Stevan Opsenica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
stevan opsenica
Stevan Stevo Opsenica
Lični podaci
Datum rođenja(1913-03-10)10. mart 1913.
Mesto rođenjaLjubovo, kod Korenice, Austrougarska
Datum smrti26. maj 2002.(2002-05-26) (89 god.)
Mesto smrtiZagreb, Hrvatska
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ od27. septembra 1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19411964.
Čingeneral-potpukovnik
Heroj
Narodni heroj od20. decembra 1951.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja
Orden ratne zastave Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem Orden bratstva i jedinsta
Orden za vojne zasluge sa velikom zvezdom Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima
Orden narodne armije sa zlatnom zvezdom Orden za hrabrost Orden za hrabrost
Partizanska spomenica 1941.

Stevan Stevo Opsenica (Ljubovo, kod Korenice, 10. mart 1913Zagreb, 26. maj 2002), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-potpukovnik JNA i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 10. marta 1913. u Ljubovu, kod Korenice, u Lici. Potiče iz siromašne seljačke porodice. Pošto u njegovom selu nije bilo škole, osnovnu školu je pohađao u selu Buniću, udaljenom oko deset kilometara. Posle završene škole, ostao je na selu i bavio se zemljoradnjom.

Za vreme služenja vojnog roka, 19351937. godine, u Rajlovcu, kod Sarajeva, došao je u dodir sa vojnicima-komunistima i preko njih prvi put čuo za marksizam i radnički pokret. U Aprilskom ratu, 1941. godine, bio je mobilisan u Jugoslovensku kraljevsku vojsku, a posle njene kapitulacije, 17. aprila, pao je u nemačko zarobljeništvo. Pošto je uspeo da pobegne prilikom transporta zarobljenika, vratio se u rodno selo, ali su ga tamo uhapsile ustaše. Posle mučenja u ustaškom zatvoru, uspeo je da pobegne. Skrivao se sve do početka ustanka, jula 1941. godine.

U leto 1941. godine bio je jedan od organizatora narodnog ustanka u Lici, protiv fašista i ustaša. U podizanju ustanka su učestvovala i njegova braća Aleksa i Stanko Opsenica. Bio je jedan od prvih partizanskih boraca u Lici. Zbog isticanja u borbi, tokom prvih ustaničkih akcija, 27. septembra 1941. godine primljen je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).

Krajem novembra 1941. godine, postavljen je za operativnog oficira u tek formiranom bataljonu „Ognjen Prica“, a sredinom marta 1942. za komandanta tada formiranog Drugog ličkog partizanskog odreda. Odlukom Glavnog štaba NOP odreda Hrvatske, jula 1942. godine postavljen je za komandanta prve partizanske brigade u HrvatskojPrve ličke proleterske udarne brigade.

Početkom 1943. godine završio je Viši oficirski kurs pri Oficirskoj školi Vrhovnog štaba NOV i POJ. Potom je obavljao dužnosti operativnog oficira u Štabu Šeste ličke divizije, načelnika Operativnog štaba za Liku, načelnika Štaba 35. ličke divizije i zamenika komandanta Jedanaestog hrvatskog korpusa.

Posle oslobođenja Jugoslavije, završio je Višu vojnu akademiju JNA i Kurs operatike na Ratnoj školi JNA. Obavljao je razne odgovorne dužnosti u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA) — komandant divizije, pomoćnik komandanta Područja i Armije. Penzionisan je u činu general-potpukovnika JNA 1964. godine.

Umro je 26. maja 2002. godine i sahranjen je u Grobnici narodnih heroja na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden ratne zastave, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem, Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem i dva Ordena za hrabrost. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine. Njegov rođeni brat Stanko, takođe je proglašen za narodnog heroja Jugoslavije.

Literatura[uredi | uredi izvor]