Edi Merks

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Edi Merks
Edi Merks na Tur de Fransu 1973. godine
Lični podaci
Puno imeEduard Lui Jozef, baron „Edi” Merks
NadimakKanibal
Datum rođenja(1945-06-17)17. jun 1945.(78 god.)
Mesto rođenjaMensel-Kizehem, Belgija
DržavljanstvoBelgija
Visina1,84 m
Masa75 kg
Timske informacije
Trenutni tim
završio karijeru
Disciplinadrumski
Tip vozačaol araund
Profesionalna karijera
1965Solo superija
1966—1967Pežo BP
1968—1970Fema
1971—1976Molteni
1977Fijat
1978C/A
Uspesi
Tur de Frans
Tur de Frans5 (1969, 1970, 1971, 1972, 1974)
Klasifikacija po poenima3 (1969, 1971, 1972)
Brdska klasifikacija2 (1969, 1970)
Najagresivniji vozač4 (1969, 1970, 1974, 1975)
Klasifikacija kombinacije
(ukinuta)
5 (1969, 1970, 1971, 1972, 1974)
Điro d’Italija
Điro d’Italija5 (1968, 1970, 1972, 1973, 1974)
Klasifikacija po poenima2 (1968, 1973)
Brdska klasifikacija1 (1968)
Klasifikacija kombinacije
(ukinuta)
1 (1973)
Vuelta a Espanja
Vuelta a Espanja1 (1973)
Klasifikacija po poenima1 (1973)
Klasifikacija kombinacije
(ukinuta)
1 (1973)
Glavne etapne trke
Pariz—Nica3 (1969, 1970, 1971)
Vuelta a Katalunja1 (1968)
Tur de Romandi1 (1968)
Tur de Svis1 (1974)
Kriterijum di Dofine1 (1971)
Monumentalni klasici
Milano—Sanremo7 (1966, 1967, 1969, 1971, 1972, 1975, 1976)
Ronde van Flanderen2 (1969, 1975)
Pariz—Rube3 (1968, 1970, 1973)
Lijež—Bastonj—Lijež5 (1969, 1971, 1972, 1973, 1975)
Điro di Lombardija2 (1971, 1972)
Klasici
Amstel gold rejs2 (1973, 1975)
Fleš Valon3 (1967, 1970, 1972)
Prvenstva
Svetski šampion
(drumska trka)
3 (1967, 1971, 1974)
Svetski šampion
(amaterski)
1 (1964)
Nacionalni šampion
(drumska trka)
1 (1970)
Ostalo
Super prestiž Perno7 (1969, 1970, 1971, 1972, 1973, 1974, 1975)
Rekord na sat vremena49.431 km (1972—2000)
Ažurirano: 1. jun 2016.

Eduard Lui Jozef, baron Merks (hol. Édouard Louis Joseph, baron Merckx, IPA: [ˈmɛrks]; 17. jun 1945), poznatiji kao Edi Merks (hol. Eddy Merckx), bivši je belgijski profesionalni biciklista u periodu od 1965. do 1978. godine.

Merks je zvanično najuspešniji biciklista svih vremena. Osvojio je 11 grand tur trka; drugi je biciklista koji je Tur de Frans osvojio pet puta (pre njega to je uspeo Žak Anktil). Merks je i Điro d’Italiju osvojio pet puta, što je takođe rekord; jednom je osvojio Vueltu a Espanju. Uz to je i pobednik brojnih drugih trka, trostruki svetski prvak i bivši svetski rekorder u vožnji na sat vremena, te nosilac više dostignuća koja do danas nisu nadmašena. Ipak, na tri različita doping testa je bio pozitivan.

Detinjstvo i amaterska karijera[uredi | uredi izvor]

Edi Merks je rođen u gradu Mensel-Kizehem (opština Tilt-Vinge u flandrijskoj provinciji Flamanski Brabant), od roditelja Jula i Dženi. Edi je bio njihovo prvo dete, a 1948. su dobili blizance. Edi se kao mali bavio mnogim sportovima, a igrao je stoni tenis za lokalni klub. Prvi bicikl je dobio sa četiri godine i već je tada rekao da je biciklizam ono čime će da se bavi.

