Karađorđev park

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Spomenik i groblje oslobodilaca Beograda 1806. godine
Karađorđev park
Karađorđev park
Položaj
Mesto Beograd
Opština Vračar
Država Srbija
Karakteristike
Zaštita i posećenost
Otvoren 1806; 1848; 1926.
Ostalo

Karađorđev park je autentično istorijsko mesto logora glavne ustaničke vojske i vojničkog groblja oslobodilaca Beograda pod Karađorđem 1806. godine. Spomenik koji je na ovom groblju podigao knez Aleksandar Karađorđević[1] 1848. godine, prvi je spomenik u Beogradu podignut u slavu jednom istorijskom događaju, istovremeno i prvi javni spomenik[2].

Teren parka sa grobljem i spomenikom jedino je mesto sa očuvanim autentičnim materijalnim ostacima koji dokumentuju boravak ustaničke vojske u Beogradu i evociraju uspomenu na osvajanje Beograda 1806. godine. Poslednje ostatke ustaničkog groblja, koje se nalazilo na velikom delu parka, predstavljaju dvanaest nadgrobnih spomenika na grobovima ustanika, postavljenih u niz prilikom uređenja parka. Ovi spomenici sa stilizovanim krstovima i cik-cak linijama slični su seoskim nadgrobnim spomenicima na beogradskom području iz tog perioda[3]. Spomenik iz 1848. godine skroman je po obliku i dekoraciji. Visine je 547 cm. Izrađen je od žućkastog kamena i obložen veštačkim kamenom. Na mermernim pločama sa strane ispisan je tekst posvete i tekst o obnovi spomenika 1889. godine.

Karađorđev park je autentično istorijsko mesto logora glavne ustaničke vojske i vojničkog groblja oslobodilaca Beograda pod Karađorđem 1806. godine. Od ustaničkog groblja, koje se nalazilo na velikom delu parka, ostalo je dvanaest nadgrobnih spomenika, postavljenih u niz prilikom uređenja parka. Ovi spomenici sa stilizovanim krstovima slični su seoskim nadgrobnim spomenicima na beogradskom području iz tog perioda.

Opis[uredi | uredi izvor]

Spomenik je ozidan od kamenih tesanika i obložen veštačkim kamenom. Izveden je, u duhu neoklasicizma. U podnožju je trostepeni postament koji nosi kubičnu formu sa inskripcijama na mermeru, na sve četiri strane. Završni deo u uglovima ima pravougaone ispuste sa grbom Srbije, dok je na vrhu postavljen krst sa natpisom sa prednje i zadnje strane: 1806. godina. Memorijal ima dvojnu versko-nacionalnu simboliku i predstavlja jedan od prvih javnih spomenika podignutih u Beogradu i Srbiji. Oblik i funkcija memorijala vodi poreklo od javnih verskih spomenika podizanih u oblastima Habsburške monarhije, pod jurisdikcijom Karlovačke mitropolije.

Na sve četiri strane spomenika postavljene su mermerne ploče sa uklesanim natpisom koji teče kontinuirano: Aleksanderъ Karađorđevićъ knяzъ Srbskii 1848 u slavu i čestъ Srbъ юnacima za otečestvo hrabro izginuvšimъ 1806 godine podiže spomenikъ ovai. Naknadno je dodata ploča sa inskripcijom, posvećena obnovi spomenika: Obnovljen za vlade Kralja Aleksandra Obrenovića V[4].

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ustanici koji su u Prvom srpskom ustanku boravili na Vračaru i izginuli tokom borbi protiv Turaka od 30. novembra 1806. do početka 1807. godine, sahranjeni su na tom prostoru, izuzev Vase Čarapića.

Knez Aleksandar Karađorđević podigao je 1848. na tom vojničkom groblju spomenik s natpisom: „U slavu i čast srb-junacima za otečestvo hrabro izginuvšim 1806. godine podiže spomenik ovdi." Na samom vrhu spomenika nalazi se krst sa godinom 1806. i tekst iz koga se saznaje da je obnovljen 1889. godine, za vreme vladavine kralja Aleksandra Obrenovića. To je ujedno i prvi javni spomenik podignut u Beogradu.

Nedaleko od njega nalazi se 12 nadgrobnih ploča postavljenih na grobovima ustanika. U okviru Karađorđevog parka raspoređeni su i spomenici Trećepozivcima iz 1923. godine, autora Stamenka Đurđevića, spomenik Lamartinu, autora Lojza Dolinara, spomenik Internacionalnim brigadama formiranim u Španiji.

Park se počeo formirati posle podizanja spomenika, a znatno je proširen 1903. i 1904. godine, kada je napravljen venjak koji i danas postoji na maloj uzvišici. Pred Drugi svetski rat u parku je napravljeno sklonište, u kojem su 6. aprila 1941. godine, za vreme nemačkog bombardovanja, našla smrt 192 nedužna Beograđanina. Kamena ploča na tom mestu podseća na tragičan događaj.

U neposrednoj blizini parka nalazi se podzemna železnička stanica Karađorđev park koja opslužuje gradsku (BG voz) i prigradsku (Beovoz) železnicu.

Panoramaski pogled na Karađorđev park

Bazen u parku[uredi | uredi izvor]

Između spomenika trećepozivcima i ustanicima, u središnjem delu parka, nalazi se beli prizemni objekat koji koristi JKP Zelenilo Beograd, sa velikim popločanim platoom ispred njega. Ova kuća ranije je bila namenjena za okupljanje pionirskog odreda, a ispred nje se nalazio bazen, koji je prilikom rekonstrukcije parka 2003. godine zatrpan i popločan. Park je te 2003. godine kompletno rekonstruisan. Pored 22 vrste lišćarskog drveća, 4 vrste četinara, tu su i 34 vrste šiblja.

Planirano je da se formira paviljon Mome Kapora u Karađorđevom parku u okviru kojeg bi bila galerija i legat.[5]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ K. Protić, Ratni događaji iz prvog srpskog ustanka pod Karađorđem Petrovićem 1804-1813, Godišnjica Nikole Čupića XIII (1893). 230-249.
  2. ^ M. Timotijević, Memorijal oslobodiocima Beograda 1806, Nasleđe V, Beograd 2004. 9-34.
  3. ^ Rajko L. Veselinović, Žrtve i nadgrobni spomenici oslobodilaca Beogradske varpši od Turaka u Prvom srpskom ustanku, GGB IV, Beograd 1957. 181-193.
  4. ^ Kulturna Dobra Beograda
  5. ^ Mučibabić, Daliborka (22. 3. 2023). „Paviljon Mome Kapora biće u Karađorđevom parku”. Politika. Pristupljeno 23. 3. 2023. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]