Južna Azija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Južna Azija (ortografska projekcija)

Južna Azija je južni geopolitički podregion azijskog kontinenta koju čine Indijskog potkontinenta, ostrvo Cejlon i Maldivski arhipelag. Njene granice na kopnu su Himalaji i Karakorum sa severa, Iranska visoravan sa zapada i Asamsko-mjanmarske planine sa istoka.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Plaža Hanimado na Maldivima

Južna Azija široko je otvorena prema Indijskom okeanu, a od centralnog dela kontinenta oštro je odvojena visokim planinskim lancima. Zbog veličine, izolovanosti (lakše je doći u regiju morem nego kopnom) i specifičnih civilizacijskih, kulturnih, verskih i istorijskih karakteristika često se naziva Indijskim potkontinentom.

Na severu je omeđena Himalajima, Karakorumom i Hindukušom, najvišim planinskim područjem sveta. Na planinsko područje nadovezuju se nizijski krajevi u porečjima reka Ganga, Bramaputre i Inda. Poluostrvski deo Južne Azije zauzima Dekan, prostrano zaravnjeno područje koje ima oblik visoravni, uglavnom na visinama između 400 i 600 m. Ostrvski svet Južne Azije čine veliko ostrvo Šri Lanka i veliki broj koralnih ostrva i grebena raštrkanih po velikoj morskoj površini (Maldivi i Lakadivi).[1]

Indijsko poluostrvo je bilo nekada deo prastarog kontinenta Gondvane. Zatim se od njega odvojio i pre 10 do 20 miliona godina sudarilo sa Azijom. To je izazvalo nabiranje zemljine kore i stvaranja najvećeg i najvišeg planinskog sistema na zemlji – Himalaja. Na zapadu Indijskog poluostrva nalazi se pustinja Tar.

Najveći gradovi su Bombaj, Kalkuta, Nju Delhi itd. Prednjači u svetu u proizvodnji čaja, goveda i banana.

Reke[uredi | uredi izvor]

Kupanje u svetoj vodi Ganga

Reke Južne Azije imaju najveći značaj u njenom severnom delu. Na istok teče Gang koji se uliva u Bengalski zaliv s najširom deltom na svetu. Pre ušća prima s leve strane Bramaputru. Na severozapadu regije najveća reka je Ind koja izvire u zapadnom području Himalaja, a uliva se u Arabijsko more. Iako je Gang najkraća od tri velike reke Indijskog potkontinenta, njen ekonomski značaj je najveći, a u svesti indijskog stanovništva ima značenje svete reke. Na poluostrvu Dekanu većina reka teče u smeru pružanja uporednika, a pritoke Bengalskog zaliva znatno su duže. Najpoznatija reka je Godavari. U dolinama reka gaje se banane, pamuk, čaj, začini itd.[1]

Klima[uredi | uredi izvor]

Klimatska karta Južne Azije, Kepenova klasifikacija klimata

Klima je u većem delu regije u znaku monsuna. Letnji monsuni donose s okeana obilje vlage i kiše. Olujne kiše često su praćene ponekad katastrofalnim poplavama. U podnožju Himalaja se nalazi najkišovitije mesto na svetu – Čarapundža (12 000 mm). Ovakvo stanje traje pola godine, a druga polovina godine je sušna, tako da unutrašnjost Dekana može biti izložena dugotrajnim sušama. U zimskom periodu preovlađuju severoistočni suvi kontinentalni monsuni, a vreme je sveže, slično evropskom proleću. Tada duvaju vazdušne mase sa kopna na more pa stoga i nema padavina. Suše su najizraženije u pakistanskom delu regije (Pendžab i Tar).

U Asamu i Bengalu na severoistoku preovlađuju vlažne tropske zimzelene šume, a na poplavnim delovima delte Ganga savane sa visokom travom. Prostrane monsunske šume, koje su nekada pokrivale dolinu Ganga, iskrčene su radi širenja obradivih površina. Na severozapadu se najveći deo ubraja u najsušnije krajeve regije. To je polupustinjski i pustinjski deo porečja Inda, ali su vode ove velike reke dragocene za veštačko navodnjavanje poljoprivrednih površina. Na najvećem delu poluostrva Dekana u centralnom i južnom delu Indijskog potkontinenta vegetaciju vlažnijeg primorja čine tropske šume, dok je unutrašnjost uglavnom pod travnim pokrivačem (savane).[1]

Države[uredi | uredi izvor]

Cela regija bila je 2 veka pod uticajem Velike Britanije, a on se ogleda čak i danas. Nakon Drugog svetskog rata sve države su postale nezavisne. Godine 1947. Nastala je Indija, Istočni i Zapadni Pakistan koji je nakon građanskog rata (1971. god.) postao država Bangladeš.

