički narodi donoseći nove tehnologije i nov način ratovanja (ratnik-konjanik) te podsticali preobrazbu kasnih bronzanodobnih kultura u nove zajednice s različitim ekonomskim, društvenim i duhovnim shavatanjima. To je bilo razdoblje stabilizacije i oblikovanja različitih etničkih grupa i jasnijeg uobličavanja plemenskih zajednica, ali i značajnog društvenog raslojavanja kojim se izdvojio bogati sloj nastanjen u utvrđenim kneževskim središtima (Hojneburg), prepoznatljiv i po grobnicama s prestižnim prilozima grčkog ili etrurskoga porekla (Vix, Hochdorf). U arheološkoj nauci sa kraja XIX veka gvozdeno doba se deli na starije i mlađe. Starije ili halštatsko (prema nalazištu Halstatu kraj Salcburga u Austriji) u srednjoj i zapadnoj Evropi trajalo je približno od 800. do 450. p. n. e, a mlađe ili latensko (prema nalazištu La Tene na Nešatelskom jezeru u Švajcarskoj) od 450. p. n. e. pa do početka I veka.[6]

Hronologija[uredi | uredi izvor]

Bronzano dobaNeolitKameno doba
Gruba triperiodna hronologija starog Bliskog istoka[7][8]

Sve više se na gvozdeno doba u Evropi gleda kao na deo kolapsa bronzanog doba u starom Blikom istoku, u staroj Indiji (sa post-rigvedskom Vedskom civilizacijom), starom Iranu, i antičkoj Grčkoj (sa Grčkom mračnom erom). U drugim regionima Evrope gvozdeno doba je počelo u 8. veku p. n. e. u centralnoj Evropi i u 6. veku p. n. e. u severnoj Evropi. Blisko istočno gvozdeno doba se deli u dve podsekcije, gvožđe I i gvožđe II. Gvožđe I (1200–1000. p. n. e.) ilustuje kontinuitet i diskontinuitet sa prethodnim kasnim bronzanim dobom. Ne postoji definitivni kulturni prekid između 13. i 12. veka p. n. e. širom celokupnog regiona, mada pojedina nova stojstva u brdovitim oblastima, Transjordanu i obalskom regionu mogu da sugerišu pojava Aramejaca i grupa naroda sa mora. Postoji evidencija, međutim, o snažnom kontinuitetu sa kulturom bronzanog doba. Kasnije tokom perioda gvožđa I kulture počinju u većoj meri da divergiraju od onih iz kasnog 2. milenijuma.

Gvozdeno doba kao arheološki period je grubo definisano kao deo preistorije kulture ili regiona, tokom koga je crna metalurgija bila dominantna tehnologija prerade metala. Periodizacija nije striktno vezana za prisustvo crne metalurgije i u određenoj meri je stvar konvencije.

Karakteristika kulture gvozdenog doba je masovna proizvodnja alata i oružja od čelika, tipično legure sa ugljeničnim sadržajem između približno 0,30% i 1,2% težinski. Samo sa mogućnošću proizvodnje ugljeničnog čelika, metalurgija čelika dovodi do alata ili oružja koja su jednaka ili superiornija bronzi. Opseg tehnika je korišten pri proizvodnji čelika iz istopljenog gvožđa, uključujući tehinke za otvrdnjavanje površine čelika i kovačko zavarivanje, koje su korištene za ojačavanje sečiva.

Po konvenciji, uzima se da je gvozdeno doba na starom Bliskom istoku trajalo bar od oko 1200. p. n. e. (kolaps bronzanog doba) do oko 550. p. n. e. (ili 539 p. n. e[9]), što se smatra početkom istoriografije (Herodot) ili kraj protoistorijskog perioda. Uzima se da je u centralnoj i zapadnoj Evropi, gvozdeno doba trajalo od oko 800. p. n. e. do oko 1. p. n. e, a u severnoj Evropi od oko 500. p. n. e. do 800. U Kini, nema prepoznatljivog praistorijskog perioda koji se karakteriše obradom gvožđa, već je Kina bronzanog doba prešla skoro direktno u dinastiju Ćin imperijalne Kine; termin „gvozdeno doba” u kontekstu Kine se ponekad koristi za prelazni period od oko 500. p. n. e. do 100 p. n. e, tokom kojeg je metalurgija gvožđa bila prisutna iako nije bila dominantna.

