Sreten Mladenović Mika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
sreten mladenović mika
Sreten Mladenović
Lični podaci
Datum rođenja(1916-08-02)2. avgust 1916.
Mesto rođenjaKragujevac, Kraljevina Srbija
Datum smrti12. april 1942.(1942-04-12) (25 god.)
Mesto smrtiKuršumlija, Srbija
Profesijaradnik
Delovanje
Član KPJ od1936.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od9. oktobra 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem

Sreten Mladenović Mika (Kragujevac, 2. avgust 1916Kuršumlija, 12. april 1942) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1916. godine u Kragujevcu. Potiče iz imućne zanatlijske porodice koja je bila vlasnik tri kuće u centru Kragujevca. Njegov otac Lazar bio je opančar, a majka Draga je vodila poslovanje opančarske radnje.

Posle osnovne škole, završio je vojno-tehničku školu, a onda i gimnaziju u Kragujevcu. Potom je otišao u Beograd, gde se zaposlio u fabrici motora u Rakovici. Tada se upisao i na Mašinski fakultet, kao vanredni student.

Još kao učenik vojno-tehničke škole, priključio se omladinskom revolucionarnom radničkom pokretu. Kao mladi radnik u Beogradu, takođe je učestvovao u revolucionarnom radničkom pokretu. Zbog učešća u štrajku, bio je uhapšen i osuđen na tri meseca zatvora. Posle izlaska iz zatvora, napustio je Beograd i prešao u Kraljevo, gde se zaposlio uz pomoć partijske oragnizacije.

Zbog svoje istaknute revolucionarne aktivnosti, 1936. godine je bio primljen u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), a 1940. godine je izabran za člana Okružnog komiteta KPJ za Kragujevac. Kao partijski radnik aktivno je radio na omasovljivanju radničkog pokreta, sindikalnih organizacije, Komunističke partije i Saveza komunističke omladine (SKOJ). Zbog toga je bio često hapšen i proganjan od starne policije.

Posle okupacije Kraljevine Jugoslavije, maja 1941. godine, Pokrajinski komitet KPJ za Srbiju je doneo odluku da Mika, kao odranije policiji poznati revolucionar, napusti Kragujevac i pređe u Niš, gde je preuzeo dužnost sekretara novoformiranog Okružnog komiteta KPJ za Niš. Ovaj komitet privremeno je pored niškog, obuhvatao i teritorije prokupačkog i pirotskog okruga. Odmah po dolasku u Niš, Mika je aktivno radio na sprovođenju odluka donetih na Majskom savetovanju CK KPJ i na organizovanju otpora neprijatelju. Obilazio je partijske organizavcije u Svrljigu, Sokobanji i Beloj Palanci, kao i na području Toplice, gde je prenosio direktive o prikupljanju oružja, stvarnju ileganih udarih grupa i drugim aktivnostima na pripremama za ustanak.

Spomen-bista Mike Mladenovića u Nišu

Kada je juna 1941. godine izvršena reorganizacija Okružnog komiteta KPJ za Niš, Mika je i dalje nastavio da bude njegov sekretar. U ovom periodu aktivno je radio na uključivanju u Narodnooslobodilački pokret (NOP) radnika radnika železničke i mostovske radionice u Nišu. Krajem jula, u selu Kamenici, kod Niša rukovodio je sednicom OK KPJ za Niš, na kojoj je partijski aktiv bio upoznat sa direktivom CK KPJ od 4. jula o pozivu na ustanak. Na tom sastanku doneta je odluka o formiranju partizanskih odreda u niškom okrugu. Odmah potom prešao je na teren Toplice, gde je održao sastanak sa tamošnjim partijskim rukovodstvom, koje je takođe upoznao sa direktivom CK KPJ i odlukom OK KPJ za Niš.

Aktivno je učestvovao u pripremama za osnivanje Topličkog partizanskog odreda, koji je bio formiran 3. avgusta. Takođe je učestvovao u organizovanja sabotaža i diverzija u okupiranom Nišu, od kojih se najviše ističe diverzija kod hotela „Park“, koji je izveo omladinac Aleksandar Vojinović. Posle jedne policijske provale u partijsku organizaciju u Nišu, Mika je da bi izbegao hapšenje, prešao na teren Toplice, gde je preuzeo fukciju političko-partijskog instruktora. Obilazio je Ozrenski i Svrljiški partizanski odred, kojima je pomagao da se reše neki problemi nastali teškoćama borbe. Takođe je obilazio i Toplički partizaski odred, sa kojimje učestvovao i u borabama sa neprijateljem.

Krajem februara 1942. godine, zajedno sa još oko 30 drugova, boravio je na oslobođenoj teritoriji u okolini Kuršumlije. Tada su na prevaru bili uhavćeni od četnika, koji su odlučili da ih streljaju. Prilikom odvođenja na streljanje, kraj reke Toplice, Mika je zajedno sa još jednim drugom, uspeo da skoči u poluzaleđenu reku i tako se spasao sigurne smrti.

Aktivno je radio na oživljavanju Narodnooslobodilačke borbe, pogotovo u vreme bugarsko-nedićevske i četničke ofanzive na partizane u Toplici, Jablanici, Pustoj Reci i Babičkoj Gori. Partizanski odredi su tokom ove ofanzive došli u veoma težak položaj. Mika se tada nalzio sa Topličkim partizanskim odredom. U jednoj borbi, u blizini Kuršumlije, 12. aprila 1942. godine, bili su opkoljeni od strane četnika i iznenađeni. U toj borbi Mika je bio ranjen u nogu i zarobljen.

Tada su ga prepoznali neki četnici iz Kuršumlije, i da im on ponovo ne bi pobegao polomili su mu drugu nogu. Posle kraćeg mučenja i neuspelog saslušanja četnici su ga streljali. Sutradan posle streljanja, bugarski okupatori su njegov leš iskopali i fotografisali, kako bi mogli da se pohvale da su partizani u Toplici uništeni.

Ukazom Predsedništva AVNOJ-a posthumno je 6. jula 1945. odlikovan Ordenom zasluga za narod prvog reda.[1] Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita 9. oktobra 1953. proglašen je za narodnog heroja.

Osnovna škola i ulica u Nišu i dečji vrtić u beogrsdskoj opštini Rakovica nose njegovo ime.

Ulica u centru rodnog Kragujevca u kojoj su živeli njegovi roditelji i tri sestre kao i on sam, nosi njegovo ime.

Osnovna škola u Desimirovcu, naseljenom mestu na teritoriji grada Kragujevca nosi njegovo ime.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Službeni list DFJ 90/45” (PDF). slvesnik.com.mk. 20. 11. 1945. str. 974. 

Literatura[uredi | uredi izvor]