Šilopaj

Koordinate: 44° 07′ 00″ S; 20° 25′ 00″ I / 44.116666° S; 20.416666° I / 44.116666; 20.416666
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Šilopaj
Pogled na selo
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugMoravički
OpštinaGornji Milanovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 85
Geografske karakteristike
Koordinate44° 07′ 00″ S; 20° 25′ 00″ I / 44.116666° S; 20.416666° I / 44.116666; 20.416666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina383 m
Šilopaj na karti Srbije
Šilopaj
Šilopaj
Šilopaj na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj32311
Pozivni broj032
Registarska oznakaGM

Šilopaj je naselje u Srbiji u opštini Gornji Milanovac u Moravičkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 85 stanovnika.

Udaljeno je 16 km od Gornjeg Milanovca. Nalazi se sever-severozapadno od Takova i Gornjeg Milanovca na nadmorskoj visini od 300 do 420 m i na površini od 699 ha.[1] Poznato je po crkvi Svetog Nikole koju je po projektu arhitekte Dragutina Maslaća sagradio ratni vojni liferant Ljuba Saračević između Prvog i Drugog svetskog rata, a koja je osvećena 21. septembra 1939. godine od strane vladike žičkog Nikolaja Velimirovića.[2][3][4] Crkva je sagrađena od žutog peščara iz Sinoševića i ukrašena rozetom od istog materijala iznad ulaznih vrata.

Ovde se nalaze Krajputaš u Šilopaju i Krajputaši Savkovićima u Šilopaju.

Ovde se od 2015. godine održava turistička i privredna manifestacija „Dani šilopajske panorame”.

Selo ima opštinu, a od 1905. godine i školu. Do 1939. godine pripadalo je parohiji crkve u Ljutovnici. Tada je dobilo svoju crkvu posvećenu Svetom Nikoli, zadužbinu Ljube Saračevića, rođenog u Šilopaju. Seoska slava je Beli četvrtak.[1]

Poznati Šilopajci[uredi | uredi izvor]

Istorija[uredi | uredi izvor]

U Šilopaju ima nekoliko lokaliteta koji se nazivaju „grčko groblje” i „mađarsko groblje”, što dokazuje burnu istoriju ovog kraja i postojanje naselja u davna vremena. Dolaskom Turaka starosedeoci su se raselili, osim jedne porodice. U 18. i 19. veku iz Starog Vlaha i užičkog kraja doselili su se novi stanovnici. Nema pouzdanih podataka o nastanku imena sela. Pod imenom Šilopaj, selo se prvi put pominje u turskom popisu 1525. godine. Tada je imalo 7 hrišćanskih i 7 muslimanskih domova.[1]

U ratovima u periodu od 1912. do 1918. godine selo je dalo 104 ratnika. Poginulo ih je 51 a 53 je preživelo.[1]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U popisima selo je 1910. godine imalo 397 stanovnika, 1921. godine 399, a 2002. godine taj broj je spao na 133.[1]

U naselju Šilopaj živi 124 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 52,9 godina (50,5 kod muškaraca i 55,0 kod žena). U naselju ima 59 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,29.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a broj stanovnika opada još od kraja 2. svetskog rata.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[5]
Godina Stanovnika
1948. 505
1953. 496
1961. 444
1971. 368
1981. 294
1991. 203 183
2002. 135 135
2011. 85
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[6]
Srbi
  
133 98,51%
Crnogorci
  
1 0,74%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Đuković, Isidor (2005). Rudničani i Takovci u oslobodilačkim ratovima Srbije 1912-1918. godine. Gornji Milanovac: Muzej Rudničko-takovskog kraja. str. 427. 
  2. ^ Naselje Šilopaj[mrtva veza], mestokojevolim.com
  3. ^ „Osamdesetogodišnjica crkve u Šilopaju”. SPC. 24. 7. 2019. Arhivirano iz originala 25. 07. 2019. g. Pristupljeno 24. 7. 2019. 
  4. ^ Vreme, 22. sept. 1939, str. 8. Digitalna narodna biblioteka (pristup. 22.9.2019)
  5. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  6. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  7. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]