Opšte karakteristike perioda[uredi | uredi izvor]

Gvozdeni mačevi iz Halštatskog perioda. Ilustracija: Johann Georg Ramsauer (1795-1874)

Početkom ovog perioda, kada gvožđe ulazi u široku primenu, nakit i oružje postaju masivniji, keramika gubi dekorativnost. Eksploatacija rudnih bogatstava podstiče razvoj zanatstva i trgovine. Dolazi do pojačanih populacionih kretanja, što izaziva i nemire, sukobe.

Naselja se podižu na utvrđenim uzvišenjima, gradinama.

Nekropole se sastoje od grupa tumula. Češći oblik sarhanjivanja je inhumacija. Krajem ovog perioda javljaju se veliki tumuli sa složenim pogrebnim ritualom ograničenim brojem sahrana i velikim brojem priloga od srebra, zlata, oružja, metalnih posuda i keramike. Ovo dokazuje početak stvaranja plemenske aristokratije.

Regionalne odlike[uredi | uredi izvor]

Rane kulture gvozdenog doba u Evropi su obradu gvožđa naučile od naroda s Pontskih (Kaspijskih) stepa i Kavkaza, a prve su Kobanska kultura[10][11] i Novočerska kultura[12] iz oko 900. do 800. p. n. e. koje su karakteristične po sahranjivanju elite u kurgane.[13][14] Njihova kultura je selidbom Tračana i Kimerijaca na zapad udarile temelje halštatskoj kulturi. Četiri njihove grane razvile su se u znamenite grupe istorijskih naroda: Kelti na zapadu, Slaveni na severoistoku, Italci na jugu i Iliri na jugoistoku (glasinačka kultura). Izvan tog prstena, na severu su živeli rani Germani i Baltički narodi na obalama Baltičkog mora, dok su se na jugoistoku nalazili Tračani, Dačani i Grci.

Uz te kulture, u današnjoj Ukrajini, Skiti su proširili obradu gvožđa još od 7. veku p. n. e. Većina predmeta skitske umetnosti[15][16] iz 5. i 4. veka p. n. e. pronađeni su u Nikopolu (Kamensko Gorodišče), za koje se smatra da je bilo metalurško središte drevne Skitije.[17]

U središnjoj Evropi, gvozdeno doba je podeljeno u dve faze u kojima dominiraju Kelti: rana gvozdena halštatska kultura (prema mestu u Austriji, Halštatu, HaC i D, 800.450. p. n. e.) i kasna gvozdena latenska kultura (prema mestu u Švajcarskoj, La Tene) koja traje od 450. p. n. e. do rimskih osvajanja.

Dun Karlovej, kula na ostrvu Luis, Škotska.

U Italiji gvozdeno doba započinje s vilanovanskom kulturom (Toskana),[18][19] premda je ova kultura pretežito bila bronzana, te pravo gvozdeno doba započinje s pojavom Etruščana. Etruščanska civilizacija[20] je cvala sve do rimskih osvajanja i nestala je njihovim osvajanjem poslednjeg etruščanskog grada Velzna 265. p. n. e.[21]

Na Britanskim ostrvima, gvozdeno doba traje od 800. p. n. e.[22] do rimskog osvajanja, te sve do 5. veka u onim delovima koje nije osvojio Rim. Građevine iz ovog razdoblja su impresivne, poput tornjeva (kula) i citadela (dun) na severu Škotske i bezbrojnih utvrđenja na ostrvima.

