Bogatir
Bogatir (rus. богатырь) je osnovni lik u srednjovekovnim istočnoslovenskim legendama, sličan zapadnoevropskom lutajućem vitezu. Bogatiri se javljaju uglavnom u ruskim epskim pesmama — biljinama. Istorijski gledano, nastali su za vreme vladavine Vladimira Velikog (Veliki knez Kijevski od 980. do 1015) kao deo njegovih elitnih ratnika (družina[1]), srodnih vitezovima Okruglog stola.[2] Tradicija opisuje bogataše kao ratnike ogromne snage, hrabrosti i junaštva, koji retko koriste magiju dok se bore protiv neprijatelja[2] kako bi održali aspekt biljina „labavo zasnovan na istorijskim činjenicama“. Karakterišu ih jaki glasovi, patriotskih i religioznih težnji, branili su Rusiju od stranih neprijatelja (naročito nomadskih turskih stepskih naroda ili ugro-finskih plemena u periodu pre mongolskih invazija) i njihove vere.[3] U savremenom ruskom jeziku reč bogatir označava hrabrog heroja, sportistu ili fizički snažnog čoveka.[4]
Etimologija[uredi | uredi izvor]
Reč bogatir nije slovenskog porekla.[5] Termin je zabeležen najmanje od 8. veka,[4] Prema etimološkom rečniku M. Fasmera, reč „bogatыrь” je pozajmljena od starih Turaka. „baɣatur” (otuda mađ. bátor „smelый“), bulg. βαγατουρ; čagat. batur "hrabar, vojskovođa"; kirg. baatыr "heroj", "hrabar"; šor. paɣattyr "heroj"; mong. bagatur; kalm. bātr̥; kao i počasni nadimak bagatur za posebne vojne zasluge u vojsci još od vremena Džingis-kana i Tamerlana. Objašnjenje porekla od iranskog ili indoarijevskog „baɣapuϑra” je veoma sumnjivo. Mnogi stručnjaci teže (drevnoj) turskoj etimologiji pojma.[6]
Prema istorijskom i etimološkom rečniku P. Ja. Černiha, reč je istočnog porekla i zabeležena je u mnogim jezicima: turskom, mongolskom, burjatskom, iranskom, hindskom.[7]
Prema Lavu Gumiljovu, „bagadur” je reč mongolskog porekla, koja je u turski jezik ušla u 6. veku. Mnogi zapadni istraživači takođe podržavaju mongolsko-tursku verziju porekla. Izvori poznaju različite pravopisne verzije: bahadar, bahadir, bahadur, batur, batyr, bator.
Ovaj termin je pozajmljen ne samo u staroruski jezik, već i na druge jezike: poljski, persijski, mađarski. Neki etimolozi veruju da su slične reči u nepovezanim jezicima nastale nezavisno i da ih mogu smatrati izvorom ruske reči.
Sama reč „bogatыrь“ se prvi put pojavljuje u knjizi Sarnickog, objavljenoj bez navođenja mesta 1585. „Descriptio veteris et novae Poloniae cum divisione ejusdem veteri et nova“, gde se kaže: „Rossi… de heroibus suis, quos Bohatiros id est semideos vocant, aliis persuadere conantur“.
Reč vitяzь je germanskog porekla, od *víking-, što je dalo, između ostalog, i drugi skand. víkingr, prvobitno pozajmljen u zapadnoslovenske jezike (up. češ. vítěz, glsrp. wićaz „heroj“). Prema nekim naučnicima, reč može da potiče od glagola vitatь ili zajedničkog slovenskog *vitь „plen“.
U ruskim izvorima reč vitяzь se javlja jednom u Perejaslavskoj hronici, nakon čega se pojavljuje tek u 16. veku.
U drevnoj Rusiji, umesto kasnije pozajmljenog „bogatыrь“, reč „hrabr“ je svuda korišćena za označavanje elitnog ratnika i borca.
Uprkos lingvističkim istraživanjima savremenih naučnika, popularna etimologija vezuje reč bogatir sa ruskim: 'Bog'.[8][9]
Pregled[uredi | uredi izvor]
U mnogim ruski, epski, pesmama, nazvanim Biljine, istaknute su priče o ovim junacima, kao i nekoliko hronika, uključujući Galicijsko-Volinsku hroniku iz 13. veka. Pretpostavlja se da su neki bogatiri istorijske ličnosti, dok su drugi, poput diva Svjatogora, čisto izmišljeni i verovatno potiču iz slovenske paganske mitologije. Epske pesme se obično dele u tri zbirke: mitološki epovi, starije priče koje su se pričale pre osnivanja Kijevske Rusije i prenošenja hrišćanstva u region, a obuhvatale su magiju i natprirodno; kijevski ciklus, koji sadrži najveći broj bogatira i njihovih priča (Ilija Muromec, Dobrinja Nikitič i Aljoša Popovič); i novgorodski ciklus, fokusiran na Sadka i Vasilija Buslajeva, koji oslikava svakodnevni život Novgoroda.[2]
Mnoge priče o bogatirima vrte se oko dvora Vladimira I Kijevskog (958–1015) i nazivaju se Kijevskim ciklusom. Na njegovom dvoru su služili najistaknutiji bogataši ili vitjaze: trio Aljoša Popović, Dobrinja Nikitič i Ilija Muromec. Svaki od njih ima tendenciju da bude poznat po određenoj karakternoj osobini: Aljoša Popović po svojoj pameti, Dobrinja Nikitič po hrabrosti, a Ilija Muromec po fizičkoj i duhovnoj snazi i integritetu, i po posvećenosti zaštiti svoje otadžbine i naroda. Većina tih bogataških avantura su izmišljene i često uključuju borbene zmajeve, divove i druga mitska bića. Međutim, sami bogatiri su se često zasnivali na stvarnim ljudima. Dokazano je da su postojali istorijski prototipovi Dobrinje Nikitiča (vojskovođe Dobrinje ) i Ilije Muromeca.