Amatersku karijeru počeo je sa 16 godina i na prvoj trci je završio na šestom mestu, odvezao je još 12 trka pre nego što je osvojio svoju prvu trku. 1962. je osvojio amatersko nacionalno prvenstvo, a zatim je napustio školu, odloživši ispite. Sezonu je završio sa 23 pobede. Merks je učestvovao na Olimpijskim igrama 1964. godine i osvojio je 12 mesto. Kasnije je osvojio i svetsko amatersko prvenstvo.

Profesionalna karijera[uredi | uredi izvor]

1965—1967.[uredi | uredi izvor]

Merks je profesionalnu karijeru počeo 1965. godine u timu Solo siperija, na nacionalnom prvenstvu osvojio je drugo mesto čime se kvalifikovao za svetsko prvenstvo. Menadžer tima Bik, ponudio mu je ugovor od 2 500 franaka mesečno da pređe u njegov tim, Edi je prihvatio, ali je ugovor bio nevažeći jer je maloletan. Nakon što je završio na 29 mestu na svetskom prvenstvu, Merks se vratio u Belgiju, gde je razmišljao o planovima za narednu sezonu sa svojim menadžerom. Prešao je u Pežo tim, za 20 000 franaka mesečno.

Prve godine u novom timu, učestvovao je na svojoj prvoj etapnoj trci, Pariz—Nici, gde je bio lider na jednoj etapi, a zatim ga je prestigao Žak Anktil, Merks je na kraju osvojio četvrto mesto. Nakon Pariz—Nice, Merks je učestvovao na jednom od monumentalnih klasika Milano—Sanrema i osvojio ga. To mu je bila prva velika pobeda i početak dominacije. Kasnije je vozio i trku oko Flandrije i Pariz—Rube, dva najveća klasika, ali nije ostvario dobar rezultat. Na svetskom prvenstvu osvojio je 12 mesto. Sezonu je završio sa 20 pobeda.

Godine 1967. startovao je sa dve etapne pobede na Turu Sardinije. Na Pariz—Nici pobedio je na dve etape, dok je njegov suvozač, Tom Simpson, osvojio trku. Osvojio je Milano—Sanremo drugu godinu zaredom, pobedivši u sprintu u grupi od četiri vozača, a zatim je osvojio i Fleš Valon trku. 1967. vozio je i svoj prvi grand tur, Điro d’Italiju, na kojoj je pobedio na dve etape i završio je na devetom mestu u generalnom plasmanu.

Merks je 2. septembra potpisao ugovor sa timom Faena na deset godina, za 400.000 belgijskih franaka. Narednog dana, postao je svetski šampion, odsprintavši Jana Jansena i tako je postao treći vozač koji je bio i amaterski i profesionalni svetski šampion.

1968—1970.[uredi | uredi izvor]

Prvu pobedu u timu Faena ostvario je na Turu Sardinije, a zatim je morao da se povuče sa Pariz—Nice zbog povrede. Nije uspio da osvoji treći put zaredom Milano—Sanremo, a zatim je morao da propusti Ronde van Flanderen. Naredna pobeda došla je na Pariz—Rubeu. Merks je vozio Điro d’Italiju po drugi put, pobedio je na dve etape i osvojio je trku prilično ubedljivo, osvojio je i klasifikaciju po poenima i brdsku klasifikaciju. Nakon Đira, osvojio je i Vuelta Kataloniju. Sezonu je završio sa 32 pobede na 129 trka.

Godine 1969. osvojio je trke Vuelta Levante i Pariz—Nica. 30. marta ostvario je prvu veliku pobedu u sezoni, osvojio je trku oko Flandrije, a nakon nje pobedio je na Milano—Sanremu i Lijež—Bastonj—Liježu. Điro d’Italiju je startovao sa ciljem da vozi manje agresivno u odnosu na prethodnu godinu, kako bi sačuvao energiju za Tur de Frans. Merks je pobedio na četiri etape i bio je lider, ali pre starta etape 16, direktor trke i novinari su ušli u Merksovu sobu u hotelu i obavestili ga da je pao na doping testu i da je diskvalifikovan sa trke i suspendovan na mesec dana. Na Tur de Fransu, Merks je pobedio na šestoj etapi, a zatim odlučujuću razliku je napravio na etapi 17, a na kraju je završio Tur sa šest etapnih pobeda i osvojio ga je, uz osvojene klasifikacije kombinacije, po poenima i brdske, a uz to, dobio je nagradu za najagresivnijeg vozača.