U severnoj Evropi, pre svega severnoj Nemačkoj i Danskoj, vladala je Jastorf kultura, dok je u južnoj Skandinaviji dominirala veoma slična Gregan kultura. Rano skandinavsko metalno doba zavisilo je od nečistog gvožđa iz močvara, koje se skupljalo već pre 3000 godina. Metalurgija i azbestna keramika su postojale od ranog doba, jer su Skandinavci umeli da ostvare visoke temperature, a obrađivali su većinom gvožđe iz crnog peska (iz crvenice) s velikim postotkom fosfora. Ova ruda je ponekad pronađena uz gvozdene sekire i mistične azbestne posude kulture Ananjino.[23]

Najstariji nalazi gvozdenih predmeta[uredi | uredi izvor]

Oko 4000. godine p. n. e. pojavljuju se predmeti izrađeni od gvožđa iz meteorita. Razlika između meteoritskog i metalurškog gvožđa se vidi u većem sadržaju nikla kod meteoritskog. Ovakvo gvožđe se javlja u velikim civilizacijam (na primer u grobu carice Šubad u Egiptu krajem 4. milenijuma) U više grobova asirskih vladara javlja se gvozdeni nakit, u 2. milenijumu.

Oko 1500. godine p. n. e. Hetiti, koji su živeli na području današnje Turske, čuvali su tajnu obrade gvožđa. U Tel-Amarni kada su hetitski kraljevi poklonili Amenhotepu III i Ehnatopu (1418-1400. p. n. e. ) predmete od gvožđa. Gvozdeni predmeti su pronađeni i u Tutankamonovoj grobnici.

Ramzesu III (1317—1250. p. n. e. ) su poklanjani gvozdeni mačevi, što nam je poznato sa glinenih pločica.

Na freskama Ramzeza III u Mediket habu predstavljene su borbe "naroda sa mora" i Egipćana, vojske su različito naoružane, predstavljena su koplja različite boje - siva predstavlja gvožđe a oranž - bakar i bronzu.

U Evropi se gvožđe prvi put javlja na grčkim ostrvima, u grobovima iz oko 1100. godine p. n. e. Najčešće je to nakit, ogrlice i prstenje, ili bodeži od bronze sa gvozdenim nitnama. Gvožđe je pronađeno na Kritu na planini Idi (veza sa Hefestom i mitom po kome su patuljci topioničari radili u pećini).

Smatra se da u Evropu stiže kasnije, preko Kavkaza, dolaskom Kimerijanaca.

Datiranje[uredi | uredi izvor]

Osnovna podela izvršena je krajem 19. veka na dva perioda:

  • starije gvozdeno doba Halštat (800-500 godina p. n. e.)
  • mlađe gvozdeno doba Laten (od 500 do kraja prvog milenijuma, odnosno dolaska Rimljana)

Montelius je podelio gvozdeno doba severne Evrope na 8 faza Rajneke je podelio starije i mlađe gvozdeno doba srednje evope na po 4 faze A-D.

  • Halštat A-B - pozno brozano doba
  • Halštat C-D - gvozdeno doba
  • Laten A 500 – 400. p. n. e. rastavne fibule sa maskama na luku
  • Laten B 400 – 300. p. n. e. fibule sa podignutom nogom
  • Laten C 300 – 100. p. n. e. tumuli - kneževski grobovi, a u srednjoj Evropi ravne nekropole
  • Laten D 100 – 0

Tisler je podelio Laten na osnovu materijala iz Nemačke, južne Francuske, srednje Evrope po nalazima fibula i mačeva na tri faze:

  • I 400 – 300. p. n. e. - karakteristične su fibule rastavnog tipa, javlja se kratak mač
  • II 300 – 100. p. n. e. - karakteristično je da noga fibule dodiruje luk, javlja se i produženi mač
  • III 100 - 0 - fibule su sastavnog tipa, javljaju se opidumi

Starije gvozdeno doba[uredi | uredi izvor]

Starije gvozdeno doba je dobilo ime po velikoj i bogatoj nekropoli Halštat u gornjoj Austriji. Prva sistematska iskopavanja rađena su 1846—1864. godine. Istraženo je oko 2500 grobova sa veoma bogatim prilozima, na osnovu kojih je izvršena podela na

  • stariju fazu (800-600. godine p. n. e.)
  • mlađu fazu (600-400. godine p. n. e.)