Novgorodska republika je proizvela specifičnu vrstu heroja, avanturiste, a ne plemenitog ratnika. Najistaknutiji primeri bili su Sadko i Vasilij Buslajev koji su postali deo Novgorodskog ciklusa narodne epike.[2]
Mitološki epovi su ukorenjeni u natprirodnom i šamanizmu, a vezani su za paganizam.[2] Najistaknutiji junaci u ovim epovima su Svjatogor i Volh Vseslavjevič; oni se obično nazivaju „Stariji Bogatiri“.
Kasniji značajni bogatiri takođe uključuju one koji su se borili na strani Aleksandra Nevskog, uključujući Vasilija Buslajeva i one koji su se borili u Kulikovskoj bici.
Bogatiri i njihove herojske priče uticali su na mnoge ličnosti u ruskoj književnosti i umetnosti, poput Aleksandra Puškina, koji je napisao epsku bajku iz 1820. godine Ruslan i Ljudmila, Viktora Vasnjecova i Andreja Rjabuškina, čija umetnička dela prikazuju[10] mnoge bogatire iz različitih ciklusa narodne epike. Bogatiri se takođe pominju u pričama o čudima u razigranijem svetlu, kao u Fomi Berenikovu, priči u zbirci priča Aleksandra Afanasjeva pod nazivom Ruske bajke sa Aljošom Popovićem i Ilijom Muromecom.
Animacioni studio Red Medusa,[11] sa sedištem u Rusiji, napravio je animiranu parodiju na bogatire pod nazivom „Tri ruska Bogatira“, u kojoj naslovni likovi — snažni i uporni, ali ne preterano bistri — nadjačavaju različite protivnike iz bajki, pop kulture i modernog života.[12]
Ženski bogatir[uredi | uredi izvor]
Iako nije toliko istražen, ženski bogatir ili poljanica je žena ratnica srodna Amazonkama. Mnoge od poznatijih poljanica su žene poznatih muških bogatira, kao što je Nastasja Nikulična,[13] žena Dobrinje Nikitiča. Žena bogatirka parira muškarcima u snazi i hrabrosti sa pričama u kojima su detaljno opisani slučajevi u kojima su spasavali svoje muževe i nadmudrili neprijatelja.[13] Često se vide kako rade sa junacima u pričama koje pominju njihovo prisustvo.
Poznati bogatiri[uredi | uredi izvor]
Većina bogataša je izmišljena, ali se veruje da je zasnovana na istorijskim prototipovima:
- Ilijaa Muromec, koji se smatra najvećim od bogatira, iz Muroma[14]
- Dobrinja Nikitič – iz Rjazanja[15] (na osnovu istorijskog vojskovođe Vladimira I)
- Aljoša Popovič („Aljoša sveštenikov sin“) – iz Rostova,[16] varalica među bogatašima koji je najpoznatiji po svojoj pameti.
- Evpatij Kolovrat bogatir opisan u Priči o uništenju Rjazanja, borio se sa vojskom mongolskog vladara Batu Kana
- Svjatogor, džinovski vitez koji je svoju snagu zaveštao Ilji Muromecu (čisto izmišljeno)
- Vasilij Buslajev iz Novgoroda
- Anika ratnik
- Vojvoda Stepanovič
- Dunaj Ivanovič
- Volga Svjatoslavovič (verovatno zasnovana na Olegu Novgorodskom ili Vseslavu Polockom[17])
- Sukhman Bogatir
- Nikita Krznar
- Mikula Seljaninovič („Mikula seljanin sin“)
Neki od istorijskih ratnika su takođe ušli u folklor i postali poznati kao bogatiri:
- Gavrila Aleksič iz Novgoroda, koji je služio Aleksandru Nevskom u bici na Nevi (istorijska)
- Ratmir iz Novgoroda, koji je služio Aleksandru Nevskom u bici na Nevi (istorijska)
- Peresvet, koji se žrtvovao Tatarima u Kulikovskoj bici (istorijski)
Bogatiri u filmovima[uredi | uredi izvor]
- Filmovi Aleksandra Ptuška:
- Sadko (Sadko, 1952)
- Ilija Muromec (Ilьa Muromec, 1956)
- Ruslan i Ljudmila (Ruslan i Ludmila, 1972), zasnovana na istoimenoj fantazijskoj pesmi Aleksandra Puškina.