  • Pakistan – Okosnicu čini reka Ind, koja u gornjem toku prima 5 pritoka sa desne strane (Pendžab), a u donjem toku teče kroz pustinju Tar. Preko Pakistana vodi čuveni prevoj Kajber (put kojim su osvajači sa zapada stizali u Indiju).
  • Nepal i Butan – su siromašne kraljevine smeštene na Himalajima. Obe razvijaju planinski turizam, a stanovništvo se pretežno bavi poljoprivredom.
  • Maldivska ostrva – ima oko 1200 ostrva. Većina živi od turizma i ribolova.
  • Bangladeš – jedna od najsiromašnijih zemalja sveta. Prva je na udaru katastrofalnih monsuna, ali stanovništvo i pored toga ostaje, jer ima 3 žetve godišnje. Najveći je izvoznik pamuka na svetu.
  • Šri Lanka – od Indije je razdvojena morskim prolazom koji je premošćen nizom koralnih ostrva koje zovu Adamov most. Najvažniji izvozni artikal je zeleni čaj.
  • Indija - naziv Indija su koristili Grci, Rimljani, Arapi (Hind), i Persijanci (Hindustan), a on potiče od reke Ind koja znači „reka“. Indijci svoju zemlju zovu Bharat prema mitskom praocu Bharati. Po površini zauzima 7. (3,3%), a po broju stanovnika 2. (20%) mesto u svetu (1,257 milijardi stanovnika). Deli se na 3 jasno izražene celine: Himalaje, Indoganšku niziju i visoravan Dekan (jug). Klima je monsunska. Letnji monsun – „harif“ značajan je za poljoprivredu. Bogata je rudama gvožđa, mangana, boksita, ima dijamanata, ali najviše ima kamenog uglja (4. po rezervama u svetu).

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Indija i okolne zemlje su poznate po velikom broju stanovnika, i gustini naseljenosti, malom pismenošću i velikim procentom zapošljenih u poljoprivredi. Čitava regija broji 1,7 milijardi stanovnika.[2] Južna Azija je dom nekih od najpopularnijih gradova na svetu.[3] Karači, Delhi i Mumbaj predstavljaju jedne od najvećih megalopolisa na svetu.

Istorijsku posebnost Indije čini podela na „kaste“ koja i danas postoji. U Indiji postoji preko 200 naroda, a neki od njih su i najbrojniji na svetu, Hindustanci (drugi), Bengalci (treći) Pendžapci (deveti), Radžistanci, Tamili itd.

Jezici[uredi | uredi izvor]

U Južnoj Aziji se govore preko 500 jezika, a na prvom mestu je Hindi jezik, sa skoro 422 miliona govornika.[4] Na drugom mestu po broju govornika je bengali, sa oko 210 miliona govornika.[5] Pandžabi je treći najzastupljeniji jezik sa oko 130 miliona govornika.

Etničke grupe[uredi | uredi izvor]

Etno-lingvističke porodice u Južnoj Aziji

Južna Azija, koja se sastoji iz Indije, Pakistana, Butana, Nepala, Bangladeša, Maldiva i Šri Lanke, etnički je veoma raznolika, sa preko 2.000 etničkih entiteta čiji pripadnici broje od nekoliko stotina miliona do malih plemenskih grupa. Južna Azija je tokom vremena napadana i naseljavana od strane mnogih etničkih grupa, uključujući Dravide, Indo-Irance, Tibeto-Burmance i Austroazijate. Spajanjem ovih različitih grupa nastao je mozaik kultura sa mnogim zajedničkim jezicima i verovanjima. Ali tradicije različitih etničkih grupa utemeljene su ranije, tako da postoje čak i snažne, lokalne tradicije koje se nisu menjale, poput južnoindijske i bengalske kulture.

Druge etničke grupe, kao pto su narodi Suka, Kušani i Huni, doselile su se kasnije iz srednje Azije i uticale na već postojeće kulture u Južnoj Aziji. Među poslednjim doseljavanjima bilo je doseljavanje Arapa, Turaka, Avganistanaca i Mongola. Međutim, arapski uticaj gotovo je beznačajan u poređenju sa uticajem Turaka, centralnoazijskih Iranaca i Avgana, koji su uveli persijsku islamsku kulturu u regionu i doprineli stvaranju jezika urdu, sinkretičkog jezika nastalog uticajem indo-persijskog nasleđa,[6][7] koji je široko rasprostranjen danas. Englezi i Britanci su danas kao etnička grupa u Južnoj Aziji gotovo neprisutni, ali su nakon dva veka vladavine ovim prostorima ipak ostavili trag zapadne kulture koji se vidi u elitnim klasama Indije, Pakistana, Bangladeša i Šri Lanke.