Konstatovana su dva načina sahranjivanja, inhumacija i kremacija, paraleno praktikovane.

Metalni nalazi[uredi | uredi izvor]

Oruđe iz gvozdenog doba

Gvožđe se koristi za izradu oružja, u Halštatu C se javljaju gvozdeni mačevi, neki sa balčakom od slonovače ukrašeni ćilibarom. Javljaju se i bodeži, vrhovi kopalja i strelice.

Bronza se zadržava u upotrebi, izrađuju se mačevi, sekire, brijači, ukrasni predmeti: igle, fibule, privesci. Posebno su interesantne bronzane antropomorfne figurine, kao i plastika u obliku životinja i ptica. Zlatni nakit se retko pojavljuje, ali otkriven je veći broj zlatnih posuda, pehara, zdela, koji pripadaju Halšatatu D. Bakarne i bronzane posude, kaldroni i situle su ukrašene iskucanim ornamentom ili figuralnim predstavama u horizontalnim frizovima.

Keramika[uredi | uredi izvor]

Keramika nije rađena na vitlu. Karakteristične su savršeno glačane posude koje imitiraju metalne. Ornament je urezivanje, a ređe slikanje crnom i crvenom bojom. Najčešće se koriste jednostavni pravolinijski motivi.

Oblici:

  • savršeno uglačane posude
  • zoomorfne i ornitomorfne vaze kultnog karaktera

Rasprostiranje[uredi | uredi izvor]

Matično područje Halštatske kulture je Alpska oblast. Halštat zahvata gornje i srednje Podunavlje, kao i veći deo srednje i jugozapadne Evrope. U ovo doba formiraju se etničke grupe. U zapadnoj Evropi dominiraju Kelti, a u istočnoj Skiti. Na Balkanu su prisutni Iliri i Tračani.

Laten — mlađe gvozdeno doba[uredi | uredi izvor]

Laten je dobio ime po sojeničarskom naselju u Švajcarskoj, gde je pronađen veliki broj metalnih predmeta i nekoliko votivnih ostava.

Značajne odlike latenske kulture su upotreba grnčarskog točka, masovna izrada usavršenog oruđa, oružja i vojne opreme, poput mačeva, noževa, kao i konjske opreme. Počinje da se kuje novac.

Na područje Panonije i Podunavlja u ovom periodu dolaze Kelti. Posle pohoda na Delfe 279. godine p. n. e., vraćaju se i stalno naseljavaju Podunavlje, Posavinu i Pomoravlje, zasnovavši plemensku zajednicu Skordiska, koja se zadržala sve do dolaska Rimljana.

Praktikuju se oba načina sahranjivanja (inhumacija i kremacija), u oba slučaja prilozi su polagani u grobnu jamu, da bi se ovo postiglo, oružje je kod ratnika najčešće savijano.

Izvorišta gvožđa u Evropi[uredi | uredi izvor]

Na Kakvkazu su Kimerci imali utvrđene gradove sa metalurškim centrima.

Kulture gvozdenog doba[uredi | uredi izvor]

Gvozdeno doba na Balkanu[uredi | uredi izvor]

Nakon pada bronzanih civilizacija kao što su Mikena, Troja, Hetsko carstvo došlo je do velikog komešanja naroda i plemena na balkanskom poluostrvu sa kog su mnogi stari narodi otišli u nove zemlje, a na Balkan pristigli novi narodi koji će ga naseliti.

