Pređi na sadržaj

Marijan Cvetković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
marijan cvetković
Marijan Cvetković
Lični podaci
Datum rođenja(1920-10-13)13. oktobar 1920.
Mesto rođenjaSisak, Kraljevina SHS
Datum smrti12. septembar 1990.(1990-09-12) (69 god.)
Mesto smrtiZagreb, SR Hrvatska, SFR Jugoslavija
Profesijadruštveno-politički radnik
Delovanje
Član KPJ od1938.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska armija
19411945.
Predsednik Predsedništva
SR Hrvatske
Period198210. maj 1983.
PrethodnikJakov Blažević
NaslednikMilutin Baltić
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja
Orden junaka socijalističkog rada Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem
Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.

Marijan Cvetković (Sisak, 13. oktobar 1920Zagreb, 12. septembar 1990), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Hrvatske, junak socijalističkog rada i narodni heroj Jugoslavije. U periodu od 1982. do 10. maja 1983. godine obavljao je funkciju predsednika Predsedništva Socijalističke Republike Hrvatske.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 13. oktobra 1920. godine u Sisku, u radničkoj porodici. Otac mu je bio obalski radnik, pa je od najranije mladosti bio upoznat sa teškoćama radničkog života i uslovima kapitalističkog poretka tadašnje Jugoslavije. Kao petnaestogodišnjak, srednjoškolac, prišao je radničkom pokretu. U Zagrebu, u srednjoj mašinskoj školi postao je član Saveza komunističke omladine Jugoslavije krajem 1935. godine. 1936. godine vraća se u gimnaziju u Sisak, gde aktivno radi na organizovanju omladine. Zbog svoje aktivnosti 1937. godine je uhapšen i isključen iz šestog razreda sisačke gimnazije, a zabranjeno mu je pohađanje nastave u bilo kojoj gimnaziji u zemlji. Ipak je završio gimnaziju položivši privatno u Zagrebu i Sisku preostale ispite. Od tada je već čvrsto opredeljen za komunizam i radnički pokret, pa 1938. godine postaje član Komunističke partije Hrvatske.

U Zagrebu je studirao Visoku ekonomsko-komercijalnu školu, ali je i dalje čvrsto vezan uz svoj rodni grad. Tu je bio sekretar Mesnog komiteta SKOJ-a, a zatim i sekretar Okružnog komiteta SKOJ-a. Krajem 1939. godine bio je biran u Pokrajinski komitet SKOJ-a za Hrvatsku. Policija ga zbog njegova rada često progoni i više puta hapsi, dva puta sprovodi u zatvor u Zagreb, ali nikad ne dobiva potrebne dokaze i priznanja da bi ga predala sudu.

Narodnooslobodilački rat[uredi | uredi izvor]

Okupaciju zemlje Marijan je dočekao kao član Okružnog komiteta za Sisak. Odmah organizuje, zajedno sa drugim komunistima, skupljanje oružja i ostalog materijala za oružanu borbu.

Čim su ustaše došli u Sisak, uhapšen je sa grupom vodećih komunista, ali su ipak ubrzo pušteni, nakon što su im ustaše saopštili da traže lojalnost, a u protivnom bit će streljani, jer je sada ratno stanje. No, to nikog nije zaplašilo i upravo u tom periodu sisačka partijska organizacija radi na pripremama oružanog ustanka. U tim pripremama došlo je, 22. juna 1941. godine do napada Nemačke na Sovjetski Savez. Okružni komitet partije donio je odluku da se svi komunisti udalje od kuće, a svi oni koje policija bude tražila da se nađu u blizini sela Žabno kraj Siska. Uveče, 22. juna, bilo je dopremljeno oružje u Žabno i tamo je formiran Sisački partizanski odred pod vođstvom sekretara Okružnog komiteta Vlade Janića i organizacionog sekretara Okružnog komiteta KPH Sisak Marijana Cvetkovića, a sačinjavali su ga komunisti iz grada i okolnih sela.

