Ulči
![]() Grafički prikaz unutrašnjosti ulčijske kuće u 19. veku | |
Ukupna populacija | |
---|---|
2.913 | |
Regioni sa značajnom populacijom | |
![]() | 2.765[1] |
![]() | 76 |
Jezici | |
ulčijski, ruski | |
Religija | |
šamanizam, animizam, pravoslavlje | |
Srodne etničke grupe | |
Ostali tungusko-mandžurski narodi |
Ulči (rus. ульчи, engl. Ulch) su tungusko-mandžurski narod, čiji jezik pripada južoj (mandžurskoj) grani tungusko-mandžurskih jezika. Starosedeoci su ruskog dalekog istoka (istočni Sibir) i to Ulčijskog rejona Habarovskog kraja.
Teritorija[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/59/Ulchsky_District_%28Khabarovsk_Krai%29_locator_map_%28blank%29.svg/150px-Ulchsky_District_%28Khabarovsk_Krai%29_locator_map_%28blank%29.svg.png)
Tradicionalna teritorija Ulča se nalazi oko donjeg toka reke Amur u Ulčijskom rejonu Habarovskog kraja Ruske Federacije. Više od 90% Ulča živi u Ulčijskom rejonu,[2] u kome čine manjinski deo stanovništva.
Populacija[uredi | uredi izvor]
Prema rezultatima popisa stanovništva Ruske Federacije, Ulča je 2010. bilo 2.765.[1]
Jezik[uredi | uredi izvor]
Ulčijski jezik pripada južoj (mandžurskoj) grani tungusko-mandžurskih jezika i najbliži je nanajskom jeziku. Ulčijski jezik je toliko sličan nanajskom da je dugo smatran njegovim dijalektom.[2] Početkom 21. veka većina Ulča govori ruskim kao maternjim jezikom, a procenat govornika ulčijskog je u neprestanom opadanju.
Vera[uredi | uredi izvor]
Ulči su održali tradicionalna animistička verovanja i šamanizam, veliki deo je pravoslavne veroispovesti.