Tad su, početkom gvozdenog doba formirane prve istorijski poznate etničke grupacije u kontinentalnim oblastima Balkanskog poluostrva. Najznačajnije grupacije su bile:

- Tračani - naselili su istočni deo Balkana, kao skup većeg broja povezanih plemena,

- Dardanci, Tribali i Peonci - zauzimaju središnji deo Balkana kao predstavnici šire Dakomezijske grupe naroda,

- Iliri - naseljavaju prostore zapadnog Balkana i obale Jadrana, kao skup ne mnogo povezanih plemena koja se dele na južne i severozapadne ilirske narode i plemena,

- Trakokimerci - dolaze sa područja Rumunije tokom 8. veka p.n.e. kao poslednji ostaci starog i moćnog naroda sa evroazijskih stepa. Tokom migracije Kimerci su se dosta mešali sa drugim narodima, tako da na Balkan dolaze etnički i kulturno izmenjeni,

- Skordisci - mešavina Kelta i domorodačkih kultura Balkana, poput Tribala, Autarijata i Geta koje su Kelti pokorili u 4. i 3. veku p.n.e..[24]

Arheološki gledano na teritoriji Balkana razvijeno je nekoliko posebnih kultura:

- Glasinačka kultura - Autarijati

- Brnjička grupa - Dardanci

Bosutska kultura - Tribali

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 101. ISBN 86-331-2112-3. 
  2. ^ Rehren T. i dr., 5,000 years old Egyptian iron beads made from hammered meteoritic iron, Journal of Archaeological Science 2013. Pristupljeno 26. 10. 2016.
  3. ^ Istarska enciklopedija (LZMK) - željezno doba
  4. ^ Akanuma, Hideo (2008). „The Significance of Early Bronze Age Iron Objects from Kaman-Kalehöyük, Turkey” (PDF). Anatolian Archaeological Studies. 17: 313—320. 
  5. ^ Tewari, Rakesh (2003). „The origins of Iron Working in India: New evidence from the Central Ganga plain and the Eastern Vindhyas” (PDF). Antiquity. 77: 536—545. 
  6. ^ a b Hrvatska enciklopedija (LZMK) - željezno doba
  7. ^ Rotteck & Welcker 1864, str. 774
  8. ^ Oriental Institute Communications, Issues 13-19, Oriental Institute of the University of Chicago, (1922). str. 55.
  9. ^ Opis (Livius.org, Jona Lendering)
  10. ^ P. Kohl, Viktor Trifonov, The prehistory of the Caucasus: internal developments and external interactions. 2014
  11. ^ Chernykh 1992, str. 278.
  12. ^ Artemenko, I. I. (1979). „Archeological Research in the Ukrainian SSR”. Soviet Anthropology and Archeology. 18 (3): 37—67. 
  13. ^ "Kurgan." Webster's Third New International Dictionary, Unabridged. Merriam-Webster, 2002. http://unabridged.merriam-webster.com (14 October 2006).
  14. ^ Akishev K.A., Kushaev G.A., Ancient culture of Sakas and Usuns in the valley of river Ili, Alma-Ata, Kazakh SSR Academy of Sciences publication, 1963 (pp 121 - 136)
  15. ^ Boardman, John, ur. (1993). The Oxford History of Classical Art. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-814386-4. 
  16. ^ Bunker 2002.
  17. ^ Christian 1998, str. 141
  18. ^ „Villanovan culture”. Encyclopædia Britannica. 
  19. ^ J. P. Mallory, "Villanovan Culture", Encyclopedia of Indo-European Culture, (Fitzroy Dearborn), 1997.
  20. ^ "The Etruscans, an introduction", Laurel Taylor, Khan Academy
  21. ^ Helmut Rix, "Etruscan," in The Ancient Languages of Europe, ed. Roger D. Woodard (Cambridge University Press) (2008). str. 141-164.
  22. ^ C. Haselgrove i R. Pope, (2007), 'Characterising the Earlier Iron Age', The Earlier Iron Age in Britain and the Near Continent, Oxbow, Oxford.
  23. ^ *Halikov A.H. "Volga-Kama in the beginning of the Early Iron Epoch", Moscow, 1977.
  24. ^ „Gvozdeno doba na Balkanu”. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]