Stefan I Kotromanić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stefan I Kotromanić
Lični podaci
Puno imeStefan I Kotromanić
Datum rođenja1242.
Mesto rođenjaJajce, Bosna
Datum smrti1314.
Mesto smrtiSrebrenik, Bosna
Porodica
SupružnikJelisaveta Nemanjić
PotomstvoStefan II Kotromanić, Vladislav Kotromanić, Ninoslav Kotromanić, Katarina Kotromanić
RoditeljiPrijezda I Kotromanić
Jelisaveta Slavonska
DinastijaKotromanići
Ban Bosne
Period12901314.
PrethodnikPrijezda I Kotromanić
NaslednikStefan II Kotromanić

Stefan I Kotromanić (12421314), ili Stefan III, je bio ban Bosne od 1290. do 1314. godine. Naziva se još i Stefan Kotroman, prema dubrovačkim piscima.

Bio je gospodar župe Vrhbosne, a u jesen 1284. godine oženio se Jelisavetom, ćerkom srpskog kralja Dragutina. Kao svoje oblasti imao je još i župe Banjicu, Zemunik, Vrbanju, Donje Kraje, Plivu i Luku. Oko 1302, bana Stefana potisnuli su bribirski knezovi Šubići i on se sklonio u oblasti svoga tasta, srpskoga kralja Dragutina. Jedno vreme (1287—1290) vladao je zajedno sa svojim bratom Prijezdom II. Njihov otac bio je Prijezda I bosanski ban (1250—1287).

Biografija[uredi | uredi izvor]

Stefan je bio sin Prijezde I i Jelisavete. Rođen je 1242. godine u Zemuniku ili Jajcu (Donji Kraji). Imao je trojicu braće, Prijezdu II, Stefana i Vuka, i sestru Katarinu. Stefan je nasledio oca između 1287. i 1290. godine.[1] Jedno vreme vladao je zajedno sa bratom Prijezdom. Stefan se oženio ćerkom srpskog kralja Dragutina, Jelisavetom Nemanjić. Time je došao pod njegov uticaj.

Nakon smrti kralja Ladislava IV (1290) u Ugarskoj je izbio građanski rat. Za kralja je krunisan njegov rođak Andrija III Mlečanin (1290-1303). Protiv njegove vlasti ustao je Karlo II Anžujac, muž Ladislavove sestre Marije. Ugarski presto nameravao je da obezbedi svome sinu Karlu Martelu. Na strani Anžujaca bio je i papa Nikola IV koji je krunisao Karla Martela (1290-1295) za ugarskog kralja. Na njihovu stranu prešli su bribirski knezovi Šubići: Pavle I, Juraj II i Mladen I. Kako je druga Dragutinova ćerka bila udata za Pavla Šubića, on i njegov zet, Stefan I Kotromanić, stali su na stranu Karla Martela Anžujskog. Martel je umro 1295. godine, a kao predstavnik Anžujaca pojavio se njegov sin, Karlo Robert, koga je podržavao i novi papa Bonifacije VIII. Iako je imao svega dvanaest godina, papa je Karla Roberta proglasio kraljem 1297. godine.

Šubići nisu bili pouzdani saveznici Anžujaca nastojeći da od obe strane dobiju posede. Cilj im je bio zaposedanje Bosne zbog čega se početkom 1299. godine Pavle prozvao "gospodarem Bosne" (dominus). [2] Svome bratu Mladenu I dodelio je titulu bana. Šubići su ovladali čitavom Bosnom sem Donjih Kraja kojima je vladao Hrvatin Stjepanić, rodonačelnik Hrvatinića, inače vazal Pavla Šubića. Pavle je početkom 14. veka stao na stranu Karla Roberta. Andrija Mlečanin je umro 1300. godine, verovatno od trovanja. Stefan Kotromanić poražen je od Mladena I u bici koja je 1301. godine vođena negde na Drini. Potisnut je na krajnji istok zemlje, uz Drinu. Dragutin je u to vreme bio u ratu sa svojim bratom te mu nije mogao pomoći.[2] Istovremeno je bio umešan i u građanski rat u Ugarskoj nastojeći da krunu obezbedi svome sinu Vladislavu, koji je bio oženjen rođakom pokojnog Andrije, Konstancom Morozini. Vladislav je na presto imao isto toliko prava kao i Karlo Robert. Bosanski jeretici staju na stranu Stefana I. U sukobu sa njima, Mladen je poginuo 1304. godine.[2] Pavle od 1305. godine nosi titulu gospodara čitave Bosne.[2] Međutim, umro je 1312. godine.

Pavlov naslednik, Mladen II, teško se održavao na očevim teritorijama. Najpre je izgubio Zadar (1313) koga osvaja Mletačka republika. Stefan I je umro 1314. godine. U narednom period vodi se rat između Milutina i Mladena II oko Humske zemlje.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Prijezda I
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Stefan I Kotromanić
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Jelisaveta Slavonska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Porodica[uredi | uredi izvor]

Stefan i Jelisaveta imali su šestoro dece:

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Fine 1994, str. 275.
  2. ^ a b v g Fine 1994, str. 276.

Literatura[uredi | uredi izvor]


Ban Bosne
(12871314)