Marijan Cvetković
marijan cvetković | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
![]() Marijan Cvetković | |||||||||
Lični podaci | |||||||||
Datum rođenja | 13. oktobar 1920. | ||||||||
Mesto rođenja | Sisak, Kraljevina SHS | ||||||||
Datum smrti | 12. septembar 1990.69 god.) ( | ||||||||
Mesto smrti | Zagreb, SR Hrvatska, SFR Jugoslavija | ||||||||
Profesija | društveno-politički radnik | ||||||||
Delovanje | |||||||||
Član KPJ od | 1938. | ||||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | ||||||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska armija 1941 — 1945. | ||||||||
Predsednik Predsedništva SR Hrvatske | |||||||||
Period | 1982 — 10. maj 1983. | ||||||||
Prethodnik | Jakov Blažević | ||||||||
Naslednik | Milutin Baltić | ||||||||
Heroj | |||||||||
Narodni heroj od | 27. novembra 1953. | ||||||||
Odlikovanja |
|
Marijan Cvetković (Sisak, 13. oktobar 1920 — Zagreb, 12. septembar 1990), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Hrvatske, junak socijalističkog rada i narodni heroj Jugoslavije. U periodu od 1982. do 10. maja 1983. godine obavljao je funkciju predsednika Predsedništva Socijalističke Republike Hrvatske.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 13. oktobra 1920. godine u Sisku, u radničkoj porodici. Otac mu je bio obalski radnik, pa je od najranije mladosti bio upoznat sa teškoćama radničkog života i uslovima kapitalističkog poretka tadašnje Jugoslavije. Kao petnaestogodišnjak, srednjoškolac, prišao je radničkom pokretu. U Zagrebu, u srednjoj mašinskoj školi postao je član Saveza komunističke omladine Jugoslavije krajem 1935. godine. 1936. godine vraća se u gimnaziju u Sisak, gde aktivno radi na organizovanju omladine. Zbog svoje aktivnosti 1937. godine je uhapšen i isključen iz šestog razreda sisačke gimnazije, a zabranjeno mu je pohađanje nastave u bilo kojoj gimnaziji u zemlji. Ipak je završio gimnaziju položivši privatno u Zagrebu i Sisku preostale ispite. Od tada je već čvrsto opredeljen za komunizam i radnički pokret, pa 1938. godine postaje član Komunističke partije Hrvatske.
U Zagrebu je studirao Visoku ekonomsko-komercijalnu školu, ali je i dalje čvrsto vezan uz svoj rodni grad. Tu je bio sekretar Mesnog komiteta SKOJ-a, a zatim i sekretar Okružnog komiteta SKOJ-a. Krajem 1939. godine bio je biran u Pokrajinski komitet SKOJ-a za Hrvatsku. Policija ga zbog njegova rada često progoni i više puta hapsi, dva puta sprovodi u zatvor u Zagreb, ali nikad ne dobiva potrebne dokaze i priznanja da bi ga predala sudu.
Narodnooslobodilački rat[uredi | uredi izvor]
Okupaciju zemlje Marijan je dočekao kao član Okružnog komiteta za Sisak. Odmah organizuje, zajedno sa drugim komunistima, skupljanje oružja i ostalog materijala za oružanu borbu.
Čim su ustaše došli u Sisak, uhapšen je sa grupom vodećih komunista, ali su ipak ubrzo pušteni, nakon što su im ustaše saopštili da traže lojalnost, a u protivnom bit će streljani, jer je sada ratno stanje. No, to nikog nije zaplašilo i upravo u tom periodu sisačka partijska organizacija radi na pripremama oružanog ustanka. U tim pripremama došlo je, 22. juna 1941. godine do napada Nemačke na Sovjetski Savez. Okružni komitet partije donio je odluku da se svi komunisti udalje od kuće, a svi oni koje policija bude tražila da se nađu u blizini sela Žabno kraj Siska. Uveče, 22. juna, bilo je dopremljeno oružje u Žabno i tamo je formiran Sisački partizanski odred pod vođstvom sekretara Okružnog komiteta Vlade Janića i organizacionog sekretara Okružnog komiteta KPH Sisak Marijana Cvetkovića, a sačinjavali su ga komunisti iz grada i okolnih sela.