Godine 1970. osvojio je Gent—Vevelgem, Tur Belgije, a zatim i Pariz—Rube sa 5' 21" ispred drugoplasiranog, što je najveća razlika u istoriji. Narednog vikenda, osvojio je Fleš Valon.

Nakon skandala prethodne godine, Merks se vratio na Điro. Bio je testiran nekoliko puta. Osvojio je Điro, uz dve etapne pobede. Pre Tura, osvojio je nacionalno prvenstvo prvi i jedini put.

Na Tur de Fransu, Merks je pobedio na prologu i uzeo je lidersku majicu, koju je izgubio narednog dana. Pobedio je i na šestoj etapi i vratio je majicu, da bi svoju poziciju učvrstio nakon hronometra na devetoj etapi i pobedom na prvoj pravoj brdskoj, desetoj etapi. U narednih pet dana, pobedio je na još tri etape i osvojio je Tur de Frans sa osam etapnih pobeda, čime je izjednačio rekord Šarla Pelisjea. Merks je osvojio i brdsku i klasifikaciju kombinacije i postao je treći vozač koji je osvojio Tur i Điro iste godine.

1971—1975.[uredi | uredi izvor]

Na kraju 1970. godine, tim Faena se ugasio i Merks i nekoliko njegovih suvozača prešli su u italijanski Molteni.

Godine 1971, Merks je osvojio treći put Pariz—Nicu i četvrti put Milano—Sanremo. Na Flandriji i Pariz—Rubeu ostao je praznih ruku, a zatim je osvojio Lijež—Bastonj—Lijež. Odlučio je da ne vozi Điro, a pre Tura, osvojio je Kriterijum Dofine. Na otvaranju Tura, njegov tim je pobedio na ekipnom hronometru, dajući mu vođstvo. Sledeća etapa se sastojala iz tri dela. Merks je izgubio vođstvo nakon etape 1b, ali ga je vratio na etapi 1c, osvojivši bonus sekunde na prolaznom sprintu. Nakon prve nedelje. vodio je sa oko minut ispred najbližih rivala. Na devetoj etapi, Merks je izgubio minut i po od Zutemelka i Okanje, što je donelo Zutemelku lidersku majicu. Zbog stomačnog virusa, izgubio je od Okanje osam minuta narednog dana, a na etapi 11 je vratio dva minuta. Kada je trka ušla u Pirineje, na usponu Kol de Mente, Merks je pao, a nakon njega i Okanja, koji se povukao zbog povrede nakon pada. Merks je odbio da obuče žutu majicu narednog dana iz poštovanja prema Okanji. Do kraja Tura osvojio je još dve etape i pobedio na trci uz osvojene klasifikacije kombinacije i po poenima. Sedam nedelja nakon Tura, bilo je svetsko prvenstvo, u Švajcarskoj. Na pet krugova do kraja, Merks je otišao u beg sa još nekoliko vozača. Na ulazu u zadnji krug, Merks je napao i jedino ga je pratio Feliče Đimondi, ali ga je Merks pobedio u sprintu i osvojio svetsko prvenstvo po drugi put.

Merks je 1972. godine ostao iza Remona Pulidora na Pariz—Nici, gde je doživio i povredu nakon pada. Osvojio je Milano—Sanremo po peti put, a zatim je opet pao na Pariz—Rubeu, ali se oporavio na vreme da osvoji Lijež—Bastonj—Lijež, a narednog dana i Fleš Valon, postavši treći biciklista koji je osvojio Lijež—Bastonj—Lijež i Fleš Valon istog vikenda. Merks je dobio novčanu ponudu da vozi Vuelta a Espanju, ali se ipak odlučio za Điro d’Italiju. Na četvrtoj etapi, Merks je izgubio četiri i po minuta od Fuentea. Na sedmoj etapi, Fuente je napao, ali je brzo otpao ne mogavši da prati Merksa, koji je do kraja pobedio na još dve etape i osvojio treći Điro. Na Tur de Fransu, Merks i Okanja su vodili novu borbu, Merks je imao prednost od tri minuta, ali kad se došlo do Pirineja, prednost je bila samo 51 sekundu. Okanja je pao, a Merks je stekao prednost od još dva minuta. Do kraja je pobedio još tri etape i osvojio Tur. Iste godine postavio je novi rekord u vožnji na sat vremena.