- Animirani filmovi Soyuzmultfilm (režija Ivan Aksenčuk):
- Ilja Muromets (1975)
- Ilja Muromets i Slavuj razbojnik (1978)
- Melnitsa Animation serija Tri Bogatira :
- Aljoša Popović i zmija Tugarin (Aleša Popovič i Tugarin Zmej, 2004)
- Dobrinja Nikitič i Zmej Gorinich (Dobrina Nikitič i Zmej Gorinič, 2006)
- Ilja Muromec i Slavuj razbojnik (Ilьa Muromec i Solovej-Razbojnik, 2007)
- The Three Bogatirs and Shamakhan Kueen (Tri bogatira i Šamahanskaa carica, 2010)
- The Three Bogatirs on Distant Shores (Tri bogatira na dalьnih beregah, 2012)
- The Three Bogatirs: Course of the horse (Tri bogatira: Hod konem)
- Tri Bogatira i morski kralj (Tri bogatira i Morskoj carь)
- Ostali filmovi:
- Aleksandar Nevski (Aleksandr Nevskij, 1938) Sergeja Ajzenštajna . Iako je zasnovan na stvarnoj istoriji, film takođe pokazuje snažan uticaj biline i kao sporedni lik prikazuje bilinskog bogatira Vasilija Buslajeva .
- Bitka kod Kerženca (1971)
- Vasilisa Mikulišna (1975, Roman Davidov ), animirana adaptacija istoimene biline.
- Knez Vladimir (Knazь Vladimir, 2006) takođe kombinuje stvarnu srednjovekovnu istoriju sa fantazijom i folklorom.
- Poslednji vitez (2017), komedija koja dekonstruiše ruski folklor.
Bogatiri u knjigama[uredi | uredi izvor]
- Knjige Dženifer Estep
- Crimson Frost (2013)
- Midnight Frost (2013)
- Killer Frost (2014)
- Knjige Robina Bridžsa
- The Katerina Trilogy (The Gather Storm (2012), The Unfailing Light (2012), The Morning Star (2013))
- Knjige Džona Konroa
- Summer Reign (2018)
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Pronin, Alexander (1719). Byliny; Heroic Tales of Old Russia. Possev. str. 26. Pristupljeno 2019-01-05. „Stay in my druzhina and be my senior bogatyr, chief above all the others.”
- ^ a b v g d Bailey, James; Ivanova, Tatyana (1998). An Anthology of Russian Folk Epics. New York: M.E. Sharpe.
- ^ „Bogatыri”. www.vehi.net. Arhivirano iz originala 2013-02-06. g. Pristupljeno 2018-03-21.
- ^ a b Translators, interpreters, and cultural negotiators : mediating and communicating power from the Middle Ages to the Modern Era. Federici, Federico M.,, Tessicini, Dario. New York, NY. 2014-11-20. ISBN 9781137400048. OCLC 883902988.
- ^ C. Fleischer, "Bahādor", in Encyclopædia Iranica
- ^ „"Bogatыri", Эnciklopedičeskiй slovarь Brokgauza i Efrona”. www.vehi.net. Pristupljeno 2018-03-21.
- ^ Markova, Elena (2020). „Učebnый slovarь univerbatov sovremennogo russkogo яzыka: novizna, struktura, principы opisaniя”. Slavistika. 24 (2): 291—298. ISSN 1450-5061. doi:10.18485/slavistika.2020.24.2.19.
- ^ Compare Alexander Nikolayevich Afanasyev's introduction to his Narodnыe russkie skazki [Russian popular folk-tales], first published in 1873.
- ^ Saskia Pronk-Tiethoff (2013). The Germanic Loanwords in Proto-Slavic. Brill. str. 96—98. ISBN 978-94-012-0984-7. doi:10.1163/9789401209847.
- ^ Afanasʹev, A.N.; Guterman, Norbert; Jakobson, Roman; Alexeieff, Alexandre (2006). Russian fairy tales. [New York]. ISBN 0394730909. OCLC 166025.
- ^ „Red Medusa”.
- ^ About Three Russian Bogaturs, YouTube.com. Retrieved 2 September 2020.
- ^ a b Dixon-Kennedy, Mike (1998). Encyclopedia of Russian & Slavic myth and legend. Santa Barbara, Calif.: ABC-CLIO. ISBN 1576070638. OCLC 39157488.
- ^ James Bailey; Tatyana Ivanova (2015). An Anthology of Russian Folk Epics. Routledge. str. 28. ISBN 978-0-873-32641-4.
- ^ James Bailey; Tatyana Ivanova (2015). An Anthology of Russian Folk Epics. Routledge. str. 81. ISBN 978-0-873-32641-4.
- ^ James Bailey; Tatyana Ivanova (2015). An Anthology of Russian Folk Epics. Routledge. str. 123. ISBN 978-0-873-32641-4.
- ^ Vseslav Brяčislavič // Biografičeskiй spravočnik — Mn.: «Belorusskaя sovetskaя эnciklopediя» im. Petrusя Brovki, 1982. — T. 5. — S. 129. — 737 s.