Kao borac odreda, Marijan Cvetković učestvuje u njegovim akcijama: u miniranju železničke pruge Zagreb-Sisak, rušenju telegrafskih stubova, napadima na opštine, ofanzivama na odrede, itd. Iz odreda se dalje rukovodi partijskom organizacijom na području Okružnog komiteta Sisak. U avgustu 1941. godine odlazi na područje Banije i tu je jedan od organizatora prvog partizanskog odreda među srpskim stanovništvom. Vršio je i razne funkcije. Najpre je postao politički komesar sisačkog odreda, a zatim u maju 1942. godine zamenik komandanta Prvog partizanskog odreda Banije. Na prostoru Banije učestvuje u borbama na Kuljanima, napadu na Novi Grad, Čuntić i Bačug.
Potkraj leta 1942. godine odlazi na rad u Moslavinu, gde postaje komandant moslavačkog bataljona, koji ubrzo prerasta u partizanski odred Moslavine. Na toj dužnosti ostaje do kraja 1942. godine, kad je s dva bataljona boraca prešao u Slavoniju, gde se formirala partizanska divizija. I ovde učestvuje u neprestanim borbama s neprijateljem, u Čazmi, Grđevcu, Velikoj Pisanici, Ivanjskoj i Dubravi, i dve ofanzive na slobodnu teritoriju Moslavine. Postaje politički komesar Šesnaeste omladinske brigade „Joža Vlahović“ u januaru 1943. godine, a polovinom 1943. komesar Dvanaeste slavonske divizije. Na toj dužnosti ostaje sve do kraja iste godine, a zatim postaje pomoćnik političkog komesara Šestog slavonskog korpusa. U to vreme učestvuje u mnogim velikim bitkama: u napadima na Voćin, Garešnicu, Viroviticu, Sirač, Pakrac, Našice, Okučane, Lepoglavu, Jalkovec, Kutjevo, itd. Učestvuje u borbama za trajanja ofanzive na oslobođenu teritoriju Slavonije u proleće 1943. godine. U februaru 1944. godine, po odluci Partije, prelazi na dužnost sekretara Okružnog komiteta KPH za Moslavinu i tajnika Narodnog fronta. Kao član Oblasnog komiteta za severnu Hrvatsku, postavljen je za šefa Odeljenja za zaštitu naroda (OZN) ove oblasti krajem 1944. godine.
Posleratna karijera[uredi | uredi izvor]
Nakon oslobođenja zemlje, Marijan Cvetković ima mnoge važne i visoke državne, partijske i društvene funkcije:
- bio je načelnik OZN za Zagreb
- pomoćnik ministra unutrašnjih poslova NR Hrvatske
- predsednik Planske komisije NR Hrvatske
- sekretar republičkog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske
- ministar u vladi NR Hrvatske
- predsednik Saveta za narodno zdravlje NR Hrvatske
- član Izvršnog veća Sabora NR Hrvatske
- sekretar za industriju u Saveznom izvršnom veću i njegov član
- za člana Centralnog komiteta KPH biran je na Drugom kongresu KPH 1948. godine
- član Centralnog komiteta SKJ bio je od 1958. do 1969. godine
- sekretar Gradskog komiteta Saveza komunista Zagreba
- organizacioni sekretar CK SKH
- član Izvršnog komiteta CK SKJ
- predsednik Saveznog odbora SUBNOR-a Jugoslavije
- potpredsednik Skupštine SFR Jugoslavije
- predsednik Republičkog komiteta SSRN Hrvatske
- predsednik Predsedništva SR Hrvatske bio je od 1982. do 10. maja 1983. godine
Umro je 12. septembra 1990. godine u Zagrebu. Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941., Ordena junaka socijalističkog rada i više drugih jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ko je ko u Jugoslaviji — biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Beograd: Sedma sila. 1957. COBISS.SR 4864263
- Ko je ko u Jugoslaviji — jugoslovenski savremenici. Beograd: Hronometar. 1970. COBISS.SR 4897031
- Vojna enciklopedija tom VII. Beograd. 1974. COBISS.SR 72965895
- Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: Narodna knjiga. 1982. COBISS.SR 48700167
- Rođeni 1920.
- Umrli 1990.
- Siščani
- Banijci
- Komunisti Hrvatske
- Članovi CK KPJ/SKJ
- Jugoslovenski partizani
- Politički komesari NOVJ
- Pripadnici OZNE
- Nosioci Partizanske spomenice 1941.
- Narodni heroji - C
- Junaci socijalističkog rada
- Društveno-politički radnici SR Hrvatske
- Društveno-politički radnici SFRJ
- Predsednici SR Hrvatske
- Sahranjeni na groblju Mirogoj u Zagrebu