Godine 1973. godine nije učestvovao na Milano—Sanremu zbog bolesti, ali je osvojio Lijež—Bastonj—Lijež i Pariz—Rube. Odlučio je da vozi Vuelta a Espanju i Điro d’Italiju, preskočivši Tur de Frans. Na Vuelti je pobedio na prologu i osvojio je trku uz šest etapnih pobeda, osvojio je još i klasifikaciju kombinacije i po poenima. Četiri dana nakon Vuelte, počeo je Điro i Merks ga je osvojio, vodeći od početka do kraja i postao je prvi koji je osvojio Vueltu i Điro iste godine.

Merks 1974. godine po prvi put nije osvojio nijedan klasik, zbog bolesti je morao da pauzira mesec dana, zbog čega je ušao na Điro u lošoj formi. U ranom delu trke gubio je vreme od Fuentea, ali ga je nadoknadio na hronometru, a na etapi nakon hronometra, Merks je napao na 200 km do cilja i uzeo je fuenteu 10 minuta i postao novi lider Đira. Na etapi 20, koja se završavala na brdu Lavaredo, Fuente i Barončeli su napali, Merks nije imao snage da ih prati i na kraju etape, imao je samo 12 sekundi ispred Barončelija, ali mu je to bilo dovoljno da osvoji peti i zadnji Điro. Tri dana posle Đira, učestvovao je na Tur de Svis trci i osvojio je.

Na Tur de Fransu, Merks je pobedio na prologu i uzeo je žutu majicu, ali je izgubio narednog dana od suvozača. Pobedio je na sedmoj etapi i vratio lidersku poziciju, ostavivši najvećeg rivala, Remona Pulidora pet minuta iza. Na Mon Ventuu se nije osećao dobro, ali je limitirao svoje gubitke. Do kraja je pobedio na još nekoliko etapa, ukupno osam te godine i osvojio je Tur po peti put, izjednačivši rekord Anktila. Nakon Tura, Merks je bio lider Belgije na svetskom prvenstvu, a tu su bili i Fredi Martens i Roger de Flamink. Merks i Pulidor su napali na sedam kilometara do kraja i Merks je osvojio svetsko prvenstvo, pobedivši Pulidora u sprintu i tako je postao prvi vozač koji je osvojio triplu krunu u biciklizmu, Điro, Tur i svetsko prvenstvo u istoj godini.

Godine 1975. osvojio je Milano—Sanremo, Amstel gold rejs, Flandriju i Lijež—Bastonj—Lijež. Odlučio je da ne vozi Điro, a na Kriterijumu Dofine i na Turu Švajcarske osvojio je drugo mesto. Drugi je završio i na Tur de Fransu, po prvi put u karijeri, ostavši iza Bernara Tevenea.

1976—1978.[uredi | uredi izvor]

Merks je 1976. godine osvojio Milano—Sanremo po sedmi put, nakon čega je vozio Điro d’Italiju, ali, po prvi put, nije uspio da pobedi nijednu etapu i završio je na osmom mestu. Njegov tim nije učestvovao na Tur de Fransu, a na svetskom prvenstvu, osvojio je peto mesto.

Godine 1977. osvojio je Tur Mediterana. U nadi da može do šestog Tura, vozio je prolećne klasike, ali nijedan nije osvojio, najbolje mesto mu je bilo šesto na Lijež—Bastonj—Liježu. Pre Tur de Fransa, vozio je Tur Švajcarske i Kriterijum Dofine i pobedio je na po jednoj etapi. Na Tur de Fransu, držao je drugo mesto prve dve nedelje, ali na kraju je završio šesti. Na svetskom prvenstvu završio je na 33 mestu. Zadnju pobedu na drumu ostvario je 17. septembra, osvojivši trku Kermis.

Njegovi planovi za 1978. bili su da vozi još jedan Tur de Frans i nekoliko manjih trka, ali vozio je svega pet trka i zadnju pobedu zabeležio je na traci u Cirihu.