Na severu Pakistana živi malobrojni narod Buriši, čiji jezik nije srodan drugim jezicima.

Najveća urbana područja[uredi | uredi izvor]

Pozicija Grad Država Populacija Površina
(km²)
Gustina naseljenosti
(/km²)
1 Delhi[8]  Indija 23,998,000 2,072 12,100
2 Karači[9]  Pakistan 23,500,000 3,512 6,692
3 Mumbaj[10]  Indija 17,712,000 546 32,400
4 Daka[11]  Bangladeš 15,669,000 360 43,500
5 Kolkata  Indija 14,667,000 1,204 12,200
6 Lahor[3]  Pakistan 10,052,000 1,371 5,649
7 Bangalor[3]  Indija 9,807,000 1,166 8,400
8 Čenaj[3]  Indija 9,714,000 971 10,000
9 Hajderabad[3]  Indija 8,754,000 1,230 7,100
10 Fejsalabad[3]  Pakistan 7,480,675 927 8,069
11 Ahmedabad[3]  Indija 7,186,000 350 20,600
12 Puna[3]  Indija 5,631,000 479 11,800
13 RavalpindiIslamabad[12][13]  Pakistan 5,510,000 1,172 5,900
14 Surat[3]  Indija 5,447,000 233 23,400

Religija[uredi | uredi izvor]

Glavna religija je hinduizam, a u Indiji je nastao i budizam koji je dominantna religija u Butanu, Nepalu i Šri Lanki.[14][15] Hinduisti čine 63,65%, a muslimani 33,51% ukupnog stanovništva. Uzete zajedno, može se reći da Južna Azija kao region ima najveći populaciju muslimana na svetu. Indijske religije koje potiču iz Južne Azije jesu hinduizam, đainizam, budizam i sikizam. Iako su indijske religije povezane sa istorijom Južne Azije, one predstavljaju širok spektar verskih zajednica koje su raširene i van ove regije.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Denis Šehić, Atlas Azije. Politika, 1. izd. . Београд. ISBN 978-86-86809-02-5. 
  2. ^ „SAARC needs to boost volume of trade”. Saarc-sic.org. Arhivirano iz originala 13. 09. 2012. g. Pristupljeno 8. 11. 2012. 
  3. ^ a b v g d đ e ž z http://www.demographia.com/db-worldua.pdf
  4. ^ „Census of India - Statement 1”. Censusindia.gov.in. Pristupljeno 23. 8. 2010. 
  5. ^ „Languages Spoken by More Than 10 Million People”. MSN Encarta. Arhivirano iz originala 03. 12. 2007. g. Pristupljeno 27. 6. 2009. 
  6. ^ „Linguistic Syncretism and Language Ideologies” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 07. 03. 2016. g. Pristupljeno 03. 11. 2015. 
  7. ^ Urdu Literary Culture: The Syncretic Tradition
  8. ^ Includes Faridabad, Ghaziabad, Noida, Gurgaon and Bahadurgarh. Excludes uran area of Meerut (1,489,000; 104 km²).
  9. ^ „Population explosion: Put an embargo on industrialisation in Karachi”. http://tribune.com.pk. 6. 10. 2013. Pristupljeno 17. 1. 2014.  Spoljašnja veza u |publisher= (pomoć)
  10. ^ Mumbai & Kalyan are treated as separate urban areas, although the census of India classifies Kalyan within the Mumbai agglomeration. Kalyan is excluded by Demographia because of the lack of continuous urbanization with Mumbai. Urban area of Mumbai includes Panvel and Navi Mumbai, but excludes urban area of VasaiVirar (1,147,000; 91 km²) and Bhiwandi (737,000; 52 km²), which have been included in the 2011 edition. A large part of the municipality of Mumbai is rural, composed of the Sanjay Gandhi National Park and thus not included in the urban area.
  11. ^ Includes urban area of Narayanganj which has been excluded in the 2011 edition.
  12. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 13. 03. 2008. g. Pristupljeno 26. 08. 2018. 
  13. ^ Islamabad’s population touches two-million mark - Pakistan - DAWN.COM
  14. ^ Adams, C. J., Classification of religions: Geographical, Encyclopædia Britannica, 2007. Accessed: 15 July 2010
  15. ^ Adams: "Indian religions, including early Buddhism, Hinduism, Jainism, and Sikhism, and sometimes also Theravāda Buddhism and the Hindu- and Buddhist-inspired religions of South and Southeast Asia".

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]