Kao borac odreda, Marijan Cvetković učestvuje u njegovim akcijama: u miniranju železničke pruge Zagreb-Sisak, rušenju telegrafskih stubova, napadima na opštine, ofanzivama na odrede, itd. Iz odreda se dalje rukovodi partijskom organizacijom na području Okružnog komiteta Sisak. U avgustu 1941. godine odlazi na područje Banije i tu je jedan od organizatora prvog partizanskog odreda među srpskim stanovništvom. Vršio je i razne funkcije. Najpre je postao politički komesar sisačkog odreda, a zatim u maju 1942. godine zamenik komandanta Prvog partizanskog odreda Banije. Na prostoru Banije učestvuje u borbama na Kuljanima, napadu na Novi Grad, Čuntić i Bačug.

Potkraj leta 1942. godine odlazi na rad u Moslavinu, gde postaje komandant moslavačkog bataljona, koji ubrzo prerasta u partizanski odred Moslavine. Na toj dužnosti ostaje do kraja 1942. godine, kad je s dva bataljona boraca prešao u Slavoniju, gde se formirala partizanska divizija. I ovde učestvuje u neprestanim borbama s neprijateljem, u Čazmi, Grđevcu, Velikoj Pisanici, Ivanjskoj i Dubravi, i dve ofanzive na slobodnu teritoriju Moslavine. Postaje politički komesar Šesnaeste omladinske brigadeJoža Vlahović“ u januaru 1943. godine, a polovinom 1943. komesar Dvanaeste slavonske divizije. Na toj dužnosti ostaje sve do kraja iste godine, a zatim postaje pomoćnik političkog komesara Šestog slavonskog korpusa. U to vreme učestvuje u mnogim velikim bitkama: u napadima na Voćin, Garešnicu, Viroviticu, Sirač, Pakrac, Našice, Okučane, Lepoglavu, Jalkovec, Kutjevo, itd. Učestvuje u borbama za trajanja ofanzive na oslobođenu teritoriju Slavonije u proleće 1943. godine. U februaru 1944. godine, po odluci Partije, prelazi na dužnost sekretara Okružnog komiteta KPH za Moslavinu i tajnika Narodnog fronta. Kao član Oblasnog komiteta za severnu Hrvatsku, postavljen je za šefa Odeljenja za zaštitu naroda (OZN) ove oblasti krajem 1944. godine.

Posleratna karijera[uredi | uredi izvor]

Nakon oslobođenja zemlje, Marijan Cvetković ima mnoge važne i visoke državne, partijske i društvene funkcije:

  • bio je načelnik OZN za Zagreb
  • pomoćnik ministra unutrašnjih poslova NR Hrvatske
  • predsednik Planske komisije NR Hrvatske
  • sekretar republičkog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske
  • ministar u vladi NR Hrvatske
  • predsednik Saveta za narodno zdravlje NR Hrvatske
  • član Izvršnog veća Sabora NR Hrvatske
  • sekretar za industriju u Saveznom izvršnom veću i njegov član
  • za člana Centralnog komiteta KPH biran je na Drugom kongresu KPH 1948. godine
  • član Centralnog komiteta SKJ bio je od 1958. do 1969. godine
  • sekretar Gradskog komiteta Saveza komunista Zagreba
  • organizacioni sekretar CK SKH
  • član Izvršnog komiteta CK SKJ
  • predsednik Saveznog odbora SUBNOR-a Jugoslavije
  • potpredsednik Skupštine SFR Jugoslavije
  • predsednik Republičkog komiteta SSRN Hrvatske
  • predsednik Predsedništva SR Hrvatske bio je od 1982. do 10. maja 1983. godine

Umro je 12. septembra 1990. godine u Zagrebu. Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941., Ordena junaka socijalističkog rada i više drugih jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]