Kraj karijere i privatni život[uredi | uredi izvor]

Bicikl Edi Merks iz 1989. ekipe engl. 7-Eleven

Na dan 18. maj 1978. Merks je objavio kraj karijere. Otvorio je biciklističku radnju Edi Merks u Briselu, koja je bila i na ivici bankrota kasnije.

Bio je menadžer Belgijskog nacionalnog tima od 1986. do 1996. godine, a neko vreme je bio i direktor trke oko Flandrije. Pomogao je u organizaciji trke velika nagrada Edi Merks, koja je bila posvećena samo hronometru, ugašena je 2004. godine.

Bio je promoter i pomoćnik u organizovanju trke Tur Katar 2002. godine, a pomogao im je i da dobiju organizaciju svetskog prvenstva 2016. godine.

Doping[uredi | uredi izvor]

Merks je bio lider Điro d’Italije 1969. godine, a nakon etape 16 vožene u Savoni uradio je doping test. Prvi uzorak je bio pozitivan na amfetamin, a zatim je i B uzorak bio pozitivan. To je značilo da Merks mora da bude suspendovan. Direktor Đira Torijani odlagao je početak etape 17, da bi pokušao da ubedi predsednika Italijanske biciklističke federacije da Merks startuje etapu. Predsednik federacije nije bio u kancelariji i Torijani je morao da startuje etapu bez diskvalifikovanog Merksa.

Na datum 8. novembar 1973. godine, mesec dana nakon što je osvojio Điro di Lombardiju, objavljeno je da je Merks bio pozitivan na doping testu. Nakon pozitivnog B uzorka, Merksu je oduzeta pobeda na Lombardiji i dodeljena je drugoplasiranom Feličeu Đimondiju.

Dana 8. maja 1977. Merks i još nekoliko vozača bilo je pozitivno na testu na Fleš Valonu; kažnjeni su jednomesečnom suspenzijom. Merks je tvrdio da nije koristio nedozvoljene supstance, ali mu je osmo mesto izbrisano. Godinu kasnije Merks je priznao da je koristio nedozvoljene supstance i da je pogrešio što je verovao doktoru.

Zbog pozitivnih testova, Merksa su zamolili da se drži dalje od svetskog prvenstva 2007. godine, koje je održano u Štutgartu. Merks je tada rekao da su ludi. On nije bio jedini kome je bilo zabranjeno da prisustvuje svetskom prvenstvu; zabrane su dobili još neki bivši vozači.

Olimpijske igre[uredi | uredi izvor]

Jedina titula koja nedostaje u njegovoj jedinstvenoj sportskoj karijeri je sa olimpijskih igara, jer je sa 19 godina nastupio na svojim jedinim Olimpijskim igrama, u Tokiju 1964. godine gde je u pojedinačnoj drumskoj vožnji zauzeo 12. mesto. Kasnije, kad je preuzeo potpunu dominaciju u biciklizmu, bilo mu je — kao profesionalcu, u skladu sa tadašnjim amaterskim principima — onemogućeno da nastupa na Olimpijskim igrama, gde bi bez ikakve sumnje osvojio medalju.

Rekordi[uredi | uredi izvor]

Do danas su sledeći rekordi Edija Merksa ostali nenadmašeni:

  • Petostruki pobednik Điro d’Italije (1968, 1970, 1972, 1973, 1974, rekord deli sa još dvojicom biciklista)
  • Najviše pobeda na grand tur trkama): 11
  • Najviše pobeda među profesionalcima: 525
  • Najviše pobeda u jednoj sezoni: 54
  • Najviše etapnih pobeda na Tur de Fransu: 34
  • Najviše etapnih pobeda na jednom „Turu": 8 (1970. i 1974, rekord deli sa još dvojicom biciklista)
  • Najviše dana provedenih u žutoj majici na Turu: 96
  • Najviše dana provedenih u roze majici na Điru: 76
  • Jedini osvajač sve tri majice na jednom Turu: „žute”, „zelene” i „tačkaste”, 1969. godine
  • Najviše pobeda na klasicima: 28
  • Najviše pobeda na jednom Monumentalnom klasiku (Milano—Sanremo): 7

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Rekordi
Rekord na sat vremena (49.431 km)
25. oktobar 1972. — 27. oktobar 2000.
Vladarske titule
Novo stvaranje Baron Merks
1996–